Legislator Case Law & Legislation
Rev-1816/1990-2 AI generated

Rev-1816/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Rev-1816/1990-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr Hrvoja Momčinovića kao predsjednika vijeća, te Vesne Milošević, Miroslave Vekić, Ivice Crnića i Jakoba Miletića, kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja Č. L. na privremenom radu u Z. Nj., koga zastupa pun. P. I., odvjetnik iz B., protiv tuženika Društvo za zaštitu i lov divljači V. iz P. S., koju zastupa pun. M. S., odvjetnik iz P. S., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika, protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od 1. II 1990. br. Gž-231/90, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Osijeku od 13. XI. 1989. br. P 1317/89, u sjednici održanoj dana 5. prosinca 1990,

Legislator headnote

AI generated

Rev-1816/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: U smislu odredbe iz čl. 390. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) prvostepeni sud je reviziju tuženika dostavio tužitelju i nadležnom javnom tužiocu.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1816/1990-2

P R E S U D A

U IME NARODA!

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr Hrvoja Momčinovića kao predsjednika vijeća, te Vesne Milošević, Miroslave Vekić, Ivice Crnića i Jakoba Miletića, kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja Č. L. na privremenom radu u Z. Nj., koga zastupa pun. P. I., odvjetnik iz B., protiv tuženika Društvo za zaštitu i lov divljači V. iz P. S., koju zastupa pun. M. S., odvjetnik iz P. S., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika, protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od 1. II 1990. br. Gž-231/90, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Osijeku od 13. XI. 1989. br. P 1317/89, u sjednici održanoj dana 5. prosinca 1990,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tuženika izjavljena protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od dana 1. II 1990. godine pod posl. br. Gž-231/90, kao neosnovana, u dijelu odluke o glavnoj stvari, dok se u dijelu odluke o kamatama na dosudjeni iznos, ova odluka preinačava na način da je tuženik dužan na dosudjeni iznos glavnice isplatiti tužitelju zakonsku zateznu kamatu koja ne može biti veća od 7,5%.

Obrazloženje

Presudom Okružnog suda potvrdjena je presuda Općinskog suda koja, glasi:

"Tuženo Lovačko društvo V. P. S. za zaštitu i lov divljači dužno je na ime naknade štete i troškova procjene u SR Nj. isplatiti tužitelju Č. L., sada u SR Nj. dinarsku protuvrijednost od 1.790 DM i 38 pfeniga i to po srednjem kursu Narodne banke SFRJ koji bude važio na dan isplate sa 7,5% kamata počam od 13. V 1987. pa do isplate na iznos 1.600 DM, a na iznos od 190,39 DM počam od 15. I 1987. pa do isplate.

Tuženi je dužan isplatiti tužitelju na ime utvrdjenja obima štete 800 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počam od 23. XII 1985. i to po stopi koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge oročene bez posebne namjene preko godinu dana.

Tuženi je dužan naknaditi tužitelju ovim postupkom prouzročeni parnični trošak u iznosu od 21.926.530 dinara, sve u roku od 15 dana.

S viškom tužbenog zahtjeva tužitelj se odbija."

Protiv ove pravomoćne presude Okružnog suda reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

U smislu odredbe iz čl. 390. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) prvostepeni sud je reviziju tuženika dostavio tužitelju i nadležnom javnom tužiocu.

Tužitelj svoj odgovor na reviziju tuženika nije dao, a Javni tužioc Hrvatske se o istoj nije izjasnio.

Revizija je djelomično osnovana.

Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 10. ZPP na koju povredu ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), a kako je presuda koja se revizijom pobija razumljiva, kako je moguće ispitati jer sadrži sve razloge o činjenicama bitnim za presudjenje koji su medjusobno povezani i jasni to nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 13. ZPP na koju povredu opis no ukazuje revident.

Veći dio izjavljene revizije odnosi se na pobijanje činjeničnih utvrdjenja prvostepenog suda koja je u cijelosti prihvatio i drugostepeni sud. Budući se revizijom ne može pobijati presu da zbog pogrešno ili nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 3. ZPP) to ove revizijske navode ovaj revizijski sud nije ispitivao.

Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materi jalnog prava.

Sudovi su utvrdili:

- da je dana 18. XII 1985. godine oko 19 sati došlo do saobraćajne nezgode u kojoj je oštećen osobni automobil vlasništvo tužitelja "Ford granada" ..., na način da je na ovaj automobil naletio jelen,

- da je brzina kretanja osobnog automobila bila izmedju 50-70 km/h,

- da je mjesto naleta jelena na automobil tužitelja na desnoj kolničkoj traci udaljeno za 1,5 m od desnog ruba kolnika,

- da se jelen kretao od desne na lijevu stranu gledano u pravcu kretanja automobila brzinom od oko 20 km/h,

- da vrijeme reagiranja vozača i vozila iznosi oko 1 sek, a jelena ispod 1 sek, te

- da je udaljenost od 1,5 m jelen prešao za 0,3 sek.

Na temelju ovih utvrdjenja sudovi su zaključili da oštećenjima na automobilu nastala naletom jelena, svojim ponašanjem tužitelj nije doprinio.

Valjano je ocijenio sud da je brzina kretanja automobila na mjestu gdje nije bilo naseljenih kuća, ali sa saobraćajnim znakom o naselju na koje nailazi, bila "prilagodjena predmetima i uvjetima koji se mogu naći na kolniku u naseljenom mjestu".

Kako se u konkretnom slučaju radi o jelenu koji se nesporno ubraja u visoku divljač, a kako je sud u toku trajanja postupka (str. 42 spisa) raspravio tvrdnju tuženika koju isti ponavlja i u reviziji, da samo tuženik ima pravo i ovlaštenje za uzgoj i odstrel visoke divljači, a ne i Društvo za zaštitu i lov divljači O., to u smislu odredbe Zakona o lovstu ("Narodne novine SRH", br. 25/76), tuženo društvo odgovara za svu štetu koju od te divljači pretrpe treće osobe.

Medjutim, s obzirom na utvrdjenje da je šteta uzrokovana naletom divljači - jelena na motorno vozilo tužitelja na javnoj prometnici, valjan je pravni stav sudova da tuženo društvo odgovara po općim propisima za naknadu štete u smislu odredaba Zakona o obveznim odnosima ("Sl. list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 46/85, u daljnjem tekstu: Z00).

Prema stanovištu ovog revizijskog suda tuženo Lovačko društvo odgovara za štetu, u ovom slučaju, po principu objektivne odgovornosti (čl. 174. Z00).

Kako se u konkretnom slučaju tuženo društvo koje gospodari lovištem na čijem području se jelen uzgaja i razmnožava i koje je ovlašteno za odstrel, svoje odgovornosti nije oslobodilo ni u cijelosti, a niti djelomično u smislu odredbe iz čl. 176. Z00, to odgovara tužitelju za spornu štetu koja mu je nastala na njegovom automobilu, a koju visinu je sud u zakonito provedenom postupku (čl. 7. i 8. ZPP) valjano utvrdio.

Iz izloženog dakle slijedi da nisu ostvareni razlozi zbog kojih je revizija izjavljena u pogledu odluke o glavnoj stvari.

Medjutim, kako sud po službenoj dužnosti pazi na valjanu primjenu materijalnog prava (čl. 386. ZPP) i u odnosu na dio odluke koji se ne pobija revizijom, odluku o kamatama, to je odluku u tom dijelu valjalo preinačiti.

Naime, kada je utvrdjeno da tužitelj ima pravo na devizno potraživanje koje se može ispuniti samo u dinarima tužitelju pripadaju zatezne kamate do preračunavanja deviza u dinare po stopi koja se priznaje na devizno potraživanje, a od trenutka preračunavanja po stopi koja se priznaje na dinarska potraživanja.

Stoga je u tom dijelu odluku koja se revizijom pobija valjalo preinačiti (cl. 395. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 5. prosinca 1990.

Predsjednik vijeća:

Mr. Hrvoje Momčinović v. r.