Pž-1896/2011-3 · Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

62. Pž-1896/11-3

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u ime Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinje Kamelije Parać, predsjednice vijeća, Gorane Aralice Martinović, sutkinje izvjestiteljice, i Alice Pelicarić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. D. S., Z., kojeg zastupa punomoćnik P. F., odvjetnik u Z., protiv tuženika D. D., D. A., vl. ugostiteljskog objekta D., O., za caffe bar D., O. i restoran D., O., kojeg zastupa punomoćnica V. B., odvjetnica u S. B., zbog povrede autorskog prava i radi isplate iznosa od 5.484,08 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-1443/10-9 od 11. siječnja 2011., u sjednici vijeća održanoj 13. studenoga 2013.

p r e s u d i o j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-1443/10-9 od 11. siječnja 2011.

Obrazloženje

Trgovački sud u Osijeku pobijanom presudom zabranio je tuženiku da u svojim ugostiteljskim objektima caffe baru D., O. i restoranu D., O., priopćava javnosti autorska glazbena djela hrvatskih i stranih autora, snimke izvedbi umjetnika izvođača i snimke sadržane na fonogramima za koje ne posjeduje odobrenje udruge nositelja prava iz čl. 157. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (točka I. izreke); naložio je tuženiku platiti tužitelju iznos od 5.484,08 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 2.265,00 kn (točka II. izreke).

Prvostupanjski sud svoju odluku obrazlaže time što je tužitelj ovlašten za davanje odobrenja korisniku za priopćavanje javnosti autorskih glazbenih djela te iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača, a tuženik je priopćavao javnosti glazbu i javno je iskorištavao u svom objektu, iako za to nije ishodio odobrenje, što je utvrđeno kontrolama. U odgovoru na tužbu tuženik nije osporavao da je u obvezi plaćati navedenu naknadu, jer je to činio i po prije primljenim računima, međutim, za utuženi period nije primio nikakve račune ni opomene, a na ročištu je istaknuo i prigovor zastare za iznose potraživanja naknade preko godinu dana. Te navode koji se tiču nedostavljanja računa prvostupanjski je sud ocijenio irelevantnima za donošenje odluke, te o njima nije ni raspravljao, jer obveza plaćanja naknade za javno izvođenje glazbe nastaje već samim korištenjem glazbe u ugostiteljskom objektu, a ne dostavom obračuna, odnosno računa, a budući da tuženik s tužiteljem nije zaključio ugovor kojim bi bila određena visina naknade za javno korištenje glazbenih djela, visina mjesečnih naknada obračunata je primjenom odredbi važeće Tarife i Pravilnika s obzirom na kapacitet i radno vrijeme ugostiteljskih objekata. Tuženikov prigovor zastare prvostupanjski je sud odbio uz obrazloženje da je riječ o povremenom potraživanju koje zastarijeva u zastarnom roku od tri godine iz čl. 226. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, a dospijeće pojedinih utuženih mjesečnih iznosa naknade (tužba je podnesena 23. studenoga 2010.) bilo je u razdoblju od 30. studenoga 2007. do 31. listopada 2010. Korištenje glazbe u utuženom razdoblju nedvojbeno je utvrđeno, pa je u cijelosti usvojen tužbeni zahtjev. Odluka o trošku utemeljena je na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08).

Protiv presude je žalbu podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi da je presuda utemeljena na djelomičnim računima koje tuženik nikad nije zaprimio, a bez tih računa nije mogao znati kolika mu je obveza prema tužitelju. Tuženik nikad tijekom postupka nije sporio svoju obvezu plaćanja naknade tužitelju po ispostavljenim i primljenim računima.

Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

Žalba nije osnovana.

Nakon što je ispitao pobijanu presudu u skladu s odredbama iz čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

Iz spisa te iz obrazloženja presude proizlazi da je predmet spora zaštita autorskih prava autora, umjetnika izvođača i proizvođača fonograma te plaćanje naknade zbog neovlaštenog korištenja tih prava od strane tuženika u njegovim ugostiteljskim objektima.

U tijeku postupka nije počinjena ni jedna od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Neosnovan je žalbeni navod kojim tuženik ukazuje na to da nikad nije zaprimio račune za predmetno razdoblje, koji su temelj donošenja pobijane odluke, jer obveza plaćanja naknade tužitelju proizlazi iz zakonskih odredbi i nastaje samim korištenjem glazbe. Tuženik ne osporava da je koristio glazbu, pa mu, osobito s obzirom na to da je prema vlastitim navodima i prije plaćao tu naknadu, te da su i u utuženom razdoblju provođene kontrole, za koje iz zapisnika proizlazi da ih je potpisao vlasnik, nije mogla ostati nepoznata činjenica da je i za to razdoblje dužan plaćati naknadu.

Iz navedenog proizlazi da je u konkretnom slučaju počinjena povreda predmeta zaštite (autorskih prava autora, umjetnika izvođača i proizvođača fonograma).

Slijedom svega navedenoga, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio odlučno činjenično stanje te pravilnom primjenom u pobijanoj odluci navedenih materijalnopravnih odredaba na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno našao predmetni tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

Pravilna je i odluka o parničnom trošku u smislu čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, odredbi Tbr. 7. t. 1. i 9. t. 1. u vezi s Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 91/04, 37/05, 59/07) te Tar. br. 1. st. 1. i Tar. br. 2. st. 1. Tarife sudskih pristojbi sadržane u Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 26/03–pročišćeni tekst).

Stoga je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 13. studenoga 2013.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

KAMELIJA PARAĆ, v.r.