Revr-728/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, kao predsjednika vijeća, Vlatke Potočnjak-Radej, Gordane Gasparini, Aleksandra Peruzovića i Jakoba Miletića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. K. iz Z., koju zastupa punomoćnica S. P. M., odvjetnica u Odvjetničkom društvu H., R. & P., Z., protiv tuženika „M.“ d.d. iz Z., kojega zastupa punomoćnik J. Š., odvjetnik u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-713/07 od 15. svibnja 2007., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4075/03 od 10. listopada 2006., u sjednici održanoj 13. veljače 2008.,
Legislator headnote
AI generatedRevr-728/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05 - dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Full text
Broj: Revr 728/07-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, kao predsjednika vijeća, Vlatke Potočnjak-Radej, Gordane Gasparini, Aleksandra Peruzovića i Jakoba Miletića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. K. iz Z., koju zastupa punomoćnica S. P. M., odvjetnica u Odvjetničkom društvu H., R. & P., Z., protiv tuženika „M.“ d.d. iz Z., kojega zastupa punomoćnik J. Š., odvjetnik u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-713/07 od 15. svibnja 2007., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4075/03 od 10. listopada 2006., u sjednici održanoj 13. veljače 2008.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice da se utvrdi nedopuštenim rješenje o raskidu radnog odnosa bez suglasnosti djelatnika tuženika br. 714/95 od 7. rujna 1995.g., zahtjev za vraćanje tužiteljice na radno mjesto pomoćnika kuhara ili odgovarajuće radno mjesto, te za isplatu naknade plaće u iznosu od 210.212,25 kn iskazano po mjesecima sa zateznom kamatom od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate, uz naknadu parničnog troška.
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i navedena prvostupanjska presuda potvrđena.
Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužiteljica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija nije osnovana.
Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05 - dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Nije se ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
Suprotno revizijskim navodima, presude nižestupanjskih sudova nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati. Naime, obje presude sadrže jasne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu međusobno proturječni, a ne postoji niti proturječnost između onoga što se u razlozima presuda navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. Drugostupanjski sud osvrnuo se na sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja (čl. 375. st. 1. ZPP), jer se odnose na odlučnu činjenicu u ovome sporu - neopravdanost izostanka s posla, pa tako i glede ocjene priložene povijesti bolesti za tužiteljicu. Nije, dakle, počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje revidentica.
Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
I u ovoj fazi postupka sporna je zakonitost rješenja o prestanku radnog odnosa tužiteljice zbog neopravdanog izostanka s posla - donesenog na temelju odredbe čl. 75. st. 2. toč. 3. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa, te čl. 78. alineja 3. i čl. 86. Pravilnika o radnim odnosima tuženika.
U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:
- da je tužiteljica odlukom tuženika kao poslodavca od 7. studenoga 1994. bila upućena na privremeno čekanje,
- da tužiteljica u razdoblju od 13. lipnja 1995. do 31. kolovoza 1995. nije dolazila na posao, a izostanak nije opravdala liječničkom potvrdom (doznakama),
- da je 7. rujna 1995. doneseno rješenje o raskidu radnog odnosa zbog neopravdanog izostanka s posla nakon 13. lipnja 1995 u trajanju dužem od 5 dana, time da tužiteljici prestaje radni odnos s danom 12. lipnja 1995.,
- da je tuženik prije donošenja odluke o raskidu radnog odnosa pisanim putem pozivao tužiteljicu da dostavi doznake kojima bi eventualno opravdala izostanak s posla, što ona nije učinila.
Slijedom navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo ocijenivši tužbeni zahtjev neosnovanim.
Naime, prema odredbi čl. 75. st. 2. toč. 3. tada važećeg Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Narodne novine", broj 34/91, 26/93 i 24/94), radniku prestaje radni odnos bez njegove suglasnosti ako je neopravdano izostao s posla pet radnih dana uzastopce.
U slučaju izostanka radnika s posla teret dokaza da je riječ o opravdanom izostanku je na radniku koji je izostao s posla - dakle, u ovom slučaju na tužiteljici. Tužiteljica u postupku nije dokazala opravdanost izostanka s posla, pa su nižestupanjski sudovi na temelju izloženih utvrđenja pravilno zaključili da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za primjenu citirane zakonske odredbe i slijedom toga odbili tužbeni zahtjev za utvrđenje nezakonitim rješenja o prestanku radnog odnosa, kao i za isplatu plaće u razdoblju nakon što joj je radni odnos prestao.
Tužiteljica u reviziji prigovara i da je u provedenom postupku pogrešno utvrđeno činjenično stanje, posebice navodeći da je sud mogao po službenoj dužnosti izvesti sve dokaze koje je smatrao potrebnim za pravilno utvrđenje činjeničnog stanja (odredba čl. 435. st. 2. ZPP). Takvi navodi, međutim, nisu od značaja, jer se prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Kako se, dakle, nisu ostvarili izneseni revizijski razlozi, na temelju čl. 393. ZPP odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 13. veljače 2008.
Predsjednik vijeća:
Ivan Mikšić, v.r.