I Kž-613/1990-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 613/1990-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Gudelj Milana kao predsjednika vijeća, te Svedrović Marijana, mr. Zmajević Branka, mr. Kučeković Vojislava i mr. Biondić-Filep Vjere kao članova vijeća i stručnog suradnika Burkanović Branke kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. P. M. zbog krivičnog djela iz čl. 35. st. 1. KZH u vezi čl. 19. st. 1. KZ SFRJ, odlučujući o žalbi javnog tužioca podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Gospiću od 24. travnja 1990. godine, br. K-10/90-25, u sjednici održanoj 5. ožujka 1991. godine, u prisutnosti zamjenika javnog tužioca Hrvatske Hranjski Marijana,

r i j e š i o j e :

Uvažava se žalba javnog tužioca, ukida se pobijana prvostepena presuda i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno sudjenje pred potpuno izmijenjenim vijećem.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom od 24. travnja 1990. godine, broj: K 10/90-25; Okružni sud u Gospiću po čl. 350. t. 3. ZKP oslobodio je optužbe optuženika P. M., da bi učinio krivično djelo iz čl. 35. st. 1. KZH u vezi čl. 19. st.1. KZ SFRJ, činjenično i pravno opisano u izreci pobijane presude.

Protiv te presude podnio je žalbu javni tužilac zbog pogrešno utvrdjenog činjeničnog stanja i predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

Odgovor na žalbu javnog tužioca nije podnesen.

Javni tužilac Hrvatske, postupajući u skladu s odredbom iz čl. 370. st. 2. ZKP, stavio je prijedlog da se žalba javnog tužioca kao osnovana uvaži i pobijana presuda ukine, te predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

Žalba javnog tužioca je osnovana.

U pravu je žalitelj kada u žalbi ističe da je prvostepeni sud pogrešno utvrdio činjenično stanje.

Naime, iz obrazloženja pobijane presude dalo bi se zaključiti, da prvostepeni sud smatra, da nema dovoljno dokaza koji bi ukazivali na to da je optuženik P. M. učinio

I Kž 613/1990-3 krivično djelo iz čl. 35. st. 1. KZH, u vezi čl. 19. st. 1. KZ SFRJ, na štetu oštećenika P. D..

Takav zaključak prvostepeni sud temelji na dvije utvrdjene okolnosti:

- prvoj, da optuženik P. M. nije pucao u namjeri da oštećenika liši života, i drugoj, da se sa velikom sigurnošću može zaključiti, da uslijed pucanja optuženika nije bilo opasnosti za život oštećenika.

Takvo zaključivanje prvostepenog suda je pogrešno i neprihvatljivo za ovaj drugostepeni sud.

Naime, ono što nije sporno u ovom krivičnom predmetu jeste to, da je optuženik P. M. pucao iz lovačke puške - sačmarice - u pravcu oštećenika P. D., na udaljenosti od oko 32 m, kojom prilikom se sačma zabila u fasadu kuće u visini od 95 do 190 cm, a u kojem trenutku se oštećenik P. D. sakrio iza drveta, i na taj način izbjegao povredjivanje.

Zaključak prvostepenog suda o nedostatku namjere kod optuženika P. M. je proizvoljan i suprotan izvedenim dokazima.

Prije svega, kod krivičnog djela iz čl. 35. st. 1. KZH (pa i pokušaja tog krivičnog djela) bitno je da optuženik umišljajno postupa, svjestan da uslijed njegovog postupanja može nastupjeti zabranjena posljedica i da to hoće ili na to pristaje, iz čega se izvodi namjera (kao bitno obilježje krivičnog djela), dakle, potrebno je da optuženik umišljajno postupa (bilo sa direktnim bilo sa eventualnim umišljajem).

Isto tako, zaključak prvostepenog suda o odsustvu opasnosti za oštećenika, suprotan je nalazu i mišljenju vještaka - balističke struke, S. R. koji je izričito iskazao: "Na ovoj udaljenosti iz koje je hitac ispaljen, a s obzirom na mjesto stajanja oštećenika, ova sačma je ubojita, dakle u slučaju da pogodi vitalne dijelove tijela, dovodi do smrtnog ishoda" (str. 88 spisa).

Takav iskaz vještaka, ukazuje na suprotno od onog što je zaključio prvostepeni sud. Sasvim je irelevantno za ostvarenje krivičnog djela u pokušaju to što se oštećenik P. D. pravovremeno sklonio iza drveta. Bitno je to da je i u takvoj situaciji njegov život bio ugrožen i da je postojala objektivna mogućnost da optuženik liši života oštećenika i da to hoće ili na to pristaje.

Kako je prvostepeni sud već jednom upozoren na ove okolnosti (ukidna odluka Vrhovnog suda Hrvatske od 12. prosinca 1989. godine, br. I Kž 114/88-5, list br. 131 spisa i dalje), a po uputi nije postupio, učinio je i povredu odredbe krivičnog postupka i to čl. 390. st. 3. ZKP, no prije svega, pogrešno je utvrdio činjenično stanje.

Kako je prvostepeni sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, pobijanu presudu je trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovno sudjenje, ali sada pred potpuno

I Kž 613/1990-3

izmijenjeno vijeće, temeljem čl. 385. st. 1. i 2. ZKP.

U ponovljenom postupku, prvostepeni sud će ponovno izvesti sve već jednom izvedene dokaze, prije svega, voditi će računa o navedenim okolnostima iz ove odluke, te će nakon toga savjesnom ocjenom svih izvedenih dokaza i optuženikove obrane utvrditi činjenično stanje na kojem će temeljiti novu odluku, a koju će valjano obrazložiti, u smislu odredbe iz čl. 357. st. 7. ZKP.

U Zagrebu, 5. ožujka 1991.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Burkanović Branka, v.r.

Gudelj Milan, v.r.