I Kž-398/1996-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 398/1996-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te Neve Šibl, Vesne Vrbetić, mr. Branka Zmajevića i Ane Garačić, kao članova vijeća i više savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. P. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 148. st. 1. i 2. OKZRH, odlučujući o žalbama optuženika i državnog odvjetnika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 26. veljače 1996. godine broj K- 12/96-27, u sjednici održanoj 22. listopada 1997. godine, saslušavši zamjenicu državnog odvjetnika Republike Hrvatske Nade Kolak-Parfenjuk,

p r e s u d i o j e :

I. Uvažava se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se osuđujući dio pobijane presude u odluci o kazni, te se optuženici i to D.P. za kazneno djelo iz čl. 148. st. 2. OKZRH, a M.L. za kazneno djelo iz čl. 148. st. 1. i 2. OKZRH, činjenično opisana u izreci te presude za koja su po prvostupanjskom sudu proglašeni krivim, temeljem čl. 148. st. 1. OKZRH osuđuju, svaki na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

Temeljem čl. 45. st. 1. OKZRH u izrečene kazne zatvora uračunava se vrijeme provedeno u pritvoru i to opt. D.P. od 6. travnja do 22. svibnja 1995. godine, a opt. M.L. od 17. kolovoza 1995. godine do 26. veljače 1996. godine.

II. Žalbe opt. D.P. i M.L. odbijaju se kao neosnovane, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje osuđujući dio prvostupanjske presude.

Obrazloženje

Županijski sud u Bjelovaru proglasio je krivim opt. D.P. za kazneno djelo iz čl. 148. st. 2. OKZRH, a opt. M.L. za kazneno djelo iz čl. 148. st. 1. i 2. OKZRH, činjenično opisana u izreci osuđujućeg dijela te presude, pa ih je temeljem čl. 148. st. 1. OKZRH uz primjenu čl. 38. toč. 2. i čl. 39. st. 1. toč. 3. OKZRH osudio svakog na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci u koju im je po čl. 45. st. 1. OKZRH uračunao vrijeme provedeno u pritvoru i to opt. D.P. od 6. travnja do 22. svibnja 1995. godine, a opt. M.L. od 17. kolovoza 1995. godine do 26. veljače 1996. godine.

Temeljem čl. 90. st. 1. ZKP optuženici su obvezani sudu solidarno naknaditi efektivne troškove kaznenog postupka u iznosu od 986,40 kn i platiti svaki paušalni iznos od 1.000,00 kn. Istom presudom temeljem čl. 339. toč. 3. ZKP odbijena je optužba protiv opt. N.B. da bi počinio kazneno djelo iz čl. 148. st. 1. i 2. OKZRH, te je odlučeno da troškovi kaznenog postupka u tom dijelu padnu na teret proračunskih sredstava.

Protiv osuđujućeg dijela presude podnio je žalbu opt. D.P. izjavljenu po branitelju B.B., odvjetniku iz B., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili preinači u odluci o kazni na način da mu se izrekne znatno blaža kazna.

Opt. M.L. putem branitelja M.P., odvjetnika iz V., pobija presudu suda prvog stupnja zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja predloživši, da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi od optužbe i plaćanja sudskih troškova, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Pobijajući zbog odluke o kazni osuđujući dio prvostupanjske presude državni odvjetnik predlaže da se presuda preinači na način da se optuženicima D.P. i M.L. izrekne kazna zatvora u duljem vremenskom trajanju.

Zamjenik državnog odvjetnika Republike Hrvatske, nakon razmatranja spisa u smislu čl. 360. st. 2. ZKP predložio je, da se žalbe optuženika kao neosnovane odbiju, a žalba državnog odvjetnika uvaži i postupi po njenom prijedlogu.

Žalbe optuženika nisu osnovane, dok je žalbu državnog odvjetnika valjalo uvažiti.

Opt. M.L. pobija presudu prvostupanjskog suda u osuđujućem dijelu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka ne navodeći izričito koju povredu ima u vidu, ali sadržaj žalbe u kojem se tvrdi da je presuda nerazumljiva i kontradiktorna, da se bazira na konstatacijama, a zaključci suda da ne proizlaze iz dokaznog postupka ukazuje, da žalitelj smjera na povredu odredbe iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP.

Međutim, takva povreda odredbe kaznenog postupka po ocjeni Vrhovnog suda nije ostvarena, a niti je prvostupanjski sud pogrešno primijenio kazneni zakon koji se prigovor ističe, ali se također ne obrazlaže. Naime, razlozi presude su logični i sadržajni o svim odlučnim činjenicama, obrane optuženika i izvedeni dokazi su u dovoljnoj mjeri reproducirani u obrazloženju presude, te je data iscrpna analiza svih dokaza, a posebno vjerodostojnosti i značaja dokaza koje je sud prihvatio za utvrđenje relevantnih činjenica glede esencijalnih obilježja predmetnih kaznenih djela.

Neosnovano opt. M.L. ističe i povredu materijalnog prava jer prvostupanjski sud nije povrijedio kazneni zakon, a ne može se ni isticati povreda kaznenog zakona kad žalitelj na temelju svoje subjektivne ocjene dokaznog materijala smatra da je trebalo utvrditi neko drugo činjenično stanje koje bi opravdavalo drugačije zaključke, povoljnije za optuženika ili dapače da kazneno djelo nije mu niti dokazano, a kako se to čini u žalbi.

Očito, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, ovaj žalitelj u okviru navedenih žalbenih osnova pobija ocjenu izvedenih dokaza i s tim u svezi pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog po prvostupanjskom sudu, pa stoga žalba opt. M.L. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona nije osnovana.

Isto tako nije osnovan žalbeni prigovor oba optuženika da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno. U pogledu istaknutog prigovora opt. M.L., da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, u žalbi se ništa određeno ne navodi, a u sadržaju žalbe sve je usmjereno na pobijanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja i ocjene dokaza po prvostupanjskom sudu u pogledu zaključka, da je ovaj optuženik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, pa se predlaže i provođenje dokaza preslušanjem svjedoka M.S., D.G. i Č.H. na okolnost njegove obrane.

Međutim, argumentima obje žalbe utvrđenje i zaključci suda prvog stupnja nisu dovedeni u pitanje. Jer, sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, određeno je izložio koje činjenice i iz kojih razloga uzima dokazane ili nedokazane, podvrgavši kritičkoj analizi navode obrana optuženika i dovodeći ih u svezu s iskazima svjedoka sud je ispravno zaključio, da su optuženici svojim postupanjem ostvarili sva bitna obilježja kaznenih djela na način kako im se to stavlja na teret izrekom presude.

Kako su utvrđenja i zaključci suda prvog stupnja glede odlučnih činjenica, pa tako i onih koje se pobijaju žalbama utemeljeni na rezultatima dokaznog postupka, a argumentima iz obje žalbe nisu dovedeni u pitanje, kao pravilne usvaja ih ovaj drugostupanjski sud i na njih upućuje žalitelje, da ne bi došlo do nepotrebnog ponavljanja.

U odnosu na žalbene prigovore treba dodati, da optuženici u žalbama u stvari iznose ocjenu rezultata dokaznog materijala isključivo sa stajališta koncepcija svojih obrana iskrivljujući utvrđene činjenice da bi ih prilagodili svojoj tezi, pa je takva ocjena subjektivna i zbog toga neprihvatljiva.

Opisivanjem nekih detalja, iznošenjem zaključaka i neargumentiranih tvrdnji, žalitelji ne ukazuju na bitno nove elemente za ocjenu odlučnih činjenica glede kaznenog djela ili kaznene odgovornosti počinitelja.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud je temeljitije analizirajući provedene dokaze prema uputi drugostupanjskog rješenja, izveo ispravne zaključke i pravilno utvrdio relevantno činjenično stanje o radnjama opt. D.P., pa su prigovori iz njegove žalbe u tom pogledu neosnovani i svaka kalkulacija oko toga da on nije znao da se radi o krivotvorenom novcu nema nikakove potpore u spisu.

Glede osnovnog prigovora opt. M.L., što je prvostupanjski sud prihvatio obranu opt. D.P. iz ranijeg postupka valja reći, da je opt. D.P. u svojoj obrani okolnosno opisao kako je krivotvorene novčanice dobio od M.L. koje mu je ovaj predao u lokalu Š. time da je u ponovljenom postupku izmijenio obranu, kako je novac dobio od osobe po nadimku L. koja nije opt. M.L.. Međutim, izmijenjena obrana zaista je naivna tako da je prvostupanjski sud nije prihvatio to tim više, što je opt. N.B. decidirano izjavio u svojoj obrani, da jedina osoba koju poznaje pod nadimkom L. je optuženi M.L. koji je imao lokal Š. u B., što ni žalitelj ne može poreći.

Prema tome, ne postoje razlozi iz kojih bi se opravdano moglo sumnjati u to da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio ili propustio utvrditi koju od odlučnih činjenica, pa se stoga prigovori pravilnosti i potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja, istaknuti u žalbama, ukazuju neosnovanima.

Razmotrivši odluku o kazni prvostupanjskog suda ocijenjeno je da je državni odvjetnik u pravu kad tvrdi da u konkretnom slučaju nije bilo mjesta ublažavanju kazne ispod predviđenog minimuma.

Naime, olakotne okolnosti utvrđene na strani optuženika nisu takvog značaja da bi bile ocijenjene osobito olakotnim, pa se nisu stekli niti uvjeti za primjenu čl. 38. i čl. 39. OKZRH, a s obzirom na težinu i društvenu opasnost konkretnih djela ublažena kazna zatvora ne bi ostvarila ciljeve specijalne i generalne prevencije.

Radi toga je Vrhovni sud, uvažavanjem žalbe državnog odvjetnika, preinačio pobijanu presudu u odluci o kazni, te respektirajući utvrđene olakotne okolnosti po sudu prvog stupnja na strani optuženika osudio ih je svakog na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

Naime, Vrhovni sud nalazi da je takva kazna primjerena kako težini i društvenoj opasnosti počinjenih kaznenih djela, tako i stupnju kaznene odgovornosti počinitelja, a i potrebna da bi se u konkretnom slučaju realizirale sve svrhe kažnjavanja predviđene zakonom.

Odluka o trošku kaznenog postupka na zakonu je osnovana, a sastoji se od efektivnih troškova i paušalnog iznosa prema dužini trajanja postupka.

Kako ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu čl. 366. st. 1. ZKP nisu nađene bitne povrede odredaba kaznenog postupka ili povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, iz izloženih razloga valjalo je presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 22. listopada 1997. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.

Ante Potrebica, v.r.