Rev-2157/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Rev 2157/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S KE

PRESUDA

i

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. U. iz K., kojeg zastupa punomoćnik A. M., odvjetnik u S., protiv tuženice Osnovne škole "Tin Ujević" Krivodol, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu od 27. ožujka 1998. godine br. Gž-388/98 kojom je djelomično potvrđena, a djelomično ukinuta prvostupanjska presuda Općinskog suda u Imotskom od 17. studenoga 1997. godine br. P-589/97, u sjednici održanoj dana 10. studenoga 1998. godine,

presudio je i riješio je:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.320,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 20. travnja 1996. godine do isplate.

Drugostupanjskim rješenjem ukinuta je prvostupanjska presuda i odbačena tužba u odnosu na tužbeni zahtjev usmjeren za utvrđenje, da je tužitelj temeljem radnog odnosa kod tuženice ostvario pravo na jubilarnu nagradu sa navršenih dvadeset godina radnog staža.

Protiv drugostupanjske odluke reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 187. st. 3. ZPP, kao i odredbe čl. 375. st. 1. ZPP učinjene pred drugostupanjskim sudom, te pogrešne primjene materijalnog prava.

Tužitelj predlaže u reviziji da se pobijane odluke preinače i u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev. Revizija nije osnovana.

Suprotno revizijskim tvrdnjama prvo i drugostupanjska presuda i rješenje sadrže razlog o odlučnim činjenicama, razlozi nisu međusobno proturječni, a niti proturječe izreci presude, pa se obje odluke mogu ispitati, tako da nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP.

Ni drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 375. st. 1. ZPP jer je odgovorio na sve žalbene razloge koji su od odlučnog značenja.

Suprotno tvrdnji tužitelja ni materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno. Prema utvrđenju nižestupanjskih sudova, a što među strankama i nije sporno proizlazi da je tužitelj djelatnik tuženice i da je navršio dvadeset godina radnog staža u 1994. godini, te je time stekao pravo na jubilarnu nagradu, te da je tuženica korisnica državnog proračuna.

Tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na čl. 55. Općeg kolektivnog ugovora za javne djelatnosti i javna poduzeća ("NN" br. 66/92), kao materijalnopravnog propisa koji uređuje određena prava iz radnog odnosa na temelju izričitog zakonskog ovlaštenja (čl. 92. i 93. Zakonao radnim odnosima - "NN" br. 25/92).

Na konkretni sporni odnos nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili odredbe Zakona o izvršenju državnog proračuna Republike Hrvatske za 1994. godinu ("NN" br. 28/94).

Ovo stoga što čl. 19. citiranog zakona za korisnike sredstava državnog proračuna nije bila predviđena mogućnost isplate jubilarnih nagrada, već samo onih materijalnih prava koja su taksativno navedena (naknada troškova prehrane, prijevoza, regresa za godišnji odmor, otpremnina, božićnica, dnevnica, terenskih dodataka i pomoć u slučaju smrti).

Prema tome, citiranom odredbom nije dirano u pravo tužitelja na jubilarnu nagradu, već je onemogućena isplata te nagrade svim korisnicima proračuna.

Sredstava za isplatu jubilarne nagrade nisu bila osigurana ni u proračunu jedinica lokalne samoupravne i uprave temeljem čl. 11. st. 6. Zakona o osnovnom školstvu ("NN" br. 59/90 i 27/93).

Kako dakle tuženoj školi kao korisnici proračuna nisu sukladno gore navedenim zakonskim odredbama osigurana sredstva za isplatu jubilarnih nagrada, onda ne postoji ni obveza tuženice da isplaćuje takvu nagradu svojim djelatnicima kako su pravilno zaključili nižestupanjski sudovi.

Drugostupanjski sud je pravilno odbacio tužbu za utvrđenje postojanja tužiteljičinog prava na jubilarnu nagradu. Takav tužbeni zahtjev nije dopušten jer ne postoji pravni interes za podizanje tužbe na utvrđenje ako tužitelj može pravnu zaštitu ostvariti kondemnatornom tužbom, a što je tužiteljica i učinila.

Naime, tužba na utvrđenje dopuštena je u smislu čl. 187. st. 2. ZPP ako se radi o utvrđenju postojanja prava ili pravnog odnosa prije dospijeća zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.

Revidentica se pogrešno u reviziji poziva i na odredbu čl. 187. st. 3. ZPP koja odredba govori o prejudicijalnoj tužbi za utvrđenje, u slučaju ako odluka o sporu ovisi o tome postoji li ili ne postoji kakav pravni odnos koji je u toku parnice postao sporan, a u ovoj parnici ni ne postavlja se kao prejudicijalno pitanje postojanja određenog prava tužiteljice, već je sporna realizacija tog prava, a na to je odgovoreno ranije.

Kako se dakle nisu ostvarili razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a niti je učinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a to je ona iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, valjalo je odlučiti kao u izreci temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 10. studenoga 1998. godine,

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.