Revr-893/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 893/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Matasić-Špoljarić predsjednice vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. M. iz Z., zastupanog po punomoćniku I. B., odvjetniku iz Z., protiv tuženika H. a. d.o.o. Z., zastupanog po punomoćniku Z. K., odvjetniku iz Z., radi poništenja odluke o razrješenju i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-2288/09 od 15. veljače 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pr-2190/01 od 2. travnja 2009., u sjednici održanoj 15. rujna 2011.,

p r e s u d i o j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-2288/09 od 15. veljače 2011. potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pr-2190/01 od 2. travnja 2009. kojom je utvrđena nezakonitom i nedopuštenom Odluka tuženika broj 345-01-6495/96 od 19. lipnja 1996. o razrješenju tužitelja obavljanja poslova vršitelja dužnosti šefa odjela naplate cestarina, a odbijen zahtjev tužitelja da se odredi 14. travnja 1997. kao dan prestanka radnog odnosa tužitelja kod tuženika, te naloži tuženiku isplatiti tužitelju naknadu štete u iznosu 97.929,36 kn što je 16 prosječnih mjesečnih plaća tužitelja isplaćenih mu u prethodna tri mjeseca, sve s pripadajućom zateznom kamatom, te ujedno tužitelju naloženo isplatiti tuženiku iznos 16.653,00 kn na ime parničnog troška.

Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za sudski raskid ugovora o radu, te naknadu mu štete, tužitelj je podnio reviziju pobijajući je iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava predloživši preinačenje nižestupanjskih presuda prihvaćanjem i tog dijela zahtjeva tužitelja uz naknadu mu parničnog troška.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije osnovana.

Postupajući prema odredbi čl. 392. a) st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s odredbom čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 57/11) primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a, a za koju bitnu povredu nije našao da bi bila počinjena.

U ovom revizijskom stadiju postupka među strankama je i dalje sporna osnovanost zahtjeva tužitelja za sudski raskid ugovora o radu, a kako tužitelj to predlaže sa danom 14. travnja 1997., a time i osnovanost zahtjeva za naknadu štete, sve u smislu odredbe čl. 116. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 38/95, 54/95 i 65/95 – dalje: ZR).

Tom odredbom propisano je da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos. Sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu najmanje 3, a najviše 18 prosječnih mjesečnih plaća tog radnika isplaćenih u prethodna tri mjeseca, ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti, te obvezama uzdržavanja koja terete radnika.

Obzirom na utvrđenje nižestupanjskih sudova, te u ovom stadiju postupka nesporne činjenice i baš:

- da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika na temelju Ugovora o radu od 31. ožujka 1996., te odlukom tuženika obavljao poslove vršitelja dužnosti šefa odjela naplate cestarina, no

- da je Odlukom tuženika od 19. lipnja 1996. tužitelj razriješen obavljanja poslova vršitelja dužnosti šefa odjela naplata cestarina, a

- da je Odlukom tuženika od 21. lipnja 1996. tužitelju izvanredno otkazan ugovor o radu,

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu broj Pr-2407/96 od 4. ožujka 1998. odbijen zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju od 21. lipnja 1996., a

- da je pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pr- 2190/01 od 2. travnja 2009. pravomoćno utvrđena nedopuštenom Odluka tuženika od 19. lipnja 1996. o razrješenju tužitelja obavljanja poslova vršitelja dužnosti šefa odjela naplata cestarina,

pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo, a kada su odbili zahtjev tužitelja za sudski raskid ugovora o radu i naknadu mu štete, pravilno ocijenivši da u konkretnom slučaju zato nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 116. st. 1. ZR-a.

Naime, bez obzira što je odluka tuženika od 19. lipnja 1996. o razrješenju tužitelja dužnosti šefa odjela naplate cestarina pravomoćno utvrđena nedopuštenom, kod činjenice što radni odnos tužitelju nije prestao na temelju te odluke već na temelju pravomoćne odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 21. lipnja 1996., nužno je zaključiti da nema pretpostavki za primjenu instituta sudskog raskida ugovora o radu. Naime, kako je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 21. lipnja 1996. bila zakonita i dopuštena, a što proizlazi iz pravomoćne presude Općinskog suda u Zagrebu broj Pr-2407/96 od 4. ožujka 1998., tada nema ni pretpostavki za osnovanost zahtjeva za naknadu štete tužitelju u smislu odredbe čl. 116. st. 1. ZR-a.

Zbog navedenog reviziju je trebalo odbiti, te odlučiti kao u izreci sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

U Zagrebu, 15. rujna 2011.

Predsjednica vijeća:

Gordana Matasić-Špoljarić, v.r.