Gž-361/2017-3 · Županijski sud u Dubrovniku

Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: 1 Gž-361/2017-3

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Josite Begović, kao predsjednice vijeća, Kate Brajković, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Đorđa Benussi, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. A. H. pok. A. iz T., OIB:…, i 2. V. H. iz T., OIB:…, oboje zastupani po punomoćniku Z. S., odvjetniku u T., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o tuženičinoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, broj P-6865/2015 od 14. ožujka 2017., 5. lipnja 2019.

r i j e š i o j e

Žalba tuženice se uvažuje, te se ukida presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, broj P-6865/2015 od 14. ožujka 2017. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom i rješenjem odlučeno je:

„p r e s u d i o j e

Utvrđuje se da su tužitelji pod 1/ H. A. pok. A., OIB:… i pod 2/ H. V. ud. V., OIB:… suvlasnici zemljišta u T. zvanog "K. –J. " označeno kao čest.zem…., čest.zem…., sve upisano u ZU … k.o. T. i to svaki za po ½ dijela cjeline, pa se nalaže brisanje prava vlasništva na čest.zem. … i …upisanih u ZU … k.o. T. sa imena "općenarodna imovina" i brisanje upisanog organa upravljanja Narodni Odbor O. T. te upis prava vlasništva na čest.zem. … i čest.zem. … upisanih u ZU … k.o. T. na ime tužitelja pod 1/ A. H. pok. A.,OIB:… za 1/2 dijela cjeline i tužitelja pod 2/ V. H. ud. V., OIB:… za 172dijela cjeline.

i

r i j e š i o j e

Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na čest.zem. … k.o. T..“

Protiv prvostupanjske presude pravodobnu i dopuštenu žalbu izjavila je tuženica iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se žalba uvaži i pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev, podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba je osnovana.

Predmet postupka je deklaratorni zahtjev tužitelja za utvrđenje suvlasništva temeljem dosjelosti na nekretninama navedenim u tužbenom zahtjevu, kao i kondemnatorni zahtjev za uknjižbu njihovog prava vlasništva i ujedno brisanje prednika tuženice.

Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev jer na temeljem provedenih dokaza utvrđuje da su prednici tužitelja u savjesnom i samostalnom posjedu predmetnih nekretnina najkasnije od druge polovice 19. stoljeća, da su temeljem Općeg građanskog zakonika, koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941., stekli pravo vlasništva dosjelošću, budući je njihov posjed zasigurno trajao 40 godina i to prije 6. travnja 1941.

Ovaj sud je mišljenja da žaliteljica osnovano ukazuje da tužitelj nije dokazao da su pravni prednici tužitelja u samostalnom i savjesnom posjedu od druge polovice 19. stoljeća.

Naime, iz procesne građe ne proizlazi navedeni zaključak prvostupanjskog suda, jer saznanja saslušanih svjedoka A. B. i K. B., o posjedu prednika tužitelja sežu unazad do 60-ih godina prošlog stoljeća, a prednik tužitelja je upisan kao posjednik nekretnine tek od 1982. godine.

Iako prvostupanjski sud smatra utvrđenim da su pravni prednici tužitelja i to do 1941. godine stekli pravo vlasništva dosjelošću, isti ne navodi tko je od tužiteljevih prednika stekao vlasništvo dosjelošću, tj. tko je i u kojem vremenu dosjedao, kada je dosjedanje započelo i kada su se stekli uvjeti nakon dovršenog dosjedanja da se stekne pravo vlasništva.

S obzirom da tužitelji tvrde da se nalaze u posjedu predmetnih nekretnina, u nastavku postupka treba utvrditi da li su tužitelji odnosno njihov pravni prednik, kao prvotni tužitelj koji je tijekom postupka umro, a koji je tužbu podnio 23. rujna 2009., unatrag 40 godina računajući od 17. studenog 1999. bio u posjedu predmetnih nekretnina.

Naime, to iz razloga jer je Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. godine u članku 388. stavak 4. propisivao da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja prije tog datuma.

Dana 17. studenog 1999. Ustavni sud Republike Hrvatske je ukinuo članak 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. godine („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – u daljnjem tekstu: ZV), (Odluke U-I 58/1997, U 1235/1997, U-I 1237/1997, U-I 1053/1997 i U-I 1054/1997 od 17. studenog 1999. – "Narodne novine", broj 137/99 od 4. prosinca 1999.).

Odredbom članak 159. stavak 4. ZV-a određeno je da ako se nekretnina nalazi u vlasništvu Republike Hrvatske, županije i jedinice lokalne samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, tada je za stjecanje prava vlasništva potreban neprekinuti posjed u dvostrukom trajanju, dakle, za zakonit, istinit i pošten posjed 20 godina, a za pošteni posjed 40 godina.

Prema tome prvostupanjski sud nije uopće utvrđivao činjenice da li postoje pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na predmetnoj nekretnini prije 8. listopada 1991. kada je ukinuto društveno vlasništvo.

Ovo iz razloga jer je prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odlukama Rev-2776/2016 od 29. siječnja 2019. i Rev-x-974/2017 od 7. svibnja 2019., kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona.

Europski sud za ljudska prava u svojoj presudi Trgo protiv Republike Hrvatske broj 35298/04 izrazio je shvaćanje da je tužitelj kao pošteni posjednik posjedovanjem nekretnina u društvenom vlasništvu u razdoblju duljem od 40 godina, ex lege, na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a, stupanjem na snagu tog Zakona 1. siječnja 1997. postao vlasnik posjedovanje nekretnine, odnosno da posljedicu ukidanja odredbi članka 388. stavak 4. ZV-a ne može snositi osoba koja je stekla neko pravo, tj. da se greške koje su počinila državna tijela mora snositi država, te se greška ne smije ispravljati na trošak pojedinca, posebice kada ne postoje drugi suprotstavljeni interesi.

U presudama Europskog suda Radomija i drugi protiv Hrvatske broj 37685/10 i Jakeljić protiv Hrvatske broj 22768/12/10 izraženo je i daljnje shvaćanje da za ocjenu stjecanja prava vlasništva u smislu odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a nije odlučno vrijeme podnošenja tužbe, odnosno da nije odlučno da li je tužba podnesena nakon 17. studenog 1999., kao dana donošenja navedene odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, kojim je odredba članka 388. stavak 4. ZV-a ukinuta.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje je ukazano, sukladno iznesenim primjedbama i uputama nadopuniti dokazni postupak, ispitati postoje li okolnosti za primjenu pravnog shvaćanja koji je Europski sud za zaštitu ljudskih prava iznio u predmetu Trgo protiv Republike Hrvatske kada se radi o stjecaju prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu, te imati u vidu da li se radi o poštenom posjedniku koji se istina predmnijeva, odnosno pretpostavlja (onaj tko se poziva na nepošten posjed dužan je to i dokazati), a sve zbog toga što nepošten posjednik ne može dosjelošću uopće steći pravo vlasništva. Potom će pravilnom ocjenom izvedenih dokaza, kao i onih koje će u daljnjem tijeku postupka izvesti, utvrditi sve odlučne činjenice te pravilnom primjenom materijalnog prava ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

Kako je zbog pogrešnog pravnog pristupa činjenično stanje ostalo nepotpuno i nedovoljno utvrđeno, valjalo je prvostupanjsku presudu ukinuti i vratiti sudu prvog stupanja na ponovno odlučivanje, a temeljem članka 370. ZPP-a.

Dubrovnik, 5. lipnja 2019.

Predsjednica vijeća:

Josita Begović, v.r.

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Miranda Hodžić