I Gžzp-517/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: I Gžzp 517/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Željku Glušiću, u pravnoj stvari predlagateljice I. K., iz K. V., koju zastupa punomoćnica B. P., odvjetnica u O., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi predlagateljice protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gzp-29/10 od 5. srpnja 2010., 18. studenog 2010.,

r i j e š i o j e :

I. Uvažava se žalba predlagateljice kao djelomično osnovana te se preinačuje rješenje Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gzp-29/10 od 5. srpnja 2010. i rješava:

Županijski sud u Osijeku dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Gž-2585/10 u roku od 6 (šest) mjeseci računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Odbija se žalba predlagateljice kao djelomično neosnovana i potvrđuje rješenje Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gzp-29/10 od 5. srpnja 2010. u dijelu kojim je predlagateljici određena primjerena naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, te u dijelu u kojem je naloženo protustranci isplatiti primjerenu naknadu u određenom roku.

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gzp-29/10 od 5. srpnja 2010. utvrđeno je da je osnovan zahtjev predlagateljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku (točka I izreke); nadalje, predlagateljici je određena primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 5.000,00 kuna (točka II izreke) te je protustranci Republici Hrvatskoj naloženo isplatiti navedenu primjerenu naknadu u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja za isplatu (točka III izreke).

Predlagateljica je podnijela žalbu protiv navedenog rješenja iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 i 123/08, dalje: ZPP, u svezi pravnog pravila iz paragrafa 21. bivšeg Zakona o sudskom vanparničnom postupku, koji se primjenjuje temeljem odredbe iz čl. 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine, "Narodne novine", br. 73/91). Predlaže donijeti odluku o nenadležnosti Županijskog

I Gžzp 517/10-2

suda za postupanje u ovom predmetu, te podredno odrediti rok za rješavanje predmeta uz određivanje pravične naknade.

Žalba je djelomično osnovana.

Iz žalbenih navoda u bitnom proizlazi da predlagateljica smatra kako je o njezinu zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku trebao odlučiti Ustavni sud Republike Hrvatske, kojemu je ona prvotno i bila podnijela ustavnu tužbu. Nadalje navodi da Županijski sud u Osijeku nije bio nadležan za postupanje u ovom predmetu, obzirom da je Općinski sud u Belom Manastiru u predmetu P-276/06 (glede kojeg je zaštita predmetnog prava zatražena) bio donio prvostupanjsku odluku 17. ožujka 2010., te je ovdje predlagateljica žalbu protiv iste odluke podnijela 12. svibnja 2010. – dok je Županijski sud u Osijeku svoju odluku o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku donio 5. srpnja 2010., dakle gotovo dva mjeseca kasnije. Nadalje ističe kako odluka ne sadrži rok za donošenje meritorne odluke, o čemu bi bio nadležan odlučiti neposredno viši sud. Zaključno ističe i da je naknada prenisko odmjerena, imajući na umu sve okolnosti slučaja.

Obzirom na ovako iznesene žalbene navode, ovaj sud prvenstveno upućuje predlagateljicu da je Ustavni sud Republike Hrvatske pravilno postupio kada je ustupio spis Županijskom sudu u Osijeku na rješavanje. Kako iz predmetne ustavne tužbe proizlazi da je ista podnesena 12. ožujka 2010., kada je već bio stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 153/09, dalje: ZID ZS), to je predmetni postupak već bio u nadležnosti redovnih i specijaliziranih sudova (čl. 27. i 28., a u svezi s čl. 158. st. 2. tada važećeg Zakona o sudovima („Narodne novine“ 105/05, 16/07, 113/08 i 153/09 – dalje: ZS), neovisno o činjenici što je u predmetnom slučaju bila podnesena ustavna tužba Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Glede navoda pak da je odluku o zahtjevu predlagateljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku donio nenadležni sud, obzirom da se predmet već nalazio u žalbenom postupku kada je o njemu odlučio Županijski sud u Osijeku, valja ukazati kako je sud prvog stupnja donio valjanu odluku glede osnovanosti zahtjeva predlagateljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, te joj dosudio i pravičnu naknadu (5.000,00 kuna), čime je o njezinu zahtjevu donesena meritorna odluka, te se propust suda prvog stupnja glede odlučivanja o nadležnosti ne ukazuje ni na koji način odlučnim u smislu prava i interesa predlagateljice.

Osnovani su, međutim, žalbeni navodi predlagateljice da je donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi članka 28. stavka 1. ZS.

Naime, uzimajući u obzir činjenicu da u trenutku donošenja pobijane odluke (5. srpnja 2010.), kao ni u trenutku donošenja ovog rješenja, žalbeni postupak u predmetu Županijskog suda u Osijeku, posl. br. Gž-2585/10, još nije pravomoćno okončan, valjalo je u konkretnom slučaju predmetnu odluku preinačiti primjenom članka 380. točka 3. ZPP te naložiti rok u kojem je Županijski sud u Osijeku dužan donijeti odluku u rečenom predmetu (točka I izreke).

Međutim, kako je pobijanim rješenjem Županijskog suda u Osijeku glede istog parničnog predmeta predlagateljici pružena zaštita zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u smislu da joj je dosuđena pravična naknada u iznosu 5.000,00 kuna, a uzevši u obzir duljinu trajanja postupka – za koji je temeljem čl. 451. st. 3. ZPP propisana

I Gžzp 517/10-2

hitnost u postupanju – u utvrđenom pravno relevantnom razdoblju od 4 godine, to se u potonjem dijelu rečena odluka ukazuje pravilnom i zakonitom, suprotno žalbenim navodima. Stoga je u tom dijelu valjalo pobijanu odluku potvrditi (točka II izreke ovog rješenja).

U Zagrebu, 18. studenog 2010.

Sudac:

Željko Glušić, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.