I Kž-475/1991-7 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

B r oj: I Kž 475/1991-7

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. Novoselec Petra kao predsjednika vijeća, te Kocijančić Erike, mr. Frančula Rudolfa, Potrebica Ante i Drakulić Vladimira, kao članova vijeća i stručnog suradnika Papeš Branke kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. I. K. i mlt. M. N., zbog krivičnog djela iz čl. 83. st. 2. KZH, čl. 83. st. 1. KZH u vezi člana 19. st. 1. KZJ, čl. 132. st. 1. i čl. 130. st.

1.KZH, odlučujući o žalbi javnog tužioca i opt. I. K., podnesenim protiv presude i rješenja Okružnog suda u Zagrebu od 11. veljače 1991. K-208/90, u sjednici održanoj 8. siječnja 1992, saslušavši zamjenika javnog tužioca Hrvatske Pavković Petra,

r i j e š i o j e :

I. Odbacuje se žalba opt. I. K. kao nepravovremena.

II. Odbija se kao neosnovana žalba javnog tužioca u odnosu na mlt. M. N..

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom - rješenjem oglašen je krivim opt. I. K. zbog kriv.djela iz čl. 83. st. 2. KZH, čl. 83. st.

1. KZH u vezi čl. 19. st. 1. KZ SFRJ, čl. 132. st. 1. i čl. 130. st. 1. KZH, te su mu za ta krivična djela utvrdjene kazne zatvora i to za krivično djelo iz čl. 83. st. 1. KZH u vezi čl. 19. st. 1.KZJ (djelo pod toč. 1. izreke) kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, za krivično djelo iz čl.83. st. 2. KZH (djelo pod toč. 2. izreke) kazna zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci, za krivično djelo iz čl. 132. st. 1. KZH (djelo pod toč. 3. izreke) kazna zatvora u trajanju od dvije godine, za krivično djelo iz člana 130. st. 1. KZH (djelo pod toč. 4. izreke) kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca, te za krivično djelo iz člana 83. st. 1. KZH (djelo pod toč. 5. izreke) kazna zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci i zatim je primjenom čl. 48. st.

1. i 2. t. 3. KZJ osudjen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) godina.

Temeljem čl. 50. st. 1. KZJ opt. I. K. je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 12. srpnja 1990. godine, pa nadalje.

I Kž 475/1991-7

Temeljem čl. 108. st. 1. i 2. ZKP opt. I. K. obvezan je na ime imovinskopravnog zahtjeva naknaditi oštećenoj F. A. iznos od 2.397,80 dinara.

Temeljem čl. 98. st. 4. ZKP opt. I. K. oslobodjen je u cijelosti dužnosti naknade troškova krivičnog postupka iz čl. 95. st. 2. t. 1. - 6. ZKP.

Prema mlt. M. N., zbog kriv.djela iz čl. 83. st. 2. i čl. 132. st. 1. KZH izrečena je odgojna mjera upućivanja u odgojnu ustanovu.

Temeljem čl. 486. ZKP troškovi postupka u odnosu na mlt. M. N. padaju na teret budžetskih sredstava.

Protiv ove presude - rješenja podnijeli su žalbu javni tužilac i opt. I. K. putem branitelja P. M., odvjetnika iz Z..

Javni tužilac je podnio žalbu u odnosu na mlt. M. N., zbog izrečene odgojne mjere i predložio da se pobijana presuda - rješenje u odnosu na maloljetnika preinači i izrekne odgojna mjera upućivanja u dom za preodgoj.

Opt. I. K. je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, povrede krivičnog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja, te predložio da se pobijana presuda - rješenje u odnosu na njega ukine, odnosno preinači u smislu žalbenih navoda.

Mlt. M. N. je podnio odgovor na žalbu javnog tužioca u kojem je predložio da se ta žalba odbije kao neosnovana.

Javno tužilaštvo Hrvatske predlaže da se žalba javnog tužioca uvaži, a žalba opt. I. K. odbije kao neosnovana.

Sjednica vijeća ovog suda održana je u prisutnosti zamjenika javnog tužioca Hrvatske Pavković Petra, a u odsutnosti uredno obaviještenog branitelja P. M., odvjetnika iz Z., dok prisutnost opt. I. K. nije osigurana,jer vijeće nije našlo da bi to bilo svrsishodno - čl. 371. st. 2. i 4. Zakona o krivičnom postupku, koji je preuzet na temelju čl.

1. Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakona Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu ZKP).

Žalba javnog tužioca nije osnovana, dok je žalba opt.

I. K. nepravovremena.

Prema propisu čl. 359. st. 1. ZKP ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude, time da optuženiku koji ima branitelja, u smislu čl. 123. st. 4. ZKP, rok za podnošenje žalbe teče od dana kada je on primio prvostepenu presudu.

Opt. I. K. primio je prvostepenu presudu dana 13. ožujka 1991. g. (list 354), pa mu je rok za podnošenje žalbe isticao dana 28. ožujka 1991.g.

I Kž 475/1991-7

Žalba opt. I. K. putem branitelja P. M., odvjetnika iz Z. primljena je na Okružnom sudu u Zagrebu, dana 12. travnja 1991. godine (list 367).

Kako se medjutim na prednjoj strani omota žalbe nalazi datum 22. ožujka 1991. g., a na poledjini omota datum 12. travnja 1991. g. (list 369) prvostepeni sud je preko HPT izvršio provjeru pravovremenosti podnesene žalbe saslušanjem B. N. - šefa službe PT prometa i novčanog poslovanja HPT Z., Centar Pošta Z. i V. Lj. - upravitelja PTT … Z., kao i uvidom u fotokopije knjige primljenih preporučenih pošiljaka, za mjesec ožujak i travanj 1991. g., te ustanovio da pošiljka R.1492, koja oznaka se nalazi na omotu žalbe optuženika nije predana dana 22. ožujka 1991. g. u pošti … Z., već da je taj podnesak bio u Centru za zaštitu pošiljaka pošte … Z., dana 12. travnja 1991. g., koji datum se nalazi i na stražnjoj strani omota, a da su žig i datum od 22. ožujka 1991. g. te naljepnica R. na prednjoj strani omota nepropisno korišteni.

Kako je prema tome žalba opt. I. K. podnesena van žalbenog roka i to 30 dana nakon proteka roka za žalbu, trebalo ju je temeljem čl. 382. ZKP odbaciti kao nepravovremenu i riješiti kao pod I izreke ove drugostepene odluke.

Neosnovana je žalba javnog tužioca u odnosu na mlt. M. N. zbog izrečene odgojne mjere.

Javni tužilac predlaže da se mlt. M. N. izrekne stroža odgojna mjera upućivanja u dom za preodgoj, jer da zbog izvršenja dva teška krivična djela - silovanja iz čl. 83. st. 2. KZH i razbojništva iz čl. 132. st. 1. KZH, te jednom već izrečene odgojne mjere upućivanja u odgojnu ustanovu, koja očito nije dala rezultate, nije svrsishodno maloljetniku ponovno izricati istu odgojnu mjeru.

Medjutim, ovaj sud smatra, da je i pored intenziteta kriminalne aktivnosti maloljetnika i njegovog ranijeg života, prvostepeni sud opravdano našao da prema ovom maloljetniku nije neophodno primijeniti, barem za sada, pojačane mjere popravljanja u domu za preodgoj. Maloljetnik, kako to proizlazi iz izvještaja Odgojnog doma za mušku omladinu u M. L., sada uredno funkcionira, polazi školu, u medjuvremenu nije izvršio nova krivična djela, a niti je bježao iz doma.

Kada se dakle uzme to u obzir, a s druge strane da je maloljetnik prije početka tretmana (na opservaciji) nadjen kao odgojno i obrazovno zapušten, bez motivacije za nastavak školovanja, sa stihijskim načinom života, uz roditelje koji su od šestog razreda osnovne škole izgubili svaki nadzor nad maloljetnikom i takvim stavovima da nisu mogli utjecati na njegovo ponašanje i pravilan razvoj, tada je opravdano prvostepeni sud ocijenio da sadašnje ponašanje i vladanje maloljetnika daje osnova za nadu da će se u ovom slučaju i zavodskom odgojnom mjerom otvorenog tipa, te intenzivnim radom posebnih odgajatelja u odgojnoj ustanovi postići svrha odgojnih mjera iz čl. 74. Krivičnog zakona SFRJ preuzetog na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Krivičnog zakona SFRJ ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakona Republike Hrvatske.

Medjutim, maloljetnik se upozorava da se izrečena odgojna mjera, ukoliko bi on promijenio svoje ponašanje u

I Kž 475/1991-7

negativnom pravcu, može zamijeniti za težu odgojnu mjeru, odnosno upućivanje u dom za preodgoj.

Zbog svih iznesenih razloga riješeno je i odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 8. siječnja 1992.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Papeš Branka v.r.

dr. Novoselec Petar v.r.