Rev-x-245/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 245/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari tužiteljice 1. K. G. iz S., i 2. N. M. iz S., obje zastupane po punomoćniku D. M. odvjetniku u S., protiv tuženika 1. Grada Splita, Obala kneza Branimira 17, Split, kojeg zastupa punomoćnica K. S. Č., dipl. pravnica zaposlena kod tuženika, 2. A. f. Z., Z., i 3. P. p.u.t.z. iz S., kojeg zastupa punomoćnica V. B., odvjetnica u S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljica protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžx-581/10 od 15. rujna 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2012/06 od 30. studenoga 2009., 19. prosinca 2013.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužiteljica odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

„Dužni su tuženici solidarno u roku od 15 dana dovesti u prvobitno stanje zgrade u S., … s pripadajućim dvorištem, ogradnim zidovima i šupama u istom, utvrditi temelje zgrade i izvršiti sve popravke u zgradi na način kako je to bilo prije rušenja, u skladu s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka za građevinarstvo B. S. od 3. ožujka 1987. donesenog u predmetu Općinskog suda u Splitu broj II R-222/87, a tuženici se mogu osloboditi svoje obveze ukoliko u istom roku solidarno isplate tužiteljicama iznos od 50.000,00 kn sa 76% kamata od 3. ožujka 1987. do isplate (toč. I. izreke). Ujedno je tužiteljicama naloženo naknaditi tuženiku pod 3) trošak postupka u iznosu od 9.364,00 kn (toč. II. izreke).

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljica kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tužiteljice su izjavile reviziju temeljem čl. 382. st. 1. toč. 1. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a ujedno podnose i reviziju na temelju čl. 382. st. 2. ZPP navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog i postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Predlažu da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 i 123/08 - dalje: ZPP), koji se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s čl. 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11), stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn, 2) ako je presuda donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili utvrđenja postojanja radnog odnosa, 3) ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ZPP.

Ovdje nije riječ o slučajevima iz toč. 2. i 3. citirane zakonske odredbe, pa se dopuštenost revizije ocjenjuje prema vrijednosnom kriteriju iz toč. 1. st. 1. čl. 382. ZPP.

U podnesenoj tužbi (4. ožujka 1987.) tužiteljica A. Z.-Š. (prednica sadašnjih tužiteljica) zatražila je da se tuženicima naloži ispunjenje određene obveze (dovođenje predmetne zgrade u prvobitno stanje), a istovremeno je u tužbi navela da je voljna umjesto te činidbe primiti određenu novčanu svotu, tj. iznos od 10.000,00 tadašnjih dinara (tzv. facultatis alternativae).

Prema pak odredbi čl. 40. st. 1. ZPP ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, ali tužitelj u tužbi navede da pristaje da umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi određenu novčanu svotu, kao vrijednost predmeta spora uzet će se ta svota. Dakle, za određivanje vrijednosti spora u kojemu je pored glavnog zahtjeva istaknuto i procesno alternativno ovlaštenje (facultas alternativa) mjerodavna je vrijednost toga ovlaštenja. Prema odredbama Zakona o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“, broj 69/82) koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, mjerodavna vrijednost predmeta spora za dopuštenost revizije prelazila je 50.000 dinara, što znači da je po tom vrijednosnom cenzusu revizija bila dopuštena.

Međutim, tužiteljice su tijekom postupka na ročištu 6. travnja 2000. (list 54 spisa) iznos prvotnog alternativnog ovlaštenja zamijenile iznosom od 50.000 kn, pa je utoliko taj iznos (sadržan u izreci pobijane presude) odlučan za ocjenu dopuštenosti revizije u ovom predmetu.

Kako, dakle, vrijednost predmeta spora, a time ujedno i pobijanog dijela presude ne prelazi 100.000,00 kn, to revizija prema vrijednosnom kriteriju iz odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP nije dopuštena.

Nadalje, prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl. 382. st. 3. ZPP) – što je u podnesenoj reviziji u potpunosti izostalo. Naprotiv, revizija se svodi na obrazlaganje bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava, a to nisu razlozi zbog kojih se revizija ioz čl. 382. st. 2. ZPP može podnijeti.

Kako, dakle, podnesena revizija ne ispunjava zakonom propisane pretpostavke za dopustivost izvanredne revizije koje prema odredbi iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP moraju biti kumulativno ispunjene, to je ista nedopuštena.

Slijedom svega rečenog, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 19. prosinca 2013.

SUDAC:

Aleksandar Peruzović, v.r.