IV Kž-23/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž 23/08-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić Baranović, kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Marijana Svedrovića i Hajrije Novoselec, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osum. A. J.-K. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 234. st. 2. u svezi s čl. 33. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi oštećenice kao tužitelja R. V.-S., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli od 12. veljače 2008. godine br. Kv-42/08 (Kio-166/07), u sjednici održanoj 2. travnja 2008.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba oštećenice kao tužitelja R. V.-S., kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijski sud u Puli odbio je kao neosnovan zahtjev oštećenice kao tužitelja R. V.-S. za provođenjem istrage protiv osum. A. J.-K. i osum. I. P. zbog osnovane sumnje da su počinile kazneno djelo iznude u pokušaju iz čl. 234. st. 2. u svezi s čl. 33. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05 i 71/06 - u daljnjem tekstu: KZ).

Protiv navedenog rješenja žali se oštećenica kao tužitelj, po punomoćniku Z. N., odvjetniku iz Z., s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Sukladno odredbi čl. 187. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine” br. 110/97, 27/98, 58/99,112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – u daljnjem tekstu: ZKP), istraga se pokreće protiv određene osobe kad postoji osnovana sumnja da je počinila kazneno djelo, dok prema odredbi čl. 188. st. 3. istog Zakona, u istražnom zahtjevu se, pored ostalog, moraju

i dokazi.

naznačiti i okolnosti iz kojih proizlazi osnovanost sumnje i postojeć

IV Kž 23/08-2

Iz citiranih odredbi proizlazi da osnovana sumnja predstavlja sumnju određenog kvaliteta koja opravdava pokretanje kaznenog postupka, što znači da sumnja mora biti zasnovana na konkretnim činjenicama koje nedvojbeno ukazuju na visok stupanj vjerojatnosti da je određena osoba počinila određeno kazneno djelo sa svim svojim bitnim obilježjima.

U istražnom zahtjevu se navodi da su osumnjičenice počinile predmetno kazneno djelo na način da su zaprijetile oštećenici kako joj neće potpisati već pripremljenu punomoć za prodaju kuće ukoliko im ona ne isplati iznos od 50,000,00 EUR svakoj, jer da će u protivnom kuća pripasti njima odnosno da će prodati kuću i zadržati kupoprodajnu cijenu.

U dosadašnjem tijeku postupka utvrđeno je da su osumnjičenice u ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 10. svibnja 2001. godine navedene kao kupci nekretnine koja se spominje u istražnom zahtjevu, te da oštećenica, temeljem sporazuma o zasnivanju prava služnosti od 28. veljače 2002. godine, sklopljenim s osumnjičenicama kao suvlasnicama, ima pravo korištenja te nekretnine, kao i da se između oštećenice i osumnjičenica, kao njezinih nećakinja, vodi imovinsko-pravni spor u svezi s vlasništvom na predmetnoj nekretnini pred Općinskim sudom u Rovinju pod posl. br. P-186/06.

Međutim, iz stanja spisa nije utvrđeno da bi osumnjičenice prijetile oštećenoj kao tužiteljici u smislu odredbe čl. 234. st. 1. KZ, s obzirom da prijetnja mora biti „ozbiljna“, a na što ne upućuje odbijanje potpisivanja punomoći, tj. zahtijevanje određenog iznosa novca bez obzira na starost oštećenice kao tužiteljice.

Stoga je pravu sud prvog stupnja kada zaključuje da u konkretnom slučaju ne postoji osnovana sumnja da bi osumnjičenice počinile kazneno djelo koje im se stavlja na teret. Slijedom iznesenog valjalo je žalbu oštećenice kao tužitelja odbiti kao neosnovanu, te je na temelju čl. 398. st. 3. ZKP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 2. travnja 2008.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.