Rev-2089/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2089/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. J. M. iz Z., (kod E.), kojeg zastupaju punomoćnik M. O. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ž. & p. u Z., protiv tuženice M. J. M. iz Z., koju zastupa punomoćnik N. Đ., odvjetnik u Z., radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-12202/11-2 od 10. travnja 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-349/09 od 16. svibnja 2011., u sjednici vijeća održanoj 25. svibnja 2016.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je suđeno:

„I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužitelj suvlasnik 1/2 dijela nekretnine:

- stana br. ...., tip 2 P, dvosobni stan u II (drugom) katu, površine 76,04 čm, VII (sedmi), ulaz, ...., povezan temeljem odredbi čl. 68. i čl. 370. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom kat. čest. 306/1, dvorište, površine 1 ral 574 hvati, odnosno 7819 m2, kat. čest. 306/2 dvorište (trafostanica), površine 13 hvati, odnosno 49 m2, kat. čest. 306/3, stambeno-poslovni objekt oznake KC-4. pop. broj ... u naselju M., južni i zapadni dio i dvorište, sada u ulici ..., ulici ..., 50 i 53, površine 567 hvati, odnosno 20318 m2, kat. čest. 306/4, stambeno-poslovni objekt, oznake KC-4, pop. broj ... u naselju M., sada ulici ...., površine 321 hvati, odnosno 1156 m2, kat. čest. 306/5, stambeno- poslovni objekt oznake KC-3 u naselju M., sada ulica ..., ulica A...., ulica .... površine 916 hvati, odnosno 3294 m2 te kat. čest. 306/6, dvorište, površine 16 hvati, odnosno 59 m2, upisan u poduložak 407 zk. ul. 8213 k.o.V., te je tužena dužna trpjeti uknjižbu prava vlasništva navedene nekretnine za korist tužitelja u zemljišnim knjigama.

Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu da na temelju ove presude provede uknjižbu prava vlasništva na nekretnini iz točke I ove presude za korist tužitelja, nakon njezine pravomoćnosti.

III Nalaže se tužitelju da nadoknadi tuženoj trošak ovog postupka u iznosu od 15.990,00 kn zajedno sa zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, tekućom od dana donošenja ove presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.“

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku. Predložio je reviziju prihvatiti, ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija tužitelja nije osnovana.

Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Tužbenim zahtjevom tužitelj zahtijeva utvrđenje suvlasništva u 1/2 dijela nekretnine - stana u Z., ..., pobliže opisanog u točki I. izreke prvostupanjske presude, da sud naloži tuženici trpjeti uknjižbu prava suvlasništva tužitelja na spornoj nekretnini te da sud naloži zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu provedbu uknjižbe prava suvlasništva sporne nekretnine u korist tužitelja. Pritom tužitelj u činjeničnim navodima tužbe i tijekom postupka tvrdi da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu stranaka.

Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva sudovi su odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan pozivom na odredbu čl. 287. st. 2. Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“, broj 51/89 - dalje: ZBPO) jer su tijekom postupka utvrdili da predmetni stan predstavlja posebnu imovinu tuženice, a da tužitelj, na kojem je bio teret dokaza, nije dokazao da predmetni stan predstavlja bračnu stečevinu stranaka.

Revident u reviziji navodi da drugostupanjsku presudu pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni, a postoji i proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika. Ističe da je prvostupanjski sud netočno reproducirao iskaz svjedoka M. P., da sud nije uzeo u obzir da je taj svjedok otac tuženice i zbog toga zainteresiran za njezin uspjeh u sporu. Također navodi da je drugostupanjski sud pogrešno interpretirao iskaz svjedoka A. Ž., da su sudovi dali preveliki značaj činjenici da je tužitelj tog svjedoka, koji je u visokoj životnoj dobi i bolestan dovezao u Z. na sud, a nisu uzeli u obzir činjenicu da je on nesrodan s parničnim strankama i nije zainteresiran za ishod spora.

Suprotno tvrdnji tužitelja tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP. Prema ocjeni revizijskog suda sudovi su u obrazloženjima svojih presuda naveli razloge o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu niti nejasni niti proturječni. Nadalje, neosnovan je i navod tužitelja da postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika.

Usporedbom iskaza svjedoka M. P., danog na ročištu 17. veljače 2011. (list 34 i 35 spisa) sa navodima suda u obrazloženju prvostupanjske presude u dijelu u kojem se sud pozvao na iskaz tog svjedoka, proizlazi da je prvostupanjski sud vjerno reproducirao njegov iskaz. Naime, svjedok M. P. iskazao je da je predmetni stan koštao 330.000,00 kuna i da je on tuženici dao novac za kupnju stana, ali pritom treba naglasiti da svjedok nije spominjao valutu novca kojeg je u tu svrhu dao tuženici. Osim toga, prema prosječnom srednjem tečaju njemačke marke (DEM) za 1995., koji je Narodna banka Hrvatske objavila u „Narodnim novinama“, broj: 20/96 od 13. ožujka 1996., iznos od 90.000,00 DEM odgovara upravo iznosu od 330.000,00 kuna.

Nadalje, sudovi su u obrazloženjima presuda točno reproducirali iskaz svjedoka A. Ž. dajući pritom jasne i logične razloge zbog kojih su prilikom ocjene dokaza poklonili vjeru iskazu svjedoka M. P., odnosno razloge zbog kojih nisu prihvatili iskaz svjedoka A. Ž.

U odnosu na navode tužitelja iznesene u reviziji, kojima iznosi činjenične navode, drukčije ocjenjuje provedene dokaze i daje drukčije zaključke u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja od zaključaka drugostupanjskog i prvostupanjskog suda iznesenih u obrazloženjima tih odluka, treba reći da takvi, činjenični navodi i prigovori tužitelja nisu od značaja u ovom postupku. To stoga što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Prema tome, nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojeg je tužitelj podnio reviziju.

Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tužitelja odbijena kao neosnovana.

Zagreb, 25. svibnja 2016.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v. r.