Rev-2504/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vjere Delić, kao predsjednika vijeća, te Stanka Jesenkovića, Borisa Guttmanna, Stanka Hautza i Veseljka Šeparovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K.Š. - P. iz R., S. V. …, zastupane po punomoćniku P.Ž. odvjetniku iz R., protiv tuženika FONDA U KOMUNALNO STAMBENOJ DJELATNOSTI OPĆINE RIJEKA, radi poništenja rješenja o prestanku radnog odnosa i isplate, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci od 17. ožujka 1993. godine, br. Gž-305/93., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci od 18. kolovoza 1992. godine, br. P-651/91, u sjednici održanoj dana 28. kolovoza 1997. godine,
Legislator headnote
AI generatedRev-2504/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev jer nalaze da tuženik nije proveo nikakav postupak za utvrđenje odlučnih činjenica u smislu st. 1. čl. 379. Zakona o upravi, a niti raspolagao s nekim mišljenjem o radu tužiteljice, pa da je stoga rješenje o prestanku rada tužiteljici nezakonito.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-2504/1993-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vjere Delić, kao predsjednika vijeća, te Stanka Jesenkovića, Borisa Guttmanna, Stanka Hautza i Veseljka Šeparovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K.Š. - P. iz R., S. V. …, zastupane po punomoćniku P.Ž. odvjetniku iz R., protiv tuženika FONDA U KOMUNALNO STAMBENOJ DJELATNOSTI OPĆINE RIJEKA, radi poništenja rješenja o prestanku radnog odnosa i isplate, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci od 17. ožujka 1993. godine, br. Gž-305/93., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci od 18. kolovoza 1992. godine, br. P-651/91, u sjednici održanoj dana 28. kolovoza 1997. godine,
r i j e š i o j e:
Ukidaju se presuda Okružnog suda u Rijeci od 17. ožujka 1993. godine, br. Gž-305/93., a slijedom toga i presuda Općinskog suda u Rijeci od 18. kolovoza 1992. godine, br. P-651/91., te predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
O b r a z l o ž e n j e
Presudom Općinskog suda u Rijeci prihvaćen je tužbeni zahtjev te poništeno rješenje v.d. direktora tuženika KLASA: 112-02-91-03 UR.BR. 2170-36-21 od 8. siječnja 1991. godine, i KLASA: 112-02-91- 03/02, UR. BR. 2170-36-91-3 od 31. siječnja 1991. godine, i utvrđeno da tužiteljici nije prestao radni odnos kod tuženika.
Istom presudom tuženik je nadalje obvezan vratiti tužiteljicu na njezino ranije radno mjesto, priznati sva prava iz radnog odnosa za vrijeme koje nije radila te joj isplatiti s naslova naknade osobnog dohotka iznose navedene u izreci pod II prvostupanjske presude.
Okružni sud u Rijeci (sada Županijski) odbio je žalbu tuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu.
Protiv pravomoćne drugostupanjske presude izjavio je tuženik reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog za preinaku, a podredno ukidanje nižestupanjskih presuda.
Tužiteljica je dala odgovor na reviziju u kojem je predložila da revizija bude odbijena, dok se nadležni državni odvjetnik o reviziji nije izjasnio.
Revizija je osnovana.
Sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev jer nalaze da tuženik nije proveo nikakav postupak za utvrđenje odlučnih činjenica u smislu st. 1. čl. 379. Zakona o upravi, a niti raspolagao s nekim mišljenjem o radu tužiteljice, pa da je stoga rješenje o prestanku rada tužiteljici nezakonito.
Prema odredbi čl. 379. Zakona o upravi radniku za kog se utvrdi da nema sposobnosti za obavljanje poslova radnog mjesta čije mu je obavljanje povjereno ili za kog se utvrdi da trajnije ne ostvaruje uobičajene rezultate rada, može prestati radni odnos. Činjenice u smislu st. 1. ovog članka utvrđuje rukovoditelj organa, po pribavljenom mišljenju nadležnog rukovodećeg radnika.
Radni odnos u slučajevima iz st. 1. (i 3.) ovog članka prestaje po isteku otkaznog roka od 30 dana.
Potrebne činjenice za primjenu spomenute zakonske odredbe utvrđuje, dakle, rukovoditelj organa po pribavljenom mišljenju nadležnog rukovodećeg radnika. Iz rješenja od 8. siječnja 1991. godine, Klasa: 112- 02-91-03, Ur.br. 2170-36-21 proizlazi da tužiteljica trajnije ne ostvaruje uobičajene rezultate rada, a to da je utvrdio rukovodilac organa po pribavljenom mišljenju nadležnog rukovodećeg radnika. Nikakav drugi poseban postupak za utvrđivanje činjenica zakon ne propisuje, pa se sudovi neosnovano pozivaju na odsustvo takvog postupka.
Ako pak u rješenju nema dovoljno podataka o tome da je pribavljeno mišljenje nadležnog rukovodećeg organa i da tužiteljica nema sposobnosti za obavljanje poslova radnog mjesta čije joj je obavljanje povjereno, odnosno da ne ostvaruje uobičajene rezultate rada, sud je trebao provesti potrebne dokaze na te okolnosti, jer prije toga nije moguće donijeti zakonitu i pravilnu odluku. Ovo pogotovo kad se u rješenju navodi da je te činjenice utvrdio rukovoditelj organa po prethodno pribavljenom mišljenju nadležnog rukovodećeg radnika.
Sa izloženih razloga, a temeljem čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91) trebalo je ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
U Zagrebu, 28. kolovoza 1997.
Predsjednik vijeća:
Vjera Delić, v.r.