Rev-1248/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1248/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, Vlatke Potočnjak-Radej, Jasne Guštek, Gordane Jalšovečki i Davorke Lukanović-Ivanišević, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. S. K. und M. G. sa sjedištem u G., kojeg zastupaju punomoćnici M. K., odvjetnik iz O. i odvjetnici Z. H. i M. K. iz Odvjetničkog društva H. & K. sa sjedištem u Z., protiv tuženika:

1. M. G.1 iz O., MBG: nepoznat; zanimanje: nepoznato; koju zastupa B. S., odvjetnik iz O., 2. M. G.2 iz O., MBG: nepoznat, zanimanje: nepoznato, 3. O. G. iz O., MBG: nepoznat, zanimanje: nepoznato, 4. D. H. iz O., MBG: nepoznat, zanimanje: nepoznato, koju zastupa A. J., odvjetnik iz O., 5. A. H. iz O., MBG: nepoznat, zanimanje: nepoznato, 6. Z. H. iz V., MBG: nepoznat, zanimanje: nepoznato, kojeg zastupa S. B., odvjetnik iz O., 7. G. H. iz O., MBG: nepoznat, zanimanje: nepoznato, 8. I. J.1 iz O., MBG: nepoznat; zanimanje: nepoznato; kojeg zastupa S. B., odvjetnik iz O., 9.

I. J.2 iz O., MBG: nepoznat; zanimanje: nepoznato; kojeg zastupa S. M., odvjetnica iz O., 10. M. J. iz O., MBG: nepoznat, zanimanje: nepoznato, 11. Ž. J. iz O., MBG: nepoznat; zanimanje: nepoznato; kojeg zastupa B. S., odvjetnik iz O., 12. B. K.1 iz O., MBG: nepoznat; zanimanje: nepoznato; koju zastupa D. Š., odvjetnik iz O., 13. A. K.1 iz O., MBG: nepoznat; zanimanje: nepoznato; koju zastupa D. Š., odvjetnik iz O., 14. M. K.1 iz O., MBG: nepoznat; zanimanje: nepoznato; koju zastupa L. K., odvjetnica iz O., 15. N. K. iz O., MBG: nepoznat; zanimanje: nepoznato, 16.

B. K.2 iz S. B., MBG: nepoznat; zanimanje: nepoznato, 17. Z. K. iz O., MBG: nepoznat; zanimanje: nepoznato; kojeg zastupa D. Š., odvjetnik iz O., 18. D. K. iz O., MBG: nepoznat; zanimanje: nepoznato, 19. M. K.2 iz O., MBG: nepoznat; zanimanje: nepoznato, 20. A. K.2 iz O., MBG: nepoznat; zanimanje: nepoznato; kojeg zastupa D. Š., odvjetnik iz O., 21. Z. L. iz O., MBG: nepoznat, zanimanje: nepoznato, 22. G. L. iz O., MBG: nepoznat; zanimanje: nepoznato; koju zastupa B. S., odvjetnik iz O., 23. I. L. iz O., MBG: nepoznat; zanimanje: nepoznato; kojeg zastupa B.

P., odvjetnica iz O., 24. A. L. iz V., MBG: nepoznat; zanimanje: nepoznato; kojeg zastupa S. B., odvjetnik iz O., 25. Ž. L. iz B., MBG: nepoznat; zanimanje: nepoznato; kojeg zastupa D. S., odvjetnik iz O., 26. L. L. iz O., MBG: nepoznat; zanimanje: nepoznato, 27. B. M. iz Č., MBG: nepoznat; zanimanje: nepoznato, 28. V. M. iz O., MBG: nepoznat; zanimanje: nepoznato; kojeg zastupa B. P., odvjetnica iz O., 29. T. M. iz O., MBG: nepoznat; zanimanje: nepoznato; kojeg zastupa B. P., odvjetnica iz O. i 30. M. M. iz O., MBG: nepoznat; zanimanje: nepoznato; kojeg zastupa B.

S., odvjetnik iz O., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-3114/06 od 6. ožujka 2008., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-1110/04 od 28. travnja 2006., u sjednici održanoj 19. siječnja 2011.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana u odnosu na tuženike – 2. M. G.2 , 4. D. H., 8. I. J.1 , 15. N. K., 16. B. K. , 19. M. K. , 20. A. K. , 25. Ž. L., 26. L. L., 28. V. M. i 30. M. M..

r i j e š i o j e:

II. Odbacuje se revizija tužitelja u odnosu na tuženike – 1. M. G.1 , 3. O. G., 5. A. H., 6. Z. H., 7. G. H., 9. I. J.2 , 10. M. J., 11. Ž. J., 12. B. K. , 13. A. K. , 14. M. K. , 17. Z. K., 18. D. K., 21. Z. L., 22. G. L., 23. I. L., 24. A. L., 27. B. M. i 29. T. M. – kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja protiv tuženika od 1. do 30. da svaki ponaosob tužitelju isplate određene novčane iznose navedene u izreci prvostupanjske presude.

Tužitelju je ujedno naloženo da određenim tuženicima naknadi parnične troškove pobliže navedeno u stavku 2. te odluke.

Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda na način da se svakom ponaosob tuženiku (1. do 30.) nalaže da tužitelju isplati iznos od 180,00 kn sa zateznom kamatom od 8. ožujka 2004. do isplate, dok je u preostalom dijelu žalba tužitelja odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda.

Tužitelj je ujedno odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnih troškova.

Protiv te drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se obje presude nižestupanjskih sudova ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

Na reviziju je odgovorio samo tuženik B. M., s prijedlogom da se u odnosu na njega revizija odbaci kao nedopuštena.

S obzirom da je drugostupanjska presuda donijeta 6. ožujka 2008., dakle prije 1. listopada 2008. od kad se primjenjuje Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – ZIDZPP/08 („Narodne novine“, broj: 84/08) u ovoj pravnoj stvari odlučuje se primjenom ranijeg propisa.

Prema tada važećoj odredbi čl. 392. a) Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji što znači da revizijski sud ne pazi po službenoj dužnosti ni na jedan revizijski razlog.

Revizija tužitelja je djelomično osnovana, a djelomično nedopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn. Tužitelj je u reviziji označio vrijednost predmeta spora s iznosom od 3.518.443,88 kn.

Kako je predmet spora novčano potraživanje spram svakog tuženika ponaosob u određenom iznosu, to se kod subjektivne kumulacije u smislu čl. 37. st. 2. ZPP-a vrijednost predmeta spora uvijek određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva, a ne prema njihovom zbroju.

Tužbenim zahtjevom tužitelj je tražio isplatu od M. G.1 100.180,00 kn, od O. G. 75.990,00 kn, od A. H. 60.180,00 kn, od Z. H. 94.130,00 kn, od G. H. 30.180,00 kn, od I. J.2 86.740,00 kn, od M. J. 15.380,00 kn, od Ž. J. 80.180,00 kn, od B. K.1 28.323,00 kn, od A. K. 1 78.580,00 kn, od M. K.1 11.530,00 kn, od Z. K. 77.910,31 kn, od D. K. 79.380,00 kn, od Z. L. 12.180,00 kn, od G. L. 17.396,00 kn, od I. L. 30.180,00 kn, od A. L. 48.832,50 kn, od B. M. 19.480,00 kn i od T. M. 49.180,00 kn.

Kako je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu (kojom je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev) na način da je sve tuženike, pa i one gore navedene obvezao da tužitelju isplate iznos svaki od 180,00 kn, to revizija nije dopuštena u odnosu na gore navedene tuženike, jer vrijednost predmeta spora pobijanog dijela drugostupanjske presude ne prelazi iznos od 100.000,00 kn u odnosu na svakog tuženika.

Valjalo je stoga odlučiti kao u toč. II. izreke ove odluke, te reviziju odbaciti kao nedopuštenu na temelju čl. 392. st. 1. ZPP-a u odnosu na gore navedene tuženike.

U odnosu na ostale tuženike revizija je dopuštena, ali je neosnovana.

Suprotno tvrdnji tužitelja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1. ZPP-a na koju izričito ukazuje.

Prigovor tužitelja da je prvostupanjski sud odbio saslušati predloženog svjedoka G. Č. i J. M., te da nije pravilno ocijenio okolnost da su G. Č., I. M. i J. Č. se kao solidarni dužnici obvezali isplatiti tražbinu tužitelja, pravilno je po žalbi tužitelja drugostupanjski sud ocijenio neosnovanim, ustvrdivši da prvostupanjski sud nije počinio označenu povredu s obzirom da je s osnovom odbio njihovo saslušanje budući da su predloženi radi razjašnjenja okolnosti pod kojima je sklopljen sporazum iz 2002. godine, a to za odluku u ovom sporu nije odlučna okolnost.

Uostalom tužitelj time upućuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a takav prigovor nije dopušten revizijski razlog u smislu čl. 385. ZPP-a.

Predmet spora je zahtjev tužitelja na isplatu štednih uloga tuženika ujedno članova Štedno-kreditne zadruge „S.“ iz O. koja se kao jamac platac obvezala namiriti tražbinu tužitelja prema njegovom dužniku tako, da tužitelj od tuženika i to M. G.2 traži isplatu iznosa od 145.756,00 kn, od D. H. 243.190,00 kn, od I. J.1 147.463,07 kn, od N. K. 292.180,00 kn, od B. K.2 123.774,00 kn, od M. K. 352.976,00 kn, od A. K. 634.518,00 kn, od Ž. L. 120.180,00 kn, od L. L. 193.492,00 kn, od V. M. 158.603,00 kn i od M. M. 120.380,00 kn. Kako se tužitelj nije uspio naplatiti od ostalih dužnika smatrajući da svaki tuženik kao zadrugar odgovora za obveze zadruge pozivom na odredbu čl. 297. Zakona o obveznim odnosima (ZOO/91), a u vezi s čl. 647. b) i čl. 647. l) istog Zakona (odredbe o ortakluku), te čl. 26. st. 2. Zakona o štedno-kreditnim zadrugama („Narodne novine“, broj: 84/02) tužitelj smatra da tuženici kao zadrugari odgovaraju i svojim štednim ulozima (depozitima).

Takvo stajalište tužitelj ponavlja i u reviziji.

Dakle, spornim se i u revizijskoj fazi postupka pojavljuje pravno pitanje, je li tuženici koji su ujedno i zadrugari ŠKZ odgovaraju za obveze zadruge i svojim štednim ulozima.

Iz činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi slijedeće:

- da su tužitelj i društvo E. d.o.o. O. sklopili Sporazum 2002., kojim tužitelj kao vjerovnik u lizing daje opremu tom društvu u vrijednosti od 1.013.433,00 EUR-a,

- da su G. Č. iz O. kao solidarni dužnik, te Z. M. iz O. i J. Č. iz O. kao solidarni dužnici, kao i ŠKZ „S.“ iz O. kao jamac i platac se obvezali namiriti predmetnu tražbinu tužitelju ukoliko isti po dospijeću ne uspije naplatiti od dužnika E. d.o.o.,

- da su tuženici bili članovi ŠKZ „S.“ sa zadružnim ulogom 180,00 kn svaki kako je to vidljivo iz čl. 18. Statuta ŠKZ „S.“,

- da su tuženici ujedno bili i štediše ŠKZ „S.“ temeljem ugovora o depozitu s ulozima u visinama kako su navedeni u ovoj presudi,

- da je rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku broj St-80/04 od 20. siječnja 2005. nad ŠKZ „S.“ otvoren stečajni postupak.

Zadruga kao pravna osoba u pravnom prometu odgovara za svoje obveze svojom imovinom, a za obveze koje se ne mogu namiriti iz sredstava zadruge odgovaraju zadrugari u skladu sa zakonom i pravilima zadruge, a to je Statut.

Na konkretni slučaj primjenjuje se Zakon o štedno-kreditnim zadrugama („Narodne novine“, broj: 84/2002) i Statut štedno-kreditne zadruge „S.“.

Prema odredbi čl. 23. Zakona o štedno-kreditnim zadrugama (dalje: Zakon) radi pokrića rizika iz poslovanja, Štedno-kreditna zadruga obvezana je osnovati sredstva pričuve (st. 1.), a u čl. 24. st. 3. je propisano da ukoliko sredstva pričuve iz čl. 23. Zakona nisu dovoljna zadrugari sudjeluju u pokriću rizika iz poslovanja svojim zadružnim ulozima. Odredbom čl. 12. Statuta ŠKZ „S.“ propisano je da zadrugari odgovaraju za obveze zadruge do visine svojih zadružnih uloga.

Slijedom izloženog tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženicima za isplatu preuzetih obveza od strane ŠKZ „S.“ i to u visini štednih uloga svakog tuženika je neosnovan jer to predstavlja posebnu imovinu štediša, a prema citiranim propisima zadrugar odgovara samo u visini svog zadružnog uloga.

Slijedom izloženog kako ni materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno valjalo je temeljem čl. 393. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 19. siječnja 2011.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.