Rev-641/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-641/01-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Vjere Delić, Katarine Buljan, Marijana Ramušćaka i Gordane Matasić-Špoljarić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice E. J. iz V., koju zastupa punomoćnik N. R., protiv tuženika Š. J. iz D., kojeg zastupa A. F. odvjetnik iz O., radi plaćanja uzdržavanja, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude i rješenja Županijskog suda u Osijeku br. Gž-2302/00 od 05. listopada 2000. kojima je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku br. P-620/99 od 01. lipnja 2000. i odbačena kao nepravovremena dopuna žalbe tuženika od 24. srpnja 2000., u sjednici održanoj dana 13. lipnja 2001.

p r e s u d i o j e i r i j e š i o j e :

Revizija tuženika protiv presude odbija se kao neosnovana.

Revizija tuženika protiv rješenja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja tuženiku je naloženo da sa osnova uzdržavanja plaća tužiteljici mjesečno iznos od 100,00 kn za vrijeme od 19. travnja 1999. do 30. svibnja 2000. a od 01. lipnja 2000. pa nadalje 20% mirovine koju prima mjesečno, s tim da dospjele obroke plati odjednom, a dospjevajuće najkasnije do 20-tog u mjesecu sa zakonskim zateznim kamatama od dospjeća pojedinog obroka pa do isplate (toč. I izreke), te je tužiteljica sa preostalim dijelom zahtjeva odbijena.

Presudom i rješenjem suda drugog stupnja žalba tuženika izjavljena brzojavom od 20. srpnja 2000. odbijena je kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu, a dopuna žalbe tuženika od 24. srpnja 2000. odbačena je kao nepravovremena.

Protiv pravomoćne presude i rješenja suda drugog stupnja reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i predlaže da se presude i rješenje suda drugog stupnja ukinu i vrate žalbenom sudu na ponovni postupak uz naknadu troška revizije.

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju, a državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija izjavljena protiv presude nije osnovana, a revizija izjavljena protiv rješenja nije dopuštena.

Protiv djela presude suda prvog stupnja kojim je prekoračen dio zahtjeva tužiteljice tuženik je izjavio žalbu brzojavom dana 20. srpnja 2000. i pisanim podneskom kojeg je predao neposredno sudu dana 24. srpnja 2000. a pozivom na odredbu čl. 113. st. 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP).

Žalbeni sud postupao je po žalbi tuženika izjavljenoj brzojavom kao potpunom žalbom, a žalbu tuženika predanu neposredno pisanim podneskom a pozivom na odredbu čl. 113. st. 3. ZPP odbacio kao nepravovremenu.

Rješenjem o odbacivanju kao nepravovremenog podneska kojim se obrazlaže žalba izjavljena brzojavom, ne završava se postupak, slijedom čega je reviziju tuženika protiv rješenja trebalo odbaciti kao nedopuštenu, a temeljem odredbe čl 392. ZPP.

Presuda suda prvog stupnja donesena je dana 01. lipnja 2000. i na predmet spora temeljem odredbe čl. 364. st. 1. Obiteljskog zakona (“Narodne novine” br. 162/98 – dalje OZ), koji se primjenjuje od 01. srpnja 1999., primjenjuju se odredbe ovog zakona, jer je presuda suda prvog stupnja donesena nakon početka primjene OZ.

Iako revident u reviziji ne ističe revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, ovaj sud ispitao je po službenoj dužnosti primjenu materijalnog prava, a temeljem odredbe čl. 386. ZPP.

Tužiteljica je tužbu podigla u roku iz čl. 222. st. 2. OZ i ispunjene su zakonom propisane pretpostavke iz čl. 221. istog Zakona, slijedom čega niži sudovi materijalno pravo pravilno su primijenili kad su prihvatili dio zahtjeva tužiteljice.

Iz iznesenih razloga reviziju tuženika protiv presude trebalo je odbiti kao neosnovanu a temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 13. lipnja 2001.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v. r.