Rev-224/1996-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 224/1996-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Borisa Guttmanna kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. J. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik M. G., odvjetnik u Z., protiv tuženice C. o. d.d. Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju izjavljenu od tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 23. svibnja 1995. godine broj Gž-10577/94, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 8. srpnja 1994. godine broj Pn-6298/93, u sjednici održanoj dana 30. prosinca 1998. godine,

p r e s u d i o j e :

I. Djelomično se prihvaća revizija tužitelja Z. J. te se u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu štete s osnova duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti i osnove naruženosti te u pogledu odluke o trošku djelomično preinačuju presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 23. svibnja 1995. godine broj Gž-10577/94 i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 8. srpnja 1994. godine broj Pn-6298/93 i sudi:

Nalaže se tuženici C. o. d.d. Z., da isplati tužitelju Z. J. na ime naknade štete s osnove duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti i naruženosti pored već dosuđenih 60.000,00 kn još i daljnji iznos od 19.700,00 kn (ukupno s navedenih osnova 79.700,00 kn) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počev od 8. srpnja 1994. godine do isplate kao i da istom nadoknadi parnični trošak u ukupnom iznosu od 9.253,00 kn sve to u roku od 15 dana.

II. U preostalom dijelu revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Zagrebu od 8. srpnja 1994. godine broj Pn-6298/93 suđeno je:

"I. Tuženi C. o. d.d. iz Z. dužan je tužitelju J. Z. iz Z. na ime naknade štete isplatiti iznos od 90.300,00 kuna, zajedno s kamatama u skladu sa odredbom čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima i čl. 1. Zakona o visini stope zateznih kamata koji teku od 8.7.1994.g. do konačne isplate, kao i naknaditi mu ovom parnicom prouzročeni parnični trošak u iznosu od 7.425,00 kuna sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 98.700,00 kuna tužitelj se odbija."

Presudom Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 23. svibnja 1995. godine broj Gž- 10577/94 suđeno je:

"I. Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana u cijelosti, a žalba tuženice odbija se kao neosnovana djelomično i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zagrebu broj Pn-6298/93 od 8. srpnja 1994. godine, u dijelu izreke pod I kojim je tuženica dužna tužitelju platiti preko 74.323,00 kn do dosuđenih 90.300,00 kn i u izreci pod II.

II. Preinačuje se ista prvostepena presuda djelomično u izreci pod I u odluci o zateznim kamatama za iznos od 15.977,00 kn, tako da glasi:

Tuženica je dužna tužitelju na dosuđeni iznos od 15.977,00 kn platiti zatezne kamate po stopi iz čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN-95/93), tekućim od 8. srpnja 1994. godine do isplate, u roku od 15 dana."

Protiv ove pravomoćne presude suda drugog stupnja u dijelu kojim je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena reviziju je izjavio tužitelj zbog svih revizijskih razloga propisanih čl. 385. st. 1. toč. 1.-3. ZPP i predložio da sud reviziju prihvati i pobijanu presudu preinači tako da prihvati tužbeni zahtjev tužitelja, a podredno da sud reviziju prihvati i u pobijanom dijelu presude nižestupanjskih sudova ukine te predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno postupanje, a revidentu dosudi trošak revizije u iznosu od 1.000,00 kn.

Pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju tužitelja sud prvog stupnja dostavio je, primjenom čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92 - dalje ZPP), na odgovor tuženici i na izjašnjenje nadležnom državnom odvjetniku. Tuženica nije odgovorila na izjavljenu reviziju tužitelja, niti se o istoj izjasnio državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija je djelomično osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu, kao i pravilnost postupka koji je prethodio njenom donošenju, ovaj je sud ocijenio da ne postoji bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju bitnu povredu revizijski sud pazi, primjenom odredbe čl. 386. spomenutog Zakona, po službenoj dužnosti.

Tvrdnja revidenta da iz drugostupanjske presude nije vidljivo zbog čega nisu prihvaćeni kao osnovani navodi žalbe nisu osnovane jer je sud drugog stupnja ocijenio odlučne žalbene navode i u obrazloženju drugostupanjske presude naveo razloge zbog kojih cijeni da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio visine naknade nematerijalne štete.

Zbog navedenih se razloga nije ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Djelomično je osnovana tvrdnja revidenta da su pobijane presude zasnovane na pogrešnoj primjeni materijalnog prava, te da se zbog toga ostvario revizijski razlog propisan čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP.

Sud prvog stupnja je utvrdio, a sud drugog stupnja ocijenio pravilnima utvrđenja suda prvog stupnja iz kojih proizlazi:

- da je tužitelj u štetnom događaju 30. rujna 1992. godine pretrpio teške tjelesne povrede koje su opisane u medicinskoj dokumentaciji kao serijski prijelomi 5-7 i 7-8 lijevog rebra uz nakupljanje zraka i krvi u desnom prsištu (hematopneumotoraks), prijelome unutarnjeg (medijalnog) kondila goljenične kosti te glavice listne kosti desne potkoljenice u području koljenog zgloba te rane razderotine ušne i lijevog lakta,

- da je tužitelj zbog zadobivenih tjelesnih povreda trpio fizičke boli jakog intenziteta trajnog karaktera 10-12 dana, boli srednjeg intenziteta povremeno 12-15 dana, te povremene boli slabog intenziteta 3-4 mjeseca,

- da je kao posljedica pretrpljenih povreda ostalo kod tužitelja trajno smanjenje životnih aktivnosti 30-35% (izrazita bolnost i ograničenost pokreta desnog koljena te izrazito oslabljena mišićna građa i snaga desnog donjeg ekstremiteta u cijelosti te značajna bolnost prsnog koša obostrano što poglavito dolazi do izražaja pri težem fizičkom opterećenju) s time da je tužitelj rođen 1952. godine,

- da je tužitelj pretrpio tzv. primarni strah koji je bio jakog intenziteta i kratkog trajanja te sekundarni strah jačeg intenziteta 5-7 dana, srednjeg intenziteta 10-12 dana te kasni strah kroz daljnja 3 mjeseca,

- da tužitelj zbog posljedica zaostalih nakon povređivanja jače šepa što predstavlja naruženost jačeg stupnja.

Na tako utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kad su ocijenili da pravičnu novčanu naknadu štete s osnove pretrpljenih fizičkih boli predstavlja iznos od 15.000,00 kn i za strah iznos od 10.000,00 kn. Ovo zato što utvrđene visine naknade nematerijalne štete po navedenim osnovama, a uzimajući u obzir vrstu i težinu te brojnost tjelesnih povreda, duljinu trajanja i intenzitet fizičkih boli te straha kojeg je tužitelj trpio, predstavljaju i po ocjeni ovog suda pravičnu novčanu naknadu utvrđenu uz uzimanje u obzir svih kriterija i mjerila propisanih čl. 200. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96 - dalje ZOO).

Zbog navedenih su razloga neosnovane tvrdnje revidenta da su naknade nematerijalne štete za fizičke boli i za strah utvrđene u iznosima koji da su niži od iznosa koji bi predstavljali pravičnu novčanu naknadu.

Međutim, odlučujući o visini naknade nematerijalne štete s osnova duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti i s osnove naruženosti nižestupanjski su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kad su ocijenili da naknadu štete s osnova duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti predstavlja iznos od 45.000,00 kn a s osnove naruženosti iznos od 15.000,00 kn.

Ovo iz razloga što imajući u vidu vrstu i težinu tjelesnih povreda koje je tužitelj zadobio, opseg smanjenja životnih aktivnosti i pojavne oblike u kojima se smanjenje životne aktivnosti kod tužitelja svakodnevno očituje kao i činjenicu, s obzirom na tužiteljeve godine života, da će tužitelj imati smanjenje životnih aktivnosti predvidivo još dugo vremena ovaj sud cijeni da pravičnu novčanu naknadu s navedenog osnova predstavlja iznos od 56.000,00 kn.

Cijeneći godine tužiteljeva života, činjenicu da se radi o relativno mladoj muškoj osobi (punomoćnik revidenta pogrešno navodi u reviziji da je riječ o ženskoj osobi) kao i činjenicu da se naruženost primjećuje u svakodnevnom ophođenju tužitelja s trećim osobama u situacijama kad tužitelj hoda kao i stupanj naruženosti, ovaj sud cijeni da pravičnu novčanu naknadu nematerijalne štete s tog osnova predstavlja iznos od 23.700,00 kn. Kako su nižestupanjski sudovi ocijenili osnovanim tužbeni zahtjev za naknadu štete s osnova duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 45.000,00 kn a osnove naruženosti u iznosu od 15.000,00 kn to je revizija tužitelja primjenom čl. 395. st. 1. ZPP djelomično prihvaćena i pobijane presude djelomično preinačene tako da je tužitelju dosuđeno na ime naknade štete s osnove duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti pored već dosuđenih 45.000,00 kn još i iznos od 11.000,00 kn (ukupno 56.000,00 kn) te s osnove naruženosti pored već dosuđenih 15.000,00 kn još 8.700,00 kn (ukupno 23.700,00 kn).

Pritom valja navesti da je ovaj sud kod ocjene visine naknada nematerijalne štete imao u vidu čl. 189. st. 2. ZOO.

Na dosuđenu naknadu nematerijalne štete tužitelju su sukladno čl. 277. st. 1. ZOO dosuđene i zakonske zatezne kamate počev od presuđenja po sudu prvog stupnja do isplate.

Kako je djelomičnim preinačenjem pobijanih presuda povećan omjer uspjeha tužitelja u postupku to je primjenom čl. 160. st. 4. ZPP u svezi sa čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP i odluka o parničnom trošku preinačena tako da je na ime troškova sudskih pristojbi i troškova zastupanja te troškova vještačenja tužitelju dosuđen trošak razmjerno uspjehu u parnici.

Zbog navedenih je razloga odlučeno kao u izreci presude.

U Zagrebu, 30. prosinca 1998. godine.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.

Ovaj ispravljeni prijepis presude zamjenjuje prijepis presude ovoga suda od 30. prosinca 1998. godine, br. Rev-224/96-2 (čl. 342. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu, 21. travnja 2004.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.