Croatian Supreme Court allows appeal, quashing lower court dismissal of worker's claim against cooperative union.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia accepted the appeal filed by a worker against a final judgment dismissing his claims against a cooperative union. The lower courts had ruled that the worker's former labor collective ceased to exist on October 31, 1990, leaving no legal successor and no basis for the worker's claims. The Supreme Court found this reasoning premature because the specific rights and obligations of workers in such dissolution scenarios were not fully determined by the relevant laws, statutes, and agreements. Consequently, the court quashed the lower court decisions and remanded the case for a new trial to properly address these missing factual findings.
Legislator headnote
AI generatedArticles 94 to 102 of the Law on Cooperatives; The cessation of a labor collective's operations does not automatically deprive a worker of statutory rights, and the absence of registration in commercial registries is not decisive; the court must first determine the specific rights and obligations of workers under applicable laws, statutes, and agreements before dismissing claims.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1492/1996-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Vlatke Potočnjak-Radej i Miljenke Vraničar, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. B. iz Z. B., protiv tuženika Z. savez zagrebačke regije iz Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 6. veljače 1996. godine br. Gž-4797/95-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 16. ožujka 1995. godine br. Pr-1426/92-35, u sjednici održanoj dana 7. studenoga 1996. godine,
r i j e š i o j e:
Revizija se prihvaća, ukida se presuda Općinskog suda u Zagrebu od 16. ožujka 1995. godine br. Pr- 1426/92-35, kao i presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 6. veljače 1996. godine br. Gž-4797/95-2 i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
O b r a z l o ž e n j e
Prvostupanjskom presudom koja je potvrđena pobijanom odlukom odbijen je zahtjev tužitelja na utrđenje, da je tuženik Zadružni savez zagrebačke regije pravni sljednik Radne zajednice Zadružnog saveza zagrebačke regije, da se o tome izda isprava, koju će u protivnom zamijeniti pravomoćna sudska odluka, kao i zahtjev na utvrđenje, da Radna zajednica Zadružnog saveza zagrebačke regije odgovara za obveze tuženika, uz naknadu razlike u plaći kroz određeno vrijeme i sa odgovarajućim kamatama.
Protiv pravomoćne drugostupanjske odluke reviziju je izjavio tužitelj iz svih razloga predviđenih u zakonu s prijedlogom da se revizija prihvati, odluke sudova preinače ili pak ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
U odgovoru na reviziju tuženik je predložio da se revizija tužitelja kao neosnovana odbije. O podnesenoj reviziji nadležni državni odvjetnik nije se izjasnio.
Revizija je osnovana.
Na temelju podataka; da je odlukom Zbora radnika Radne zajednice Zadružnog saveza zagrebačke regije utvrđeno da je ta Radna zajednica prestala sa radom na dan 31. listopada 1990. godine, da je tim danom radnicima prestao radni odnos i da Radna zajednica nema pravnog sljednika, te da je na temelju sporazuma između tuženika i spomenute Radne zajednice prestao važiti SAS o uređenju međusobnih odnosa sa tim istim danom i da sva sredstva tuženika koja su predana na upotrebu Radnoj zajednici mogu biti vraćena Zadružnom savezu do 31. listopada 1990. godine i da više nema međusobnih potraživanja i obveza, te na temelju činjenica da ni jedna od zadružnih organizacija nije bila upisana u evidenciju nadležnih komora
(Gospodarske
komore
i
Poljoprivrednog saveza), sudovi ocjenjuju, da je Radna zajednica bila samostalna pravna osoba sa svojim radnicima i sredstvima koja je 31. listopada 1990. godine prestala postojati, da pravnog sljednika nema i da tužitelj ničim ne dokazuje da bi tuženik bio s njim u nekom obveznopravnom odnosu, zbog čega zahtjev tužbe kao neosnovan odbijaju.
Takav pravni pristup sudova je za sada preuranjen i pogrešan. Naime, odluka Zbora radnika Radne zajednice Zadružnog saveza z. regije o vlastitom prestanku rada, po mišljenju ovog revizijskog suda nema i ne može imati utjecaja da se u tako nastaloj pravnoj situaciji tužitelju kao radniku uskrate ona prava koja mu temeljem važećih propisa pripadaju. Jednako tako za valjanu odluku o sporu neodlučna je okolnost da li su tuženik i već spomenuta Radna zajednica bili upisani u odgovarajući registar Gospodarske komore ili Hrvatskog poljoprivrednog saveza.
Naime, odredbama čl. 94. do 102. Zakona o udruživanju poljoprivrednika ("NN" br. 40/78 mjerodavni propsi) uređeni su međusobni odnosi i način organiziranja u zadružne saveze, kao i međusobna prava i obveze i odgovornost radnika, kako Radne zajednice, tako i Zadružnog saveza i to na temelju sporazuma i statuta zadružnih saveza. U tom pogledu, u do sada provedenom postupku nedostaju odgovarajuća utvrđenja, koja bi dala odgovor na pitanje što u situaciji kada radna zajednica prestaje radom spomenuti pod zakonski akti, statut i sporazum propisuju o pravima i obvezama djelatnika koji su zatečeni na radu, što je slučaj i sa tužiteljem, o čemu potrebnih utvrđenja u postupku nema, zbog čega je za sada reviziju tužitelja kao osnovanu trebalo prihvatiti, odluke sudova ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje (čl. 395. st. 2. ZPP).
U Zagrebu, 7. studenoga 1996. godine,
Predsjednik vijeća:
Stanko Jesenković, v.r.