I Kr-92/1996-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 92/1996-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Ane Garačić i Senke Klarić-Baranović, kao članova vijeća i više savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv os. J. Š. zbog krivičnih djela iz čl. 126. st. 1. KZRH i dr., odlučujući o zahtjevu za izvanredno ublažavanje kazne osuđenika dostavljenom s prijedlogom Općinskog suda u Zagrebu od 21. ožujka 1996. godine br. Kv-161/96 (Ko-488/93), u sjednici održanoj 9. svibnja 1996. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev os. J.Š. za izvanredno ublažavanje kazne.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Zagrebu od 7. studenog 1995. godine br. Kv-731/95, koja je postala pravomoćna 12. prosinca 1995. godine, os. J.Š. objedinjena je kazna na temelju čl. 389. st. 1. toč. 1. ZKP zbog krivičnih djela iz čl. 126. st. 1. KZRH, 125. st. 1. i dr. te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i dva mjeseca, u koju kaznu mu je uračunato, a temeljem čl. 45. st. 1. OKZRH, vrijeme provedeno u pritvoru od 1. listopada 1991. godine pa nadalje na izdržavanju kazne, te vrijeme provedeno u pritvoru od 28. srpnja 1993. godine pa nadalje na izdržavanju kazne zatvora.

Osuđenik je nakon pravomoćnosti presude podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne dana 17. siječnja 1996. godine u kome navodi da mu kazna teče od 10. rujna 1995. godine pa do 19. listopada 1996. godine. Na izdržavanju kazne se ozlijedio na taj način da je zadobio težu povredu koljena koja je tek djelomično sanirana, tako da mu se sugerira ponovni operativni zahvat, a ima problema i s bubrezima, pa predlaže da se ti razlozi razmotre i kazna izvanredno ublaži.

Prvostupanjski sud, dostavljajući zahtjev ovom sudu, predložio je da se isti odbije, a negativni su i prijedlozi Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu i Državnog odvjetništva Republike Hrvatske koje smatra da okolnosti koje osuđenik navodi ne opravdavaju primjenu instituta iz čl. 399. ZKP.

Razmotrivši zahtjev ovaj Vrhovni sud našao je da isti nije osnovan.

Točna je tvrdnja osuđenika u zahtjevu za izvanredno ublažavanje kazne da je on u toku izdržavanja kazne zadobio povredu koljena. Iz medicinske dokumentacije, otpusnog pisma od 3. prosinca 1992. godine, vidljivo je da je osuđenik ozlijedio koljeno igrajući nogomet u krugu Okružnog zatvora u Z. i to 10. rujna 1992. godine, te je hospitaliziran u Traumatološkoj bolnici u Z. gdje je 16. rujna 1992. učinjen operativni zahvat. Iz liječničke svjedodžbe Kaznenog zavoda L. - Bolnice, od 8. veljače 1996. godine, vidljivo je da je osuđenik 1981. godine imao jednu prometnu nesreću, a kasnije je u tijeku 1992. godine zadobio povredu desnoga koljena i potkoljenice. U zavodsku ambulantu se javljao radi otežanoga hoda, a njegovo zdravstveno stanje je nepromijenjeno u odnosu na ono kakvo je bilo u času dolaska.

Zdravstveno stanje osuđenika koje on navodi u svome zahtjevu, te njegove prognoze da će mu trebati eventualno još jedan operativni zahvat, nisu okolnosti takvog značaja da bi, pored osuđenikove višestruke osuđivanosti zbog istovrsnih krivičnih djela, i da su postojale, odnosno bile sudu poznate u vrijeme izricanja presude, očito dovele do blaže osude, pa je slijedom iznijetoga, trebalo zahtjev osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne odbiti, te odlučiti kao u izreci rješenja, a temeljem čl. 401. st. 6. ZKP.

U Zagrebu, 9. svibnja 1996.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja, v.r.

Katica Jelić, v.r.