Legislator Case Law & Legislation
Rev-x-507/2012-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses insurance claim revision, upholding partial award based on policy terms.

Case Number Rev-x-507/2012-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the insurance company's revision against a lower court's partial award of damages. The insured claimed full value of their destroyed home, but courts limited the award to 94.6% of the insured sum based on policy conditions. The court rejected the revision because the lower courts correctly applied insurance contract terms rather than general tort liability rules.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o parničnom postupku čl. 392. st. 1.; The Supreme Court holds that in insurance disputes, the insurer's liability is strictly limited to the insured sum and policy terms, excluding claims for the full actual value of the damaged property.

Keywords

AI generated
insurance contract liability insured sum limitation actual value exclusion insurance policy terms revision dismissal property damage claim tort vs contract

Cited Legislation

AI generated
čl. 392. st. 1. Zakona o parničnom postupku
čl. 393. Zakona o parničnom postupku
čl. 354. st. 2. toč. 8. Zakona o parničnom postupku
čl. 18. i 20. uputa za osiguranje od opasnosti požara i nekih drugih opasnosti
Pri tome se sudovi pozivaju na odredbe Općih uvjeta za osiguranje imovine i čl. 18. i 20. uputa za osiguranje od opasnosti požara i nekih drugih opasnosti.
Općih uvjeta za osiguranje imovine
Pri tome se sudovi pozivaju na odredbe Općih uvjeta za osiguranje imovine i čl.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Rev-x 507/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević, predsjednice vijeća, mr. sc. Jadranka Juga, člana vijeća i suca izvjestitelja, Đure Sesse, člana vijeća, Mirjane Magud, članice vijeća i Željka Šarića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. G. iz Z., zastupane po punomoćnici Lj. M.-P., odvjetnici iz Z., protiv tuženika C. o. d.d. Z., F. Š., zastupanog po punomoćniku D. E., dipl. pravniku iz Š., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv dijela presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-642/2011-2 od 9. svibnja 2011., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-145/10 od 8. prosinca 2010., u sjednici održanoj 6. lipnja 2012.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice te je naloženo tuženiku da tužiteljici plati iznos od 1.087,90 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi utvrđenoj propisima u visini stope zatezne kamate koja teče od 17. ožujka 1992. pa do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. pa do isplate po stopi do 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena. U toč. II. prvostupanjske presude tužiteljica je odbijena sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 682.039,10 kn te sa dijelom zahtjeva na ime zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos za razdoblje od 1. ožujka 1992. do 16. ožujka 1992. U toč. III. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženoj da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 5.996,53 kn.

Drugostupanjskom presudom u toč. I. djelomično je odbijena žalba tužiteljice kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu odluke o glavnoj stvari, a djelomično je prihvaćena žalba tužiteljice i preinačena prvostupanjska presuda u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka na način da je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 48.104,29 kn. Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odbijena žalba tužiteljice kao neosnovna, reviziju je izjavila tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da ovaj sud prihvati reviziju te ukine nižestupanjske presude u pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Tuženik nije dostavio odgovor na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Temeljem odredbe čl. 392. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice na ime naknade štete temeljem ugovora o osiguranju imovine i sklopljene police o osiguranju od 11. travnja 1991., a uslijed štetnog događaja i osiguranog slučaja od 1. ožujka 1992. kada je kuća tužiteljice porušena aktiviranjem eksplozivne naprave. U revizijskoj fazi postupka sporna je visina tužbenog zahtjeva.

U postupku je utvrđeno:

-da je kuća tužiteljice ostvarenim osiguranim slučajem porušena za 94,6% njene vrijednosti,

-da je svota osiguranja prema sklopljenom osiguranju imovine i polici osiguranja od 11. travnja 1991. u visini od 1.150.000,00 tadašnjih dinara ili denominirano 1.150,00 kn,

-da je tuženik 3. ožujka 1992. dobio izviješće da se osigurani slučaj dogodio 1. ožujka 1992.

Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica nižestupanjski sudovi zaključuju da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan do iznosa od 1.087,90 kn što je 94,6% svote osiguranja, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan. Pri tome se sudovi pozivaju na odredbe Općih uvjeta za osiguranje imovine i čl. 18. i 20. uputa za osiguranje od opasnosti požara i nekih drugih opasnosti.

Tužiteljica u reviziji ističe revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava te u bitnom smatra da su sudovi trebali prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice do visine stvarne štete sukladno nalazu i mišljenju građevinskog vještaka. Tužiteljica ističe da je preračunata osigurana svota na dan nastanka osiguranog slučaja iznosila 65.331,74 eura te da joj pripada u krajnjoj liniji kunska protuvrijednost tog iznosa.

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije osnovan iz razloga što su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo primjenom općih uvjeta za osiguranje imovine te čl. 18. i 20. uputa za osiguranje od opasnosti požara i nekih drugih opasnosti. Naime, čl. 20. uvjeta za osiguranje opasnosti od požara i nekih drugih opasnosti kojima je regulirano utvrđivanje naknade iz osiguranja u st. 1. je propisano da se visina naknade iz osiguranja u slučaju uništenja stvari određuje prema vrijednosti osigurane stvari u vrijeme nastanka osiguranog slučaja, umanjenog za vrijednost ostatka. Stoga su pravilno nižestupanjski sudovi tužiteljici priznali 94,6% od svote osiguranja, jer tužiteljici ne pripada stvarna šteta sukladno općim odredbama o odgovornosti za štetu, već se primjenjuju posebne odredbe koje se odnose na sklopljeni ugovor o osiguranju imovine.

Tužiteljici pripada razmjerni iznos svote osiguranja u odnosu na koju svotu osiguranja je tužiteljica plaćala premiju te nisu osnovani navodi revizije da bi tužiteljici pripadala naknada štete u visini valorizirane svote osiguranja ili stvarne štete prema nalazu i mišljenju građevinskog vještaka. Kod toga treba napomenuti da obveza tuženika za plaćanje naknade štete dospijeva protekom 14 dana od saznanja za nastupanje osiguranog slučaja i koji dan dospijeća su pravilno nižestupanjski sudovi utvrdili s danom 17. ožujka 1992. od kada su tužiteljici priznali zakonsku zateznu kamatu. Stoga nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Obzirom da nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, ukupno nisu ostvareni revizijski razlozi, pa je temeljem čl. 393. ZPP valjalo reviziju tužiteljici odbiti i presuditi kao u izreci.

U Zagrebu, 6. lipnja 2012.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v. r.