Rev-2304/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2301/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Vesne Milošević, Miroslave Vekić, Ivice Crnića i Jakoba Miletića, kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja A. S. iz P., zastupanog po punomoćniku M. H., odvjetniku iz K., protiv tuženika K. M. iz P., zastupane po punomoćniku Z. L. iz P., L. mldb. L. iz B., zastupane po zak.zastupniku S. L. iz B., C. Z. iz M. i S. L. iz B., radi plateža, rješavajući reviziju tužitelja, protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru, od 6.VI 1991. br. Gž- 953/91-2, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Križevcima, od 15.I 1991. br. P-47/90-38, u sjednici održanoj dana 19. veljače 1992.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom drugostepenog suda potvrdjena je presuda prvostepenog suda kojom je odbijen tužbeni zahtjev za platež od strane tuženika odredjenih novčanih iznosa, specificiranih u tom tužbenom zahtjevu, ali uz obvezu tužitelja da plati tuženicima Z. C. 600 CRD, te tuženiku S. L. iznos od 400 CRD na ime naknade parničnih troškova, a u roku od 15 dana.

Protiv pravomoćne drugostepene presude tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, pa predlaže da se ukinu obje nižestepene presude i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

Presuda (pravovremena, potpuna i dopuštena) dostavljena je tuženicima i nadležnom javnom tužiocu, no na reviziju nije odgovoreno niti je dostavljeno izjašnjenje.

Revizija nije osnovana.

Tužitelj traži od tuženika kao nasljednika pok. L. H. novčanu naknadu po osnovi stjecanja bez osnova s tvrdnjom da je živio s pok. L. H. u vanbračnoj zajednici, sa svojim radom na njezinom imanju, da je pridonio održavanju, a i povećanju njezine imovine sve kroz vrijeme od 15 godina.

S obzirom da su tuženici osporili tužitelju svaki pravni osnov za novčanu naknadu s tvrdnjom da je kroz navedeno vrijeme imanje i imovina pok. L. H. gospodarski propadala i propala, to su u raspravljanju i utvrdjenju sudovi utvrdili slijedeće:

- tužitelju je pok. L. H. primila na stan i hranu radi pomoći u obradjivanju njezinih nekretnina i brige oko stoke (konja i krava),

- tužitelj je na taj način riješio pitanje zaposlenja i stanovanja,

- kćerka pok. L. H. tuženica D. udata M. K. plaćala je majci obradu zemlje;

- za rad tužitelja na izgradnji štaglja plaćen je od strane izvodjača radova na štaglju B. M.;

- tužitelj, a i pok. L. H. bili su skloni piću i svadji, pa je obrada zemlje i održavanje gospodarstva bilo neredovito, tako da je to gospodarstvo i kroz vrijeme od 15 godina nazadovalo i propalo;

- sve da je postojao odredjeni godišnji prihod prema mišljenju gospodarskog vještaka, a u visini od 651.000 dinara (65 CRD) sudovi utvrdjuju, a kraj načina vodjenja gospodarstva da takav prihod i nije ostvarivano.

Takva utvrdjenja daju osnova za zaključak o nepostojanju pretpostavaka za traženje novčane naknade po osnovi stjecanja bez osnove.

Prije svega tužitelj je za svoj rad na gospodarstvu pok. L. H. primao naknadu - stan, hranu, piće i odjeću, a za posebne poslove, kao rad na izgradnji štaglja, primio je i novčanu naknadu.

Na strani tadašnje vlasnice imanja na kojem je tužitelj radio, nema pak stjecanja takve koristi koja bi posebnim radom tužitelja bila ostvarena, već naprotiv, kako utvrdjuju sudovi došlo je kroz vrijeme rada tužitelja i do propasti gospodarstva prednice tuženika.

Nadalje, sve da je prednica tuženika ostvarivala godišnje odredjeni prihod od uroda, isti ne predstavlja povećanje imovine, već taj i takav prihod pripada vlasniku stvari, a ne tužitelju kao osobi koja je za svoj rad na tom gospodarstvu bila plaćena.

Izloženi razlozi ukazuju i da nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.

13. Zakona o parničnom postupku, a koji zakon se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku kao zakon Republike Hrvatske ("Narodne novine" Republike Hrvatske br. 53/91.), budući da su nižestepenim presudama sadržani i razlozi o rezultatu gospodarskog vještačenja, pa s obzirom i na utvrdjene činjenice pravilno su primijenili odredbe materijalnog prava, što je sve rezultiralo odbijanju revizije kao neosnovane primjenom odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 12. veljače 1992.

Predsjednik vijeća:

Dr. Ivo Grbin, v.r.