Supreme Court dismisses extraordinary review requests for conviction on assault due to lack of legal grounds.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the extraordinary review requests filed by two defendants convicted of causing serious bodily injury. The defendants argued that the final judgments violated the Criminal Procedure Act regarding their right to defense and the statute of limitations, claiming they were denied a chosen lawyer and that the trial proceeded in their absence. The court rejected these claims, ruling that the appointed counsel adequately represented the defendants and that the trial in absentia was legally justified due to the defendants' unavailability and the risk of absolute statute of limitations expiring.
Legislator headnote
AI generatedčl. 427. st. 1. toč. 1.-3. ZKP-a; čl. 305. st. 5. ZKP-a; čl. 391. st. 1. ZKP-a; čl. 65. st. 6. ZKP-a: Extraordinary review requests based on alleged violations of the right to defense or procedural errors are inadmissible if the lower court's reasoning adequately addresses the arguments and the proceedings complied with statutory requirements for absent trials.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr 159/11-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević Grbić, kao članova vijeća, i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu os. B. I. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 99. st. 1. KZ-a, odlučujući o zahtjevu os. B. I. i os. M. I. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici br. K-60/07 od 29. travnja 2011. godine i Županijskog suda u Velikoj Gorici br. Kž-315/11 od 14. lipnja 2011. godine, u sjednici održanoj dana 22. prosinca 2011. godine,
p r e s u d i o j e:
Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi os. B. I. i os. M. I. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici br. K- 60/07 od 29. travnja 2011. godine i presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici br. KŽ-315/11 od 14. lipnja 2011. godine, osuđeni su B. I. i M. I. zbog kaznenog djela nanošenja teške tjelesne ozljede iz čl. 99. st. 1. KZ-a i dr. i to B. I. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, a os. M. I. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci.
Protiv te presude os. B. I., po svojoj braniteljici S. G. R., odvjetnici iz V. G., podnosi zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog povrede kaznenog zakona, povrede prava obrane osuđenika te bitne povrede odredaba kaznenog postupka „u smislu čl. 427. st. 1. toč. 1.-3. ZKP-a“, s prijedlogom da se pravomoćna presuda preinači, sukladno navodima zahtjeva. Ujedno je zatražena odgoda izvršenja kazne izrečene pravomoćnom presudom, u smislu čl. 428. st. 5. ZKP-a.
Os. M. I. je, po svojoj braniteljici K. S. T., odvjetnici iz V. G., također podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog povrede kaznenog zakona na štetu
III Kr 159/11-6
osuđenika i bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da se pravomoćna presuda preinači, a osuđeniku odgodi izvršenje pravomoćno izrečene kazne.
Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske je, u smislu čl. 428. st. 4. ZKP-a, dostavio odgovor na zahtjeve osuđenika u kojem predlaže da se zahtjevi kao neosnovani odbiju.
Zahtjevi nisu osnovani.
Oba osuđenika u svojim zahtjevima ističu prigovor nastupa apsolutne zastare kaznenog gonjenja koja je nastupila prije donošenja pravomoćne presude. Stoga smatraju da je na njihovu štetu povrijeđen kazneni zakon, kao i ustavno pravo na pravično suđenje.
Osim toga, os. B. I. smatra da mu je povrijeđeno pravo obrane na glavnoj raspravi koja povreda je mogla utjecati na presudu. Naime, tvrdi se da je osuđeniku neosnovano uskraćeno pravo na izabranog branitelja K. S. Š. te mu je postavljen branitelj po službenoj dužnosti, odvjetnik J. K., koji nije imao dovoljno vremena za pripremu obrane niti je sa osuđenikom obavio kakav razgovor vezano za način njegove obrane. Ovim navodima zahtjevima smjera se na osnov iz čl. 427. toč. 3. ZKP-a.
Os. M. I. u svom zahtjevu navodi da „u cijelosti ostaje kod navoda žalbe podnesene protiv prvostupanjske presude“, a kako drugostupanjski sud u svojoj presudi nije ocijenio te žalbene navode, to je povrijeđena odredba čl. 391. ZKP-a koja je mogla utjecati na presudu. Pobija se odluka o suđenju u odsutnosti posljedicom čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđenim, jer nije provedeno prepoznavanje osuđenika. Konačno, u tom zahtjevu se pobija i visina pravomoćno izrečene kazne budući da je taj osuđenik neosuđivan i otac četvoro mlt. djece.
Prije svega, nije ostvarena povreda kaznenog zakona iz čl. 368. toč. 3. ZKP-a jer je pravomoćna presuda donesena prije nastupa apsolutne zastare kaznenog progona. Naime, uvidom u spis je utvrđeno da bi za predmetno kazneno djelo iz čl. 99. st. KZ-a, koje je počinjeno dana 20. lipnja 2005. godine, apsolutna zastara kaznenog progona nastupila dana 20. lipnja 2011. godine, a pravomoćna presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici donesena je 14. lipnja 2011. godine, dakle u okviru zakonskih rokova gonjenja. Teza zahtjeva da Županijski sud u Velikoj Gorici nije održao sjednicu vijeća na dan kako je to označeno u uvodu presude, protivna je podacima u spisu te se svodi na puku hipotezu. Okolnost, da je drugostupanjska presuda zajedno sa spisom dostavljena Općinskom sudu u Velikoj Gorici dana 28. lipnja 2011. godine, ne izaziva sumnju i ispravnost postupanja Županijskog suda u Velikoj Gorici budući se radi o vremenu koje je razumno potrebno za izradu i otpravak pravomoćne presude.
Nadalje, nije u pravu os. B. I. da mu je na glavnoj raspravi povrijeđeno pravo obrane. Prije svega, pogrešno se u zahtjevu tvrdi da na raspravi od 20. travnja 2011. godine taj osuđenik nije bio zastupan po izabranom branitelju. Rasprava toga dana nije niti održana, već je odgođena upravo zbog izostanka branitelja K. S. Š., a nazočni osuđenik mu je tada otkazao punomoć, kako je vidljivo iz konstatacije zapisnika s tog ročišta. Budući da je osuđeniku već od ranije bio postavljen branitelj po službenoj dužnosti, u osobi odvjetnika J. K., to ga je prvostupanjski sud osnovano pozvao na slijedeću glavnu raspravu od 27. travnja 2011. godine. Pri tome, promašeno se u zahtjevu tvrdi da branitelj po službenoj dužnosti nije imao
III Kr 159/11-6
dovoljno vremena upoznati se sa stanjem spisa. Upravo suprotno, već na ročištu od 16. travnja 2008. godine, os. B. I. navodi da je angažirao branitelja J. K. kojeg traži pozvati na slijedeću raspravu. Međutim, kako nije dostavljena uredna punomoć za zastupanje, to je rješenjem predsjednika Općinskog suda u Velikoj Gorici br. XIV-SU-262/10 od 30. ožujka 2010. godine, odvjetnik J. K. postavljen za branitelja po službenoj dužnosti. Od tog vremena ovaj branitelj je aktivno učestvovao u postupku, a nakon dostavljanja punomoći za izabranog branitelja K. S. Š., branitelj po službenoj dužnosti nije razriješen zbog sumnje na odugovlačenje kaznenog postupka, što je sukladno čl. 65. st. 6. ZKP-a. Budući da je osuđenik, dakle, na glavnoj raspravi od 27. travnja 2011. godine iznosio svoju obranu u nazočnosti branitelja po službenoj dužnosti koji je već dulje vrijeme bio angažiran u postupku te je na citiranoj glavnoj raspravi aktivno sudjelovao u postupku, postavljajući pitanja svjedocima te tražeći ukidanje pritvora protiv osuđenika (čemu je i udovoljeno), to se nikako ne može zaključiti da bi osuđeniku tijekom postupka bilo uskraćeno pravo obrane. Okolnost, što se osuđenik najprije izjasnio krivim za učin predmetnog kaznenog djela, a kasnije izjavio da se ne sjeća događaja, još ne znači da odvjetnik J. K. nije uredno obavio svoju dužnost branitelja, kako to pogrešno smatra podnositelj zahtjeva.
Također, neosnovani su navodi zahtjeva os. M. I. kojima se pobija zakonitost provedenog suđenja u odsutnosti okrivljenika. Naime, rješenje o suđenju u odsutnosti br. KV- 138/10 od 16. srpnja 2010. godine postalo je pravomoćno bez žalbe tada postavljenog branitelja V. B., a niti je kasniji branitelj tome prigovarao. U svakom slučaju, s obzirom da je osuđenik dulje vrijeme bio nedostupan sudu usprkos izdane tjeralice, a postojali su važni razlozi da se suđenje provede (boravak os. B. I. u pritvoru te opasnost nastupanja apsolutne zastare), to su bili ostvareni svi zakonski osnovi iz čl. 305. st. 5. ZKP-a koji se sada bezuspješno dovode u pitanje.
Ostali navodi zahtjeva kojima se ističe potreba provođenja određenih dokaza, pa tako istražne radnje prepoznavanja, svode se na pobijanje činjeničnog stanja utvrđenog u pravomoćnoj presudi, što ne može biti osnovom podnošenja ovog izvanrednog pravnog lijeka. Pri tome, drugostupanjski sud nije postupio suprotno odredbi čl. 391. st. 1. ZKP-a, jer je u obrazloženju svoje presude ocijenio sve relevantne žalbene navode, a drugo je pitanje što se podnositelj zahtjeva s takvom argumentacijom suda ne slaže. U svakom slučaju, drugostupanjski sud nije počinio povredu odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku iz čl. 427. st. 3. ZKP-a, jer obvezu suda iz čl. 391. st. 1. ZKP-a ne treba shvatiti tako da je taj sud dužan odgovoriti na svaki žalbeni navod, već kao dužnost suda da zauzme stajalište samo prema onim žalbenim navodima koje po svojoj ocjeni nađe odlučnim, a to je u konkretnom slučaju i ostvareno.
Navodi zahtjeva os. M. I. kojima se pobija visina izrečene kazne i polemizira s ocjenom postojećih olakotnih okolnosti, također se svode na pobijanje utvrđenih činjenica u pravomoćnoj presudi zbog čega se ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnijeti.
Budući da su zahtjevi za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude neosnovani, trebalo je, na temelju čl. 429. ZKP-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 22. prosinca 2011.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Vojimir Katić, v.r.
Zlata Lipnjak Bosanac, v.r.
III Kr 159/11-6