I Kž-439/1999-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-439/1999-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Neve Šibl i Ane Garačić, kao članova vijeća i više savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S. K. zbog kaznenog djela iz čl. 192. st. 1., 2. i 4. KZ, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 18. svibnja 1999. br. KZM-14/98, u sjednici održanoj 30. lipnja 1999.,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba opt. S.K. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem je, u tijeku glavne rasprave protiv opt. S.K. zbog kaznenog djela iz čl. 192. st. 1., 2. i 4. KZ, odbijen kao nedopušten prijedlog obrane za izdvajanje zapisnika o saslušanju svjedoka V.K. i M.K. iz sudskog spisa.

Protiv tog rješenja žali se optuženik po svojoj braniteljici M.R., odvjetnici iz Z., s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i prihvati prijedlog za izdvajanje zapisnika, odnosno da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Suprotno tvrdnji žalbe, sud prvog stupnja je s pravom negativno odlučio o prijedlogu obrane za izdvajanje zapisnika o saslušanju svjedoka, time da je ispravno taj prijedlog trebao odbiti kao neosnovan, a ne kao nedopušten.

Naime, u pravu je žalitelj da se prijedlozi za izdvajanje nezakonitih dokaza mogu stavljati do završetka dokaznog postupka, na što ukazuje izričita odredba čl. 331. st. 2. ZKP, bez obzira na to u kojoj fazi postupka su ti dokazi izvedeni. Osim toga, rješenje o izdvajanju takovih dokaza moguće je i u fazi žalbenog postupka, sukladno čl. 373. st. 5. ZKP. Stoga je očito pogrešan zaključak suda prvog stupnja da nakon stupanja optužnice na pravnu snagu, valjanost izvedenih dokaza tijekom istrage postaje nepobojna.

Nasuprot tome, točno je da nema zakonskih uvjeta za izdvajanje spornih zapisnika, a to iz slijedećih razloga. Naime, nesporno je u ovom predmetu da obveznost obrane optuženika tijekom istrage nije bila posljedicom težine kaznenih djela za koja ga se tereti, odnosno u visini zakonom zaprijećenih kazni za ta djela, već leži u činjenici da je optuženik pritvorena osoba koja po čl. 65. st. 2. ZKP mora imati branitelja za vrijeme dok pritvor traje. Nakon podignute optužnice, osnov obavezne obrane proširen je i na razloge iz čl. 65. st. 3. ZKP.

Međutim, obveznost te obrane s aspekta pravilnosti dokaza tijekom istrage relevantna je isključivo za provođenje istražne radnje ispitivanja tog okrivljenika, a nema utjecaja na pravilnost provođenja drugih istražnih radnji (ispitivanje svjedoka, vještaka i dr.).

Prema pravnom stajalištu ovog Vrhovnog suda, obveznost obrane u smislu valjanosti izvedenih dokaza ostvarena je time što se pojedini okrivljenik koji uživa to pravo ne može zakonito ispitati pred sudom bez stručne pomoći i prisutnosti branitelja, ali to još ne znači i da je prisutnost njegovog branitelja obavezna i provođenju svih drugih istražnih radnji, pa je u tom smislu potrebno tumačiti odredbu čl. 198. st. 6. ZKP.

S druge strane, činjenica da sud, zbog zatraženog razrješenja branitelja B.A., nije uspio na prikladan način izvijestiti novopostavljenog branitelja o vremenu i mjestu obavljanja istražne radnje saslušanja svjedoka, kako to nalaže odredba čl. 198. st. 5. ZKP, sama po sebi još ne oduzima dokaznu vrijednost provedenoj istražnoj radnji, poglavito s obzirom da je tu radnju moguće provesti i bez pozivanja stranaka, ako postoji opasnost od odgode. Konačno, pravo branitelja da nazoči i eventualno postavlja pitanja prilikom ispitivanja svjedoka ostvareno je tijekom trajanja glavne rasprave, kada su spomenuti svjedoci kazivali sukladno svojim iskazima iz istrage, slijedom čega prava okr. K. na obranu u suštini nisu povrijeđena, a još manje bi samo zbog nepozivanja branitelja na istražno ročište taj dokaz postao nevaljan u smislu čl. 78. ZKP.

Zbog izloženog, dakle, procesne odredbe o pozivanju branitelja u smislu čl. 198. st. 5. ZKP, ako su i povrijeđene, ne utječu na zakonitost provedene istražne radnje, osim u slučaju ako branitelj nije prisustvovao ispitivanju svog branjenika koji uživa pravo na obveznu obranu, pa je slijedom toga pogrešno stajalište žalbe da se na zapisniku o ispitivanju svjedoka V.K. i M.K. sačinjenih u odsutnosti branitelja okrivljenika ne može utemeljiti sudska odluka. Kako time nisu ostvarene zakonske pretpostavke za izdvajanje u smislu čl. 78. ZKP, trebalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja, sukladno čl. 398. st. 3. ZKP.

U Zagrebu, 30. lipnja 1999.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja v.r.

mr. Branko Zmajević v.r.