Revr-872/2016-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 872/2016-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. H. iz G., OIB ..., koga zastupa punomoćnik S. P. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika L. C. d.o.o. iz G., OIB ..., koga zastupa punomoćnik B. G., odvjetnik u Z., radi nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Gospiću, sada Stalne službe Županijskog suda u Karlovcu, poslovni broj Gž-410/14-2 od 18. veljače 2016. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj P-27/08-64 od 17. siječnja 2014., u sjednici održanoj 3. svibnja 2018.,

r i j e š i o j e :

Ukida se presuda Županijskog suda u Gospiću, sada Stalne službe Županijskog suda u Karlovcu, poslovni broj Gž-410/14-2 od 18. veljače 2016., te se predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

O trošku revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Odbacuje se dopuna revizije tužitelja od 20. studenoga 2017. kao nepravodobna.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da nije dopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 31. prosinca 2007. te je naloženo tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto strojara uz isplatu naknade plaće od 399.060,81 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose kako su naznačeni pod toč.1. izreke. Ujedno je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak od 87.343,75 kn sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude pa do isplate (toč. 2. izreke). Odbijen je dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži naknadu štete od 20.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja presude pa do isplate (toč. 3. izreke).

Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda te je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja (toč. I izreke) i naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak od 79.022,14 kn (toč. II izreke). Ujedno je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi trošak žalbe od 8.300,00 kn (toč. III izreke).

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti drugostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

U odgovoru na reviziju tuženik predlaže prvenstveno odbaciti reviziju, podredno odbiti kao neosnovnu.

Revizija je osnovana.

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11 i 25/13 - dalje: ZPP), Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora je zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje da nije dopuštena odluka o izvanrednom otkazu uz vraćanje na radno mjesto strojara te isplatom naknade plaće.

Tijekom prvostupanjskog postupka sud je utvrdio sljedeće činjenice;

- da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme za poslove radnog mjesta strojara,

- da je tuženik 31. prosinca 2007. tužitelju otkazao ugovor o radu izvanrednim otkazom ugovora o radu,

- da je osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa tuženik opisao na način da je tužitelju u vremenu od 1. siječnja 2006. do 31. prosinca 2007. oštetio društvo za iznos 24.517,73 kn i to tako da je koristio I. karticu na način da je plaćao neisporučeno gorivo i uzimajući nevjerodostojne račune i na taj oštetio računa za navedeni iznos,

- da je odgovorna osoba tuženika saznala za navedenu povredu iz rješenja i zapisnika Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured G., Odjel za nadzor, klasa: UP/I-471- 02/07-01/58, urbroj: 513-07-09-07-1,

- da je navedeno rješenje kod tuženika zaprimljeno 18. prosinca 2007.,

- da je 31. prosinca 2007. direktor tuženika dostavio radničkom vijeću dopis sa imenima i prezimenima radnika kojima treba izvanredno otkazati ugovore o radu sa navedenim rješenjima i zapisnikom ministarstva financija,

- da je 31. prosinca 2007. održan sastanak radničkog vijeća na kojem se raspravljalo o tužiteljevom i još deset otkaza drugih radnika.

Prvostupanjski sud ističe da je iz rješenja i zapisnika Porezne uprave te tabelarnih pregleda izdanih računa bez točenja goriva vidljivo da se u pregledu izdanih računa bez točenja goriva nalaze i automobili i kreditne kartice ne samo tužitelja već i drugih radnika tuženika. Navodi da tuženik tijekom postupka nije dokazao povredu obveze iz radnog odnosa zbog svoje neuredne dokumentacije zbog čega i vještaci nisu uspjeli napraviti nalaz i mišljenje te da opravdanost otkaza nije potvrđena ni dokumentacijom tvrtke I. Č.

Sud drugog stupnja preinačuje prvostupanjsku presudu pri čemu citira sve provedene dokaze tijekom prvostupanjskog postupka i ističe da iz njih proizlazi da je tužitelj počinio tešku povredu obveze iz radnog odnosa.

Osnovano tužitelj u reviziji ističe da je sud drugog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

Sud prvog stupnja usvojio je tužbeni zahtjev uz analizu izvedenih dokaza i iznoseći zaključak da tuženik nije dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz. Sud drugog stupnja je sumarno naveo sve izvedene dokaze i zaključio da je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu. Osim nabrajanja dokaza, sud drugog stupnja ne analizira dokaze niti iznosi zaključke što bi iz kojeg dokaza proizlazilo.

Neovisno o činjenici da dokaze prosuđuje po slobodnom uvjerenju, sud je dužan stečeno uvjerenje opravdati uvjerljivim i logičkim razlozima da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu. Tim više što je sud prvog stupnja na temelju tih istih dokaza izveo sasvim suprotan zaključak. Budući da sud drugog stupnja nije na takav način postupio, počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 8. ZPP-a.

Prema čl. 382. st. 4. ZPP-a revizija podnosi u roku od trideset dana od dana dostave drugostupanjske presude. Budući da je tužitelju drugostupanjska presuda dostavljena 29. veljače 2006., to je njegova dopuna revizije od 20. studenoga 2017., podnesena protekom propisanog roka pa ju je na temelju čl. 392. st. 1. ZPP-a valjalo odbaciti kao nepravodobnu.

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 3. svibnja 2018.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić, v.r.