Legislator Case Law & Legislation
I Kž-263/2005-5 AI generated

I Kž-263/2005-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number I Kž-263/2005-5
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Rješenje

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Miroslava Šovanja kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. B. zbog kaznenog djela iz članka 173. stavka 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenima protiv presude Županijskog suda u Gospiću od 14. veljače 2005. broj K-1/05, u sjednici vijeća održanoj 3. listopada 2007, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Drage Marincela i optuženog A. B.,

Legislator headnote

AI generated

I Kž-263/2005-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Žalba državnog odvjetnika je osnovana, pa kako je prihvaćanjem te žalbe, a povodom iste kao i žalbe optuženika i po službenoj dužnosti, presuda ukinuta zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, to je žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpunu utvrđenog činjeničnog stanja postala bespredmetna.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 263/05-5

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Miroslava Šovanja kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. B. zbog kaznenog djela iz članka 173. stavka 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenima protiv presude Županijskog suda u Gospiću od 14. veljače 2005. broj K-1/05, u sjednici vijeća održanoj 3. listopada 2007, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Drage Marincela i optuženog A. B.,

r i j e š i o j e :

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, a povodom te žalbe i žalbe optuženika, i po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Uslijed odluke pod točkom I. žalba optuženog A. B. ukazuje se bespredmetnom.

Obrazloženje

Presudom prvostupanjskog suda optuženi A. B. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela pravno označenog kao kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00. i 51/01.) te mu je na temelju članka 67. Kaznenog zakona izrečena uvjetna osuda, a na temelju članka 173. stavka 1. Kaznenog zakona „potvrđena“ kazna zatvora u trajanju deset mjeseci te je određeno da se ista neće izvršiti ako optuženik u roku tri godine ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju članka 173. stavka 7. i članka 80. Kaznenog zakona od optuženog A. B. oduzeti su „predmeti opisani u potvrdama list 10, 11 i 12 ovoga spisa“.

I Kž 263/05-5

Na temelju članka 122. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02. i 143/02.) optuženom A. B. naloženo je plaćanje paušalne svote troškova kaznenog postupka u iznosu 1.000,00 kuna.

Protiv ove presude žalbu su podnijeli državni odvjetnik i optuženi A. B..

Državni odvjetnik podnio je žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Optuženi A. B. je po branitelju, odvjetniku R. B., podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, koju nije obrazložio, te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno da se ista preinači na način da se optuženiku smanji kazna.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Spis je, u skladu s odredbom članka 373. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Sjednica vijeća održana je u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Drage Marincela i optuženog A. B., a u odsutnosti branitelja optuženika, odvjetnika R. B. koji je o sjednici uredno izviješten.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana, pa kako je prihvaćanjem te žalbe, a povodom iste kao i žalbe optuženika i po službenoj dužnosti, presuda ukinuta zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, to je žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpunu utvrđenog činjeničnog stanja postala bespredmetna.

U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da su razlozi presude proturječni izreci.

Naime, optuženi A. B. proglašen je krivim što je „točno neutvrđenog dana i mjesta u namjeri prodaje, za vrijeme turističke sezone u mjestu N., otok P., protivno čl .3. st. 1. Zakona o suzbijanju opojnih droga (NN br.107/01) kupio 197 tableta koje sadrže psihotropnu tvar MMDA (extazy), 1,77 grama opojne droge kokaina, koje se nalaze na popisu opojnih droga u tablici I, te 2,07 grama amfetamina koje se nalaze na popisu opojnih droga u tablici II., popisa opojnih droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti opojna droga te tvari koje se mogu uporabiti za izradu opojnih droga, (NN 27/02), a koje su opojne i psihotropne tvari od okrivljenika pretragom osobnih stvari te osobnog automobila pronađene i oduzete po djelatnicima PU N., dana 17.srpnja 2004.godine,“ a zakonskom opisu navedeno je da je „neovlašteno posjedovao tvari i pripravke koji su propisom proglašeni opojnim drogama,“ pa da je time počinio kazneno djelo iz članka 173. stavka 1. Kaznenog zakona.

Međutim, u obrazloženju presude prvostupanjski sud navodi da je „u tijeku kaznenog postupka trebalo (…) utvrditi odlučnu činjenicu da je optuženik posjedovao radi prodaje i kupio radi prodaje tvari ili pripravke koji su propisom proglašeni opojnim drogama, ali optužba za utvrđenje ove odlučne činjenice nije ponudila ni jednog dokaza“ odnosno da

I Kž 263/05-5

„optužba nije ponudila ni jedan dokaz koji bi potvrdio da je optuženik posjedovao radi prodaje, ili da je tvari ili pripravke kupovao radi prodaje, iako je u činjeničnom opisu to navedeno. Sud nije mogao prihvatiti kao dokaz navod optužbe da je optuženik posjedovao relativno veću količinu droge sa zaključkom da ova veća količina ukazuje na posjedovanje radi prodaje, što može biti samo pretpostavka, a isto tako je i pretpostavka da je kupio drogu u Novalji, jer ni za ovo nema nikakvog dokaza, a niti su ponuđeni dokazi u tom pravcu, pa iz tog razloga sud nije ni mogao proglasiti optuženika krivim za počinjenje kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ.“

Dakle, prvostupanjski sud u činjeničnom opisu radnje kaznenog djela za koje optuženog A. B. proglašava krivim navodi da je optuženik u namjeri prodaje kupio droge koje su kod njega pronađene, dok u obrazloženju presude utvrđuje da nije dokazano da bi optuženi A. B. opojne droge koje je posjedovao kupio i posjedovao radi prodaje.

Ovakvim proturječjem između izreke presude i njenih razloga počinjena je bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 367. stavka 1. točke 11. Zakona o kaznenom postupku na koju upire državni odvjetnik.

Osim toga, valja istaći da je namjera prodaje opojnih droga subjektivni element više oblika radnji kaznenog djela iz članka 173. stavka 2. Kaznenog zakona. Upravo po takvoj namjeri razlikuje se posjedovanje opojne droge inkriminirano tim stavkom od kaznenog djela iz članka 173. stavka 1. Kaznenog zakona, koje čini onaj tko posjeduje tvari ili pripravke proglašene opojnom drogom, a bez namjere njihove prodaje ili stavljanja u promet na drugi način.

Zbog toga su potpuno nejasne i tvrdnje iz obrazloženja prvostupanjske presude „da je propis čl. 173. st. 1. i čl. 173. st. 2. KZ praktično istovjetan, jer oba propisa na početku koriste iste izraze, kao i na završetku“ te „da se na činjenični opis za koji se tereti optuženik može primijeniti propis čl. 173. st. 1. KZ.“

Dakle, i razlozi prvostupanjske presude o odlučnim činjenicama su nejasni.

Konačno, nejasna je i izreka prvostupanjske presude u dijelu u kojem se odnosi na izrečene kaznenopravne sankcije.

Naime, prema odredbi članka 67. stavka 1. Kaznenog zakona, na koji članak se poziva prvostupanjski sud kada optuženiku izriče uvjetnu osudu, uvjetna osuda je kaznenopravna sankcija koja se kao mjera upozorenja sastoji od izrečene kazne i roka u kojem se ta kazna ne izvršava pod uvjetima određenim zakonom. Suprotno ovakvom zakonskom izričaju, prvostupanjski sud u izreci presude na temelju članka 173. stavka 1. Kaznenog zakona „potvrđuje kaznu zatvora“ u trajanju deset mjeseci. Termin „potvrđivanja kazne“ ne poznaje niti Kazneni zakon, niti Zakon o kaznenom postupku, pa je izreka presude i u ovome dijelu nerazumljiva, jednako kao i u dijelu u kojem je određeno da se „temeljem čl. 173. st. 7. KZ i čl. 80. KZ optuženiku (…) oduzimaju predmeti opisani u potvrdama list 10, 11 i 12 ovog spisa“, bez navođenja koji su to predmeti koje bi od optuženog A. B. trebalo oduzeti.

I Kž 263/05-5

Slijedom iznesenog, prvostupanjski je sud počinio opisane bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 367. stavka 1. točke 11. Zakona o kaznenom postupku, na koje ovaj sud, kao drugostupanjski, u smislu čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP pazi i po službenoj dužnosti.

Stoga je na temelju članka 388. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku valjalo prihvatiti žalbu državnog odvjetnika, a povodom te žalbe i žalbe optuženika i po službenoj dužnosti, ukinuti prvostupanjsku presudu te predmet vratiti na ponovno suđenje, a kako je i odlučeno pod točkom I. izreke ovog rješenja, uslijed čega se žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ukazuje bespredmetnom (točka II. izreke).

U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud ponovno provesti sve raspoložive dokaze, nakon čega će donijeti na zakonu osnovanu presudu koju će i valjano obrazložiti.

U Zagrebu, 3. listopada 2007.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivona Horvatić, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.