Rev-1749/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1749/1991-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Ilije Čuljata, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužiteljice - protutužene K. B. rodj. K. iz Č., koju zastupa punomoćnik odvjetnik S. R. B. iz D., protiv tuženice protutužiteljice M. V. iz G. koju zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik iz D., radi iseljenja i utvrdjenja, rješavajući reviziju tuženice - protutužiteljice, protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Dubrovniku od 26. III 1990. poslovni br. Gž-356/88-2, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Dubrovniku od 28. I 1988. poslovni br. P 964/87 u sjednici održanoj dana 9. srpnja 1991,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženice - protutužiteljice se prihvaća, te se ukidaju presude Okružnog suda u Dubrovniku od 26. ožujka 1990. godine posl. br. Gž-356/88-2 i presuda Općinskog suda u Dubrovniku, od 28. I 1988. godine, posl. br. P 964/87 i predmet se vraća prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

Obrazloženje

Presudom prvostepenog Općinskog suda u Dubrovniku od 28. siječnja 1988. godine posl. br. P 964/87 sudjeno je:

"I. Dužna je tužena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom prinudnog izvršenja, iseliti i predati tužiteljici na slobodno raspolaganje i korištenje, slobodne od svih stvari i osoba, nekretnine označene kao čest. zgr. 77 i čest. zem. 131/5, K.O. G.

II. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi: "Utvrdjuje se da protutužiteljici V. M. pripada stanarsko pravo stana u obiteljskoj kući u G. čest. zgr. 77 K.O. G."

III. Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 58.500 dinara."

Presudom drugostepenog Okružnog suda u Dubrovniku od 26. ožujka 1990. godine, posl. br. Gž-356/88-2 odbijena je žalba tuženice - protutužiteljice kao neosnovana i prvostepena presuda potvrdjena.

Protiv ove pravomoćne drugostepene presude reviziju je izjavila tuženica - protutuziteljica, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, time da je predložila da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev tužiteljice, a prihvati tužbeni zahtjev protutužiteljice, odnosno da se presude sudova prvog i drugog stupnja ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

Pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju tuženice - protutužiteljice prvostepeni je sud temeljem odredbe čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Sl. list SFRJ" br. 4/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91 - u daljnjem tekstu: ZPP) dostavio na odgovor tužiteljici - protutuženici i na izjašnjenje nadležnom javnom tužiocu.

Tužiteljica - protutuženica na reviziju nije odgovorila, niti se o reviziji izjasnio javni tužilac Hrvatske.

Revizija je osnovana.

Osnovano revidentica u navodima revizije upućuje da se u postupanju nižestepenih sudova ostvario revizioni razlog propisan odredbom čl. 354. st. 2. toč. 7. Zakona o parničnom postupku.

Naime, nižestepeni sudovi svoje presude kojima je odlučeno o osnovanosti tužbenih zahtjeva iz tužbe i protutužbe temelje na izvršenom uvidu u predmet prvostepenog suda broj P- 997/84 u kojem je kao prethodno pitanje riješeno pitanje pravnog statusa sada pok. supruga tuženice - protutužiteljice u spornoj kući na način da je ocijenjeno da je M. V. stekao na spornoj zgradi pravo doživotnog stanovanja (habitacio). Pritom nižestepeni sudovi ne provode druge dokaze koje predlaže tuženica - protutužiteljica u dokaz da je kao supruga sada pok. M. V. stekla stanarsko pravo na spornoj zgradi koja u naravi predstavlja jedan stan.

Tuženica - protutuziteljica nije bila stranka u predmetu pod brojem P-997/84 kod istog prvostepenog suda, pa nije mogla raspravljati u tom postupku. Odluka suda o prethodnom pitanju ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno, pri čemu nijedan drugi organ, pa ni onaj pred kojim se to pitanje javi kao prethodno pitanje, nije vezan za ranije prejudicijelne stavove parničnog suda. Kako tuženica - protutužiteljica nije sudjelovala u parnici pod posl. br. P-997/84 kod istog prvostepenog suda, nije mogla u tom postupku predlagati dokaze radi utvrdjivanja činjenica odlučnih za ocjenu pravnog statusa sada pok. M. V. u spornom stanu.

Nižestepeni su sudovi u ovom postupku u kojem se povodom tužbenog zahtjeva iz protutužbe odlučuje o pravnom statusu tuženice - protutužiteljice u spornom stanu (koja svoj pravni status izvodi iz pravnog statusa sada pok. M. V.) mogli koristiti utvrdjenja iz parničnog postupka koji se vodio pod posl. br. P 997/84 u slučaju kada tuženica - protutužiteljica ne bi predlagala provodjenje drugih dokaza. U situaciji kada tuženica - protutužiteljica predlaže saslušanje svjedoka koji nisu bili saslušani u ranijem postupku, a s ciljem dokazivanja odlučnih činjenica, tada prvostepeni sud odbijanjem svih dokaznih prijedloga tuženice - protutužiteljice onemogućuje tuženicu - protutužiteljicu da raspravlja pred sudom. To iz razloga što se u takvoj pravnoj situaciji prvostepena i drugostepena odluka temelji isključivo na činjeničnom stanju utvrdjenom u postupku u kojem tuženica - protutužiteljica nije sudjelovala, niti je imala mogućnost raspravljanja u tom postupku, time da niti u ovom postupku (u kojem su nižestepeni sudovi prihvatili činjenična utvrdjenja i pravnu ocjenu sudova u parnici pod brojem P-997/84) bez posebnog raspravljanja o činjeničnim tvrdnjama tuženice - protutužiteljice) nije imala mogućnost dokazivati istinitost činjeničnih tvrdnji iznesenih u činjeničnom osnovu protutužbe.

Zbog izloženih razloga trebalo je temeljem odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a reviziju prihvatiti i ukinuti presude sudova prvog i drugog stupnja, te predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovno sudjenje, što je ovim rješenjem i učinjeno.

U ponovnom postupku prvostepeni sud će otkloniti nedostatke na koje je upozoren ovim rješenjem, te nakon provodjenja potrebnih dokaza i njihove ocjene donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.

U Zagrebu, 9. srpnja 1991.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v. r.