Rev-x-456/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 456/13-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. K. iz S., zastupane po punomoćniku V. D., odvjetniku u S., protiv tužene V. P. iz S., zastupane po punomoćniku B. A., odvjetniku u S., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžx- 1506/11 od 15. ožujka 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-102/91 od 7. travnja 2011., u sjednici vijeća održanoj 3. srpnja 2013.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužiteljice A. K. odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

»Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da oporuka sada pok. P. M., datirana sa 3.11.1988., sačinjena od ostavitelja M. P. koji je preminuo 3. veljače 1989., nije istinita i pravno valjana.

2. Utvrđuje se da u ostavinu sada pok. P. M., preminulog 3.2.1989. ulazi suvlasnički dio od 2/3 zgrade anagrafske oznake S., označena kao čest. zgr. 3208 i čst. zem. 8467/4, sve Z. U. 5144 k.o. S..

3. Utvrđuje se da u ostavini sada pok. P. M. preminulog 3.2.1989. ulazi iznos od 1.568,57 USD, iznos od 6.660 €, te iznos od 81,61 kn, a sve sa kamatama koje banke plaćaju na štedne uloge građana po viđenju na navedene valute za razdoblje od 1.01.1989. pa nadalje, te iznos od 6.917,00 €.

4. Utvrđuje se da je tužiteljica K. A. suvlasnica 2/3 idealnog dijela garaže, površine 26,60 m2, položene sa sjeveroistočne strane stambene zgrade, a sve anagrafske oznake …, označenog kao čest. zgr. 3208 i čest. zem. 8467/4 sve ZU 5144 k.o. S..

5. Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici parnični trošak."«

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. ZPP zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 1., 2., 3. i 4. ZPP, s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju, preinači presude na način da prihvati tužbeni zahtjev, podredno iste ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je nedopuštena.

U ovom postupku tužiteljica je postavila tri tužbena zahtjeva, kako je to navedeno u izreci presude suda prvog stupnja, od kojih je jedan zahtjev upravljen na utvrđenje ništavosti oporuke, drugi zahtjev na utvrđenje da ostavinu pok. M. P. ulaze određene nekretnine i novčani iznosi, te treći tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužiteljica suvlasnica jednog dijela nekretnine.

Radi se o nenovčanim zahtjevima, pa se vrijednost predmeta spora određuje u visini kako ju je odredio tužitelj, a na temelju odredbe čl. 40. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - dalje: ZPP). Tužiteljica je kao vrijednost predmeta spora odredila iznos od 8.100,00 dinara.

U ovom postupku postoje tri tužbena zahtjeva, te se radi o isticanju više zahtjeva u jednoj tužbi u smislu odredbe čl. 188. st. 1. ZPP koji nisu povezani istom pravnom i činjeničnom osnovom.

Kod takvog stanja stvari za dopustivost revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 1. ZPP mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je označila tužiteljica, s time da se ukupna vrijednost predmeta spora dijeli s brojem kumulativno postavljenih tužbenih zahtjeva.

Označena vrijednost predmeta spora u ovom postupku dijeli se na tri dijela, te ne prelazi iznos od 200.000,00 kn koji je potreban za dopuštenost redovne revizije.

Redovna revizija nije dopuštena ni prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe (24. siječnja 1991.).

U smislu odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" broj 20/90) revizija je bila dopuštena ako je vrijednost pobijanog dijela spora prelazila iznos od 8.000,00 dinara.

S obzirom da je naznačena vrijednost predmeta spora 8.100,00 kn, dijeljenjem na tri postavljena tužbena zahtjeva vrijednost svakog pobijanog dijela ne prelazi vrijednost od 8.000,00 dinara, pa je nedopuštena redovna revizija.

Nadalje, tužiteljica je podnijela i izvanrednu reviziju navodeći kako je podnosi na temelju odredbe čl. 382. st. 2. toč. 1., 2., 3. i 4. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. ovog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1. ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje odlučujući o pojedinim predmetima na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju u kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda drugostupanjskog suda se temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumom ili odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ili Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

U reviziji iz st. 2. ovog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Revizija koja nema navedeni sadržaj nije dopuštena.

U konkretnom slučaju revidentica je navela pravna pitanja, ali nije navela razloge zbog kojih bi ta pravna pitanja bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

S obzirom da revizija nema potreban sadržaj za izvanrednu reviziju u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, istu je valjalo kao nedopuštenu odbaciti, a na temelju odredbe čl. 392.b st. 1. ZPP.

U Zagrebu, 3. srpnja 2013.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v. r.