Rev-2635/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2635/1994-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Stanka Hautza, Vlatke Potočnjak-Radej i Ilije Čuljata, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. S. iz B., koga zastupa M. B., odvjetnica iz D. S., protiv tuženika J. K. iz Š., koga zastupa B. Š., odvjetnik iz Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika protiv presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 5. travnja 1994. godine posl. broj Gž-1736/94, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dugom Selu od 13. ožujka 1992. godine, posl. broj P-59/91, u sjednici održanoj 23. studenoga 1993. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tuženika, te se ukida presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 5. travnja 1994. godine, posl. br. Gž-1736/94 i presuda Općinskog suda u Dugom Selu od 13. ožujka 1992. godine, posl. br. P-59/91 u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i predmet vraća u tom dijelu prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju s osnova naknade štete isplati 318.420,27 HRD s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 141.003 HRD, dok je tužitelj odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 35.380 HRD.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda prvostupanjskog suda u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev. Protiv navedene drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, da se obje presude ukinu odnosno preinače u smislu revizijskih (žalbenih) navoda uz naknadu parničnog troška.

Tužitelj je odgovorio na reviziju tuženika predloživši da se ista odbije kao neosnovana.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.

Revizija je osnovana.

Opravdavajući reviziju, tuženik u istoj ponavljajući navode iz žalbe pobija u stvari drugostupanjske odluke koja je u cijelosti prihvatila razloge prvostupanjske odluke.

Revizija u smislu odredbe iz čl. 385. st. 3. ZPP ne može se izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa iz tog razloga ovaj revizijski sud nije ispitivao revizijske navode kojima se pobijaju činjenična utvrđenja sudova nižega stupnja.

No, osnovan je revizijski prigovor da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP jer razlozi koje je prvostupanjski sud dao u pogledu prigovora zastare su u proturječnosti sa stanjem spisa.

Naime i nije među strankama sporno da se štetni događaj u kojem je prema utvrđenju nižih sudova tuženik tužitelju nanio tešku tjelesnu povredu desio 31. 10. 1977. godine, a da je tužitelj tužbu za naknadu štete podigao 30. 12. 1980. godine, dakle protekom zastarnog roka od tri godine.

Nesporna je i činjenica daje protiv tuženika u krivičnom postupku K-22/83 Općinskog suda Dugo Selo optužba odbijena zbog nastupanja apsolutne zastare krivičnog gonjenja, pa stoga ni ne dolazi u konkretnom slučaju do primjene odredbe o eventualno dužem roku zastare u koliko je šteta prouzrokovana krivičnim djelom.

Prvostupanjski sud je odbio prigovor zastare potraživanja, jer da je imovinskopravni zahtjev tužitelj postavio u krivičnom spisu.

Opravdano tuženik ukazuje da ovaj zaključak prvostupanjskog suda nema osnove u činjeničnom stanju jer upravo iz sadržaja zapisnika u krivičnom postupku proizlazi suprotno, tj. da tužitelj nije u krivičnom predmetu K-22/83 (ranije K-158/79) postavio imovinskopravni zahtjev budući da tužiteljeva izjava u krivičnom postupku (na zapisniku od 9. 9. 1980. godine) "da će odštetni zahtjev podići u parnici", ne može imati značenje koje mu daje prvostupanjski sud.

Kako drugostupanjski sud na žalbene prigovore tuženika u odnosu na zastaru, odnosno razloge koje je dao prvostupanjski sud, se uopće nije izjasnio, a radi se o odlučnoj činjenici o kojoj ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva počinio je istu bitnu povredu kao drugostupanjski sud, kao i daljnju povredu iz čl. 375. st. 1. ZPP u svezi s čl. 354. st. 1. ZPP, jer je drugostupanjski sud dužan ocijeniti u obrazloženju presude žalbene navode koji su od odlučnog značenja.

Valjalo je stoga temeljem čl. 394. st. 1. ZPP odlučiti kao u dispozitivu i ukinuti odluke nižih sudova.

Zbog gore navedene bitne povrede došlo je i do pogrešne primjene materijalnog prava jer nisu utvrđene sve relevantne činjenice.

S obzirom na nastanak štetnog događaja (31. 10. 1977. godine) u konkretnom slučaju zastara se prosuđuje prema odredbama čl. 19. Zakona o zastari potraživanja ("Sl. list SFRJ" br. 12/53 i 57/54, sada čl. 376. ZOO) prema kojoj odredbi st. 1. čl. 19. potraživanje naknade prouzrokovane štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju za deset godina od kada je šteta nastala (st. 2. čl. 19. citiranog zakona).

Kako saznanje za štetu uključuje u sebi saznanje za opseg štete i njezinu veličinu, to dan saznanja za štetu ne mora se nužno poklapati s danom kada se desio štetni događaj.

No, da bi se izveo pravilan zaključak da li je nastupila zastara valja utvrditi momenat oštećenikova saznanja za štetu i to za svaki pojedini vid utužene štete kako materijalne, tako i nematerijalne.

Prema ustaljenoj sudskoj praksi smatra se da zastarni rok počinje teći:

- kod fizičkih bolova - kad su prestali bolovi a najkasnije kad se dovršilo liječenje,

- kod pojačanih napora (sada po čl. 200. st. 1. ZOO duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti), kad se završi liječenje i stabilizira oštećenikovo zdravstveno stanje odnosno od kad je oštećeni saznao za trajnu posljedicu zadobivenih ozljeda (smanjenje radne sposobnosti i potreba ulaganja pojačanih napora) i postao svjestan toga da daljnje liječenje ne doprinosi smanjenju trajnih štetnih posljedica,

- kod duševne boli zbog naruženosti - kad je nakon završenog stručnog nastojanja oko otklanjanja vidljivih posljedica ozljede koje predstavljaju naruženje postalo izvjesno da se naruženost ne da više otkloniti niti bitno smanjiti.

Stoga u ponovljenom postupku prvostupanjski sud će utvrditi momenat saznanja za sve utužene vidove štete, a prema gore navedenom stajalištu, kao i raspraviti ostale revizijske prigovore, pa će tek nakon toga biti u mogućnosti pravilno ocijeniti i prigovor zastare.

U Zagrebu, 23. studenoga 1995.

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.