Rev-1588/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1588/00-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak-Radej, Ivana Mikšića, Marijana Ramušćaka i Petra Milasa, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R.D. iz B. ., … , sada u B. naselju, … , protiv tuženika V.G. iz B. naselja, .. , sada u B. naselju, … , radi iseljenja i predaje stana, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Vukovaru od 20. siječnja 2000. godine, br. Gž 33/00, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru od 10. studenoga 1999. godine, br. P 714/99, u sjednici održanoj 7. listopada 2003. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda, kojom je suđeno:

"Nalaže se tuženiku V.G. da se iseli iz stana tužiteljice u B. naselju, … , koja se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupatila i predsoblja, površine 56,24 m , te da stan slobodan od osoba i stvari zajedno sa ključevima stana i pripadajućim prostorijama, preda u posjed tužiteljici u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tuženik je pravovremeno izjavio reviziju pozivom na revizijske razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Predložio je da preinakom pobijane presude tužbeni zahtjev bude odbijen.

Na reviziju nije odgovoreno, niti se državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o reviziji.

Revizija nije dopuštena.

U ovom predmetu radi se o sporu iz odnosa korištenja stana, pa dopuštenost revizije treba cijeniti prema vrijednosnom kriteriju u smislu odredbe čl. 382. st. 2. u svezi sa čl. 38. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP), tj. prema jednogodišnjoj stanarini odnosno najamnini, koja se dobiva tako da se visina mjesečne najamnine u mjesecu kada je tužba podnesena pomnoži s brojem 12.

U ovom predmetu tužba je podnesena 28. lipnja 1999. godine.

U smislu odredbe čl. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 112/99 – dalje: ZIDZPP), koji je stupio na snagu 6. studenoga 1999. godine i kojim je izmijenjena odredba čl. 382. st. 2. ZPP u odnosu na vrijednost predmeta spora, u sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na tražbinu u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, revizija nije dopuštena, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi svotu od 100.000,00 kn. Opće poznato je da jednogodišnja najamnina odnosno stanarina, računajući na temelju visine mjesečne stanarine u mjesecu lipnju 1999. godine, kada je podignuta tužba, za stan koji je predmet ovog spora, površina kojeg je 56,24 m[2] , ne prelazi svotu od 100.000,00 kn. U smislu odredbe čl. 10. st. 3. ZIDZPP u reviziji izjavljenoj protiv pravomoćne odluke drugostupanjskog suda, koja je donijeta nakon stupanja na snagu ZIDZPP odlučuje se po izmijenjenoj odredbi čl. 382. ZPP.

U ovom slučaju drugostupanjska presuda donesena je 20. siječnja 2000. godine, dakle, nakon stupanja na snagu ZIDZPP, pa je za dopuštenost revizije mjerodavna vrijednost predmeta spora po izmijenjenoj odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, tj. revizija nije dopuštena ako vrijednost predmeta spora ne prelazi svotu od 100.000,00 kn.

Iz izloženog slijedi da izjavljena revizija nije dopuštena, pa je zato riješeno kao u izreci (čl. 392. ZPP).

U Zagrebu, 7. listopada 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Voditelj Otpremne pisarnice:

Štefica Klepac