Rev-1080/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1080/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. Jasne Brežanski kao predsjednice vijeća, te Stanka Hautza, Ivana Mikšića, Katarine Buljan i Miroslave Vekić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. D. iz P., koga zastupa punomoćnik V. N., odvjetnik u P., protiv tuženika I. B. iz P., koga zastupa punomoćnik A. F., odvjetnik u P., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Požegi od 10. travnja 1998. godine, br. Gž 176/98-2, kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Požegi od 11. rujna 1997. godine, br. P 204/97-25, u sjednici održanoj 2. srpnja 2002. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjski je sud odbio žalbu tuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je tuženik obvezan isplatiti tužitelju, za naknadu štete, iznos od 31.000,00 kn na ime nematerijalne štete, te iznos od 129,80 kn na ime materijalne štete, sve sa kamatom, te mu naknaditi parnični trošak u iznosu od 7.710,00 kn.

Protiv drugostupanjske presude je tuženik pravovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se obje presude ukinu i vrati predmet na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Dosuđeni iznos predstavlja štetu koju je pretrpio tužitelj, nakon što ga je napao i povrijedio tuženik, nakon verbalnog sukoba.

Sudovi su ocijenili da je do spornog – kritičnog događaja došlo na način što je nakon sukoba stranaka u vezi posjeda tuženik udario lopatom tužitelja, te mu nanio povrede. Udario ga je – kako je utvrđeno – s leđa, nakon što je tužitelj napuštao mjesto sukoba.

Revident pledira, u pravcu da je trebalo podijeliti odgovornost stranaka za štetu koju je pretrpio tužitelj. On, naime, ističe i inzistira na tvrdnji istaknutoj u tijeku nižestupanjskog postupka, da ga je najprije napao fizički tužitelj, pa mu je on uzvratio i tako ga povrijedio. Utvrđenja sudova su drugačija.

Protiv tuženika je vođen i kazneni postupak u kojem je on proglašen krivim.

I u parničnom postupku provođeni su dokazi, te je utvrđeno (činjenično stanje), da tužitelj svojim ponašanjem nije izazvao tuženika, a u pravcu da ga je ovaj mogao iz opravdanih razloga fizički napasti te ga udariti lopatom u leđa i glavu, te mu nanijeti povredu zbog koje je pretrpio materijalnu i nematerijalnu štetu koja je dosuđena opisanim nižestupanjskim odlukama.

Ne stoji tvrdnja tuženika u reviziji da nižestupanjski sudovi nisu pažljivo cijenili cijeli tijek spornog događaja i da su trebali utvrditi djelomičnu odgovornost tužitelja i njegov doprinos kritičnom – spornom događaju u kojem je tužitelj zadobio povredu, odnosno pretrpio štetu.

Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka, koje ističe u reviziji tuženik, ali je poseb no ne obrazlaže, pa je ovaj Vrhovni sud ispitao da li je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. u vezi čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku, pa radi toga ne stoji prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Nije pogrešno primijenjeno ni materijalno pravo, kako se navodi u reviziji.

Prvostupanjski je sud na temelju utvrđenih činjenica pravilno primijenio materijalno pravo – odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima – dosudivši tužitelju za nematerijalnu štetu – za pretrpljene fizičke bolove 500,00 kn, za pretrpljeni strah 5.500,00 kn i 22.000,00 kn za umanjenje životnih aktivnosti.

Materijalna šteta dosuđena je tužitelju zbog izgubljene zarade koja je posljedica štetnog događaja.

Iako tuženik u reviziji nije posebno napadao visinu dosuđenih iznosa materijalne i nematerijalne štete, ovaj Vrhovni sud je po službenoj dužnosti ispitao (pogrešna primjena materijalnog prava), da li su dosuđeni iznosi primjereni i da li predstavljaju pravičnu novčanu naknadu, te utvrdivši da jesu, odbio je reviziju kao neosnovanu, utvrdivši da su dosuđene primjene naknade nematerijalne, a utvrđena je visina materijalne štete.

Revizija dakle nije osnovana, pa ju je trebalo odbiti, te presuditi kao u izreci primjenom odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku.

U Zagrebu, 2. srpnja 2002. godine

Predsjednik vijeća:

mr. Jasna Brežanski, v. r.