I Kr-162/1994-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 162/1994-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Drakulić Milene, kao predsjednika vijeća, te mr. Horvatinović Ružice i Primorac Vladimira, kao članova vijeća i sudskog savjetnika Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv os. T.H. zbog krivičnog djela iz čl. 126. st. 2. KZRH, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenom s prijedlogom Općinskog suda u Splitu od 17. svibnja 1994. K-1062/93 (Kv-39/94), u sjednici održanoj 23. lipnja 1994.,

r i j e š i o j e :

Odbija se zahtjev os. T.H. za izvanredno ublažavanje kazne.

O b r a z l o ž e n j e

Pravomoćnom presudom što je čine presuda Općinskog suda u Splitu od 24. ožujka 1993. K-1623/92 i presuda Okružnog suda u Splitu od 15. rujna 1993. Kž-346/93 osuđen je T.H. zbog tri krivična djela teške krađe iz čl. 126. st. 2. KZRH na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i dva mjeseca.

Nakon pravomoćnosti te presude osuđenik je podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne koji temelji na okolnosti da mu je žena nezaposlena, da imaju maloljetno dijete staro svega dvije godine te da su mu otac i majka u izbjeglištvu, a stari su i bolesni.

Dostavljajući prijedlog ovom sudu Općinski sud u Splitu predložio je da se zahtjev osuđenika odbije, a takav je i pismeni prijedlog državnog odvjetnika stavljen na temelju čl. 401. st. 5. ZKP.

Zahtjev osuđenika nije osnovan.

Imajući u vidu težinu krivičnih djela zbog kojih je osuđen T.H. (radilo se o tri krađe osobnih automobila, dva puta marke "Golf", a treći puta marke "Opel Omega") okolnost da su mu roditelji u izbjeglištvu zbog rata nije u konkretnom slučaju takva značenja da bi u čito dovela do blaže osude da je sudovima u redovnom krivičnom smislu čl. 399. ZKP o

postupku bila poznata. Iz izvješća Centra za socijalni rad (list 490 spisa), nadalje, a suprotno navodima podnesenog zahtjeva, proizlazi da osuđenik nije priznao očinstvo djeteta tako da dijete živi sa svojom majkom kod njezinih roditelja, jer su osuđenik i majka djeteta prekinuli vanbračnu zajednicu neposredno nakon rođenja djeteta.

Iz iznesenih razloga prema ocjeni ovog Vrhovnog suda nisu ispunjeni uvjeti za izvanredno ublažavanje kazne pa je na temelju čl. 401. st. 6. ZKP trebalo odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 23. lipnja 1994.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata v.r.

Drakulić Milena v.r.

Suglasnost

ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši

administrativni referent:

(Štefica

Klepac)