Rev-1506/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljata kao predsjednika vijeća, te Šeparovića, Augusta Husinca, Vladimira Drakulića i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u građansko-pravnoj stvari tužitelja N. V. iz S., koga zastupa punomoćnik M. G., odvjetnik iz K., protiv tuženika Lovačkog društva S. iz V. M., koga zastupaju pun. V. R. i M. R.-F., odvjetnici iz K., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru od 9. siječnja 1992. godine br. Gž-737/91-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici od 23. listopada 1990. broj IX P- 1184/89-38, u sjednici održanoj dana 20. listopada 1992. godine
Legislator headnote
AI generatedRev-1506/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, jer u postupku nema bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("NN" br. 19/90, dalje:ZPP), na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), kao ni bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, na koju ukazuje revident, jer su u presudi navedeni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama. Protivno navodima revizije nije počinjena ni povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, jer je drugostepeni sud ocijenio sve navode njegove žalbe protiv presude prvostepenog suda, koji su od odlučnog značenja (čl. 375. st. 1. ZPP).
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1506/1992-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljata kao predsjednika vijeća, te Šeparovića, Augusta Husinca, Vladimira Drakulića i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u građansko-pravnoj stvari tužitelja N. V. iz S., koga zastupa punomoćnik M. G., odvjetnik iz K., protiv tuženika Lovačkog društva S. iz V. M., koga zastupaju pun. V. R. i M. R.-F., odvjetnici iz K., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru od 9. siječnja 1992. godine br. Gž-737/91-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici od 23. listopada 1990. broj IX P- 1184/89-38, u sjednici održanoj dana 20. listopada 1992. godine
p r e s u d i o j e :
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Presudom drugostepenog suda potvrđena je prvostepena presuda, kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 24.773 HRD na teret tuženika sa pripadajućim kamatama. Istom presudom je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnične troškove u iznosu od 6.650 HRD.
Protiv drugostepene presude izjavio je reviziju tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava sa prijedlogom da se nižestepene presude preinače i udovolji tužbenom zahtjevu uz naknadu parničnog troška, odnosno da ovaj sud ukine presude i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.
Tuženik u odgovoru na reviziju predlaže da se ista kao neosnovana odbije, uz naknadu troška odgovora na reviziju.
Nadležno javno tužilaštvo se o reviziji nije izjasnilo.
Revizija nije osnovana.
Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, jer u postupku nema bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("NN" br. 19/90, dalje:ZPP), na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), kao ni bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, na koju ukazuje revident, jer su u presudi navedeni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama. Protivno navodima revizije nije počinjena ni povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, jer je drugostepeni sud ocijenio sve navode njegove žalbe protiv presude prvostepenog suda, koji su od odlučnog značenja (čl. 375. st. 1. ZPP).
Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
Među strankama nije sporno da je dana 4. srpnja 1989. godine oko 23,30 sati tužitelj svojim automobilom na javnoj cesti naletio na divlju svinju, što je imalo za posljedicu oštećenja na vozilu.
Kako je šteta nastupila uslijed naleta divlje svinje na automobil na javnoj prometnici tuženik (Lovačko društvo) odgovara po principu objektivne odgovornosti (čl. 174. Zakona o obveznim odnosima - "Sl. list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 46/85 i 57/89 - dalje: ZOO), kojima je regulirana odgovornost od opasne stvari.
Međutim, sudovi su pravilno odbili tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 24. 773 HRD (kao dinarske protuvrijednosti za zamjenu oštećenih dijelova na vozilu), jer su utvrdili:
- da je tužitelj popravio svoje vozilo u autolimarskoj radionici S. B. u kolovozu 1989. godine, za koji popravak mu je tužitelj platio 600 HRD (6.000.000 prijašnjih dinara),
- da su tim popravkom obuhvaćeni i dijelovi vozila koji nisu bili oštećeni u ovoj prometnoj nezgodi,
- da je tužitelj na ime naknade te štete od C. kao osiguratelja od odgovornosti za štetu tuženika (čl. 941. ZOO) primio iznos od 1.900 HRD (19.000.000 prijašnjih dinara).
Stoga je protivno navodima revizije navedenom isplatom C. tužitelju šteta u potpunosti naknadjena.
Naime, od trenutka kada je tužitelj dao popraviti svoje vozilo na način koji je sam izabrao (da se oštećeni dijelovi poprave, a ne mijenjaju novima) i platio naknadu za izvršeni popravak (uspostavio prijašnje stanje), njegov odštetni zahtjev je dobio novčani oblik, te ima pravo samo na naknadu stvarnih izdataka za njegov popravak, a ne onoliko koliko je eventualno mogao potrošiti da je mijenjao oštećene dijelove.
Neosnovano revident ponavlja da nije dobio potpunu naknadu u smislu odredbe čl. 190. ZOC-a, jer da sud nije uzeo u obzir okolnosti koje su nastupile poslije uzrokovanja štete. Pod tim okolnostima tužitelj podrazumijeva neodgovarajući popravak vozila. Međutim i po shvaćanju ovog suda radi se o prigovorima na kvalitetu izvedenih radova, koje je tužitelj trebao isticati autolimaru, koji odgovara za nedostatke svog ispunjenja.
Trebalo je stoga primjenom odredbe čl. 393. ZPP-a reviziju kao neosnovanu odbiti.
Trošak odgovora na reviziju nije dosuđen, jer ova parnična radnja nije bila potrebna.
U Zagrebu, 20. listopada 1992.
Predsjednik vijeća:
Ilija Čuljat, v.r.