Rev-304/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 304/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. Hrvoja Momčinovića kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Ivice Crnića i Jakoba Miletića kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja O. V. iz L. ... pri P., koga zastupa M. F., odvjetnik iz S. K., protiv tužene ZOIO C. Z., Filijala S. B., koju zastupa punomoćnik R. B., radi 16.000 dinara, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Slavonskoj Požegi od 2. listopada 1990., br. Gž-1058/90, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 14. lipnja 1990. br. P-100/87-26, u sjednici održanoj dana 5. lipnja 1991. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostepenom presudom obvezana je tužena da tužitelju plati s naslova naknade štete iznos od 16.000 dinara sa zakonskom zateznom kamatom u smislu odredbe čl. 277. Zakona o obveznim odnosima počam od 28. studenog 1989. g. do isplate i da mu nadoknadi parnični trošak u iznosu od 11.037 dinara.

Drugostepenom presudom uvažena je žalba tužene i preinačena prvostepena presuda u dijelu odluke o plaćanju zakonske zatezne kamate, tako da je tužena obvezana da tužitelju na dosuđeni iznos naknade štete od 16.000 dinara plati zakonsku kamatu u smislu odredbe čl. 277. Zakona o obveznim odnosima, počam od 14_. lipnja 1990. godine.

Protiv drugostepene presude tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se udovolji zahtjevu tužitelja na način da se zakonska zatezna kamata dosudi počevši od 28. studenog 1989. godine do isplate.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Javno tužilaštvo Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.

Revizija nije osnovana..

Nižestepenim presudama tužitelju je pravomoćno dosuđena naknada štete za troškove popravka oštećenja na vozilima u iznosu od 16.000 dinara prema procjeni vještaka izvršenoj dana 28. studenog 1989. godine.

Drugostepeni sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju na dosuđeni iznos naknade nenovčane materijalne štete dosudio zakonsku zateznu kamatu iz odredbe čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima od dana donošenja prvostepene presude, tj. 16. siječnja 1990. godine, a ne od dana kada je procijenjena visina naknade štete. Visina naknade štete prema odredbi čl. 189. st. 2. Zakona o obveznim odnosima utvrđuje se prema cijenama u vrijeme donošenja prvostepene presude i tada tužena saznaje za visinu naknade štete i nastaje njezina obaveza da ju plati, dakle tada se smatra da je plaćanje naknade štete dospjelo i da od tada dužnik pada u zakašnjenje.

Drugostepeni sud je pravilno odbio prigovor tužitelja da okolnost što je visina naknade štete procijenjena prije donošenja prvostepene presude nema utjecaja na odluku o zakonskoj kamati, a tužitelj je propustio da na zadnjoj raspravi zatraži ponovno procjenu naknade štete ukoliko je u međuvremenu od procjene do donošenja prvostepene presude došlo do povišenja cijena.

Prigovor iz revizije da se kroz kamatu umanjuju posljedice inflacije također nije odlučan za donošenje zakonite odluke o dospjelosti potraživanja tužitelja i njegovom pravu od kada teče zakonska zatezna kamata.

Iz navedenih razloga, a kako nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. Zakona o parničnom postupku), valjalo je odbiti reviziju kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 5. lipnja 1991. godine.

Predsjednik vijeća:

mr. Hrvoje Momčinović, v. r.