Rev-2649/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2649/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P. iz N. G., zastupanog po punomoćniku D. U., odvjetniku iz N. G., protiv tuženika P. d.o.o. R., zastupanog po punomoćniku A. B., odvjetniku iz N. G., radi ispražnjenja i predaje poslovnog prostora, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Požegi, broj: Gž-934/98 od 28. prosinca 1998. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novoj Gradiški, broj: P-170/97 od 03. srpnja 1998. godine, u sjednici održanoj dana 25. veljače 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija se kao neosnovana odbija.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja, koja je potvrđena presudom suda drugog stupnja je suđeno:

"Nalaže se tuženiku P. d.o.o. R. da isprazni i preda tužitelju u posjed slobodne od osoba i stvari čkbr. 1843/1 kuća i dvorište u M., površine 555 čhv upisane u z.k.ul. 475 k.o. R. koja u naravi predstavlja obiteljsku kuću do ulice s dvorišnim zgradama izgrađenu na toj čestici i dvorište, kao i čkbr. 1843/3 voćnjak u M. površine 497 čhv i čkbr. 1843/6 voćnjak u M. s 212 čhv upisane u z.k.ul. 475 k.o. R., te da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 4.142,50 kn, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

Protiv navedene pravomoćne presude drugostupanjskog suda pravovremenu, potpunu

čnom

i dopuštenu reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba Zakona o parni postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske u smislu odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a rješenjem prihvati reviziju, ukine u cijelosti prvostupanjsku i drugostupanjsku odluku, te predmet vrati na ponovno suđenje drugom vijeću prvostupanjskog suda.

Na reviziju nije odgovoreno.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i pravilnost postupka koji je prethodio njenom donošenju ovaj sud je utvrdio da nije počinjena bitna povreda odredaba Zakona o parničnom postupku iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP) na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 386. ZPP-a.

Na ostale bitne povrede odredaba ZPP-a ovaj sud pazi samo ukoliko na njih ukazuje revident i to izrijekom se pozivajući na iste ili opisno ukazujući na bitnu povredu.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede ZPP-a iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 338. st. 3., jer se tužbeno traženje tužitelja odnosi na ispražnjenje i predaju poslovnog prostora, a traženje tuženika koje stavlja u prijeboj na novčano potraživanje, a po odredbi čl. 336. Zakona o obveznim odnosima takva potraživanja se ne mogu prebijati.

Ukazuje se na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje po nižestupanjskim sudovima, a iz tih razloga se po odredbi čl. 385. st. 3. ZPP-a revizija ne može izjaviti.

Dakle, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba ZPP-a.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

I u ovom stadiju postupka je prijeporno da li su se ispunile zakonske pretpostavke temeljem kojih je tuženik u obvezi predati tužitelju slobodne od osoba i stvari nekretnine pobliže opisane u izreci presude suda prvog stupnja.

Nižestupanjski sudovi su utvrdili:

- da je tužitelj vlasnik prijepornih nekretnina;

- da je prednica tužitelja, tj. njegova supruga s tuženikom zaključila ugovor o zakupu poslovnog prostora za stovarište građevinskog materijala u R., dana 01. rujna 1993. godine;

- da je ugovor zaključen na vrijeme od godine dana uz plaćanje zakupnine naznačene u toč. 4. ugovora;

- da tuženik po proteku roka od godinu dana nije napustio korištenje zakupljenog poslovnog prostora, a niti je zaključen novi ugovor o zakupu;

- da je tuženik platio ugovorenu zakupninu do konca prosinca 1995. godine, te da istu nije platio za 1996. godinu, niti za prve mjesece 1997. godine do podnošenja tužbe sudu;

- zakupnina da nije plaćena ni povodom upućene opomene u daljnjem roku od 15 dana;

- da je tužitelj pismenim putem otkazao tuženiku zakup poslovnog prostora dana 26. studenog 1996. godine, a temeljem odredbe čl. 27. Zakona o zakupu poslovnog prostora ("Narodne novine", broj: 91/96, 124/97);

- da je tuženiku otkaz dan uz otkazni rok od tri mjeseca, koji rok je istekao dana 28. veljače 1997. godine.

S obzirom na iznijeta utvrđenja nižestupanjskih sudova, isti su i po pravnom stajalištu pravilno primijenili odredbe materijalnog prava kad su prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja, jer su se ispunile pretpostavke iz odredbe čl. 26. st. 1. i čl. 27. st. 1. Zakona o zakupu temeljem kojeg tužitelju pristoji pravo na predaju prijepornih nekretnina slobodnih od osoba i stvari po tuženiku.

Isto tako nižestupanjski sudovi pravilno zaključuju da tuženiku ne pristoji pravo na prijeboj njegovog potraživanja koje proizlazi zbog eventualnih ulaganja i poboljšica u nekretnine tužitelja, jer takve odredbe nema u među strankama zaključenom ugovoru, a takvo pravo tuženiku ne pristoji ni po odredbama Zakona o zakupu, kao ni po odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO), jer iz odredbe čl. 336. ZOO-a proizlazi da dužnik može izvršiti prijeboj potraživanja koje ima prema vjerovniku, s onim što ovaj potražuje od njega, ako oba potraživanja glase na novac ili druge zamjenjive stvari istoga roda i iste kakvoće i ako su oba dospjela. U ovom prijeporu se nisu ispunile pretpostavke iz navedene zakonske odredbe po kojoj bi tuženik mogao staviti u prijeboj svoje potraživanje za potraživanje tužitelja, jer je tužiteljevo potraživanje na predaju stvari, a tuženikovo potraživanje koje stavlja u prijeboj za potraživanje tužitelja glasi na novac.

Dakle, nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Iz navedenih razloga temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 25. veljače 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.