Legislator Case Law & Legislation
Rev-324/1995-2 AI generated

Rev-324/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Rev-324/1995-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak-Radej, Damira Mratovića, dr. Ivana Kaladića i Davorke Lukanović- Ivanišević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S.D. iz T., … , koga zastupa J.V., odvjetnik u Č., protiv tuženika C.F. iz T., … , i B.J. iz T., … , koje zastupa I.V., odvjetnik u Č., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Varaždinu od 7. listopada 1994. godine broj Gž-1132/94-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu od 24. siječnja 1994. godine broj P-596/93-32, u sjednici održanoj dana 12. listopada 1999. godine,

Legislator headnote

AI generated

Rev-324/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Pravilnom primjenom materijalnog prava (čl. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94) su nižestupanjski sudovi solidarno obvezali tuženike da tužitelju plate na ime naknade štete 14,820.230 HRD (14.820,23 kn) s kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate. Naime, prema odredbi čl. 206. st. 1. Zakona o obveznim odnosima za štetu koju je više osoba prouzročilo zajedno svi sudionici odgovaraju solidarno.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-324/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak-Radej, Damira Mratovića, dr. Ivana Kaladića i Davorke Lukanović- Ivanišević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S.D. iz T., … , koga zastupa J.V., odvjetnik u Č., protiv tuženika C.F. iz T., … , i B.J. iz T., … , koje zastupa I.V., odvjetnik u Č., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Varaždinu od 7. listopada 1994. godine broj Gž-1132/94-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu od 24. siječnja 1994. godine broj P-596/93-32, u sjednici održanoj dana 12. listopada 1999. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom obvezni su tuženici solidarno platiti tužitelju 14,820.230 HRD (14.820,23 kn) sa zakonskom zateznom kamatom od 24. siječnja 1994. godine do isplate i naknaditi mu parnične troškove u iznosu od 2,867.910 HRD (2.867.91 kn), a preostali dio tužbenog zahtjeva je odbijen. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužitelj na reviziju nije odgovorio, a nadležni državni odvjetnik se o reviziji nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Utvrđeno je da je tužitelj vlasnik zemljišta na kojem je postojao građevinski objekt štala, koju su tuženici srušili 8. travnja 1991. godine. Tužitelj je postao vlasnik te nekretnine nakon izvršene diobe između suvlasnika. Supruga prvotuženika C.O. je vlasnica susjedne nekretnine s kojom je tužiteljeva nekretnina ranije činila jednu cjelinu. Tuženici su temeljem zemljišno-knjižnog i posjedovnog stanja morali znati da štala pripada tužitelju, a protupravnost njihova postupanja utvrđena je u parnici radi smetanja posjeda po tužiteljevoj tužbi u predmetu Općinskog suda u Čakovcu broj P-1066/91. Prometna vrijednost srušenog objekta iznosila je 14,820.230 HRD (14.820,23 kn), a troškovi uspostave ranijeg stanja (obnove objekta) bili bi veći od prometne vrijednosti srušenog objekta.

Pravilnom primjenom materijalnog prava (čl. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94) su nižestupanjski sudovi solidarno obvezali tuženike da tužitelju plate na ime naknade štete 14,820.230 HRD (14.820,23 kn) s kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate. Naime, prema odredbi čl. 206. st. 1. Zakona o obveznim odnosima za štetu koju je više osoba prouzročilo zajedno svi sudionici odgovaraju solidarno.

Revizijski navod tuženika da je tužitelj samo suvlasnik u 1/2 dijela predmetne štale, a da preostali suvlasnički dio pripada C.O. nije prihvatljiv. Naime, utvrđeno je da je i supruga tuženika C.O. očitovanjem od 28. kolovoza 1990. godine (list spisa 7) dozvolila da se tužitelj uknjiži u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetne nekretnine, a tuženici ne tvrde da bi to očitovanje bilo poništeno. Podloga tom očitovanju svakako je prethodno usmeni ali izvršeni sporazum o diobi suvlasničkih nekretnina. Stoga nije prihvatljiv revizijski navod tuženika da tužitelj ne bi imao pravo na naknadu štete u potpunosti, a nije prihvatljiv niti njihov revizijski navod da visina štete nije pravilno utvrđena.

Kako nije ostvaren istaknuti revizijski razlog, a u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91 i 91/92 - dalje u tekstu ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 12. listopada 1999. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Voditelj Otpremne pisarnice:

Štefica Klepac