I Kž-61/2010-11 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 61/10-11

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić Baranović kao predsjednice vijeća, mr. sc. Marina Mrčele, mr. sc. Marijana Svedrovića, Ante Potrebice i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća te sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. C., zbog kaznenog djela iz članka 173. stavak 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog A. C. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu od 27. studenog 2009., broj K-30/09, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Dubravka Palijaša i branitelja optuženika, odvjetnika E. T., u sjednici vijeća održanoj 5. svibnja 2010.,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika i optuženog A. C. te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Splitu optuženi A. C. proglašen je krivim za počinjenje kaznenog djela iz članka 173. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00, 129/00., 51/01., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07 i 152/08., dalje u tekstu: KZ) te je na temelju iste odredbe osuđen na kaznu zatvora u trajanju pet godina i šest mjeseci u koju mu je, na temelju članka 63. KZ-a, uračunato vrijeme uhićenja, zadržavanja i pritvaranja od 8. veljače 2009. i dalje.

Na temelju članka 173. stavak 7. KZ-a od optuženika je oduzeto 7.161,3 grama opojne droge heroin koje će po pravomoćnosti presude biti uništena.

Na temelju članka 122. stavak 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06., dalje u tekstu: ZKP) optuženik je u cijelosti oslobođen dužnosti snašanja troškova kaznenog postupka.

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kaznenoj sankciji s prijedlogom da optuženik bude osuđen „na kaznu zatvora u duljem vremenskom trajanju“.

I Kž 61/10-11

Žalbu je podnio i optuženi A. C. osobno i po branitelju E. T., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine pobijanu presudu. Optuženik je osobno podnio i dopune žalbe, a zbog podudarnosti žalbenih navoda sa žalbama je postupljeno kao s jednom žalbom.

Odgovor na žalbu podnio je optuženik osobno i putem branitelja, odvjetnika E. T..

U skladu s odredbom članka 373. stavka 1. ZKP-a, spis je dostavljen na dužno razgledanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje se podneskom očitovalo o žalbi na način da smatra da je žalba optuženika neosnovana, a da je žalba državnog odvjetnika osnovana. Kod tog očitovanja ostao je i zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske prisutan na sjednici drugostupanjskog vijeća.

Sjednici vijeća je sukladno zahtjevu iz žalbe prisustvovao branitelj optuženika, odvjetnik E. T., dok nazočnost optuženika koji je u pritvoru i ima branitelja nije osigurana na javnoj sjednici jer predsjednica vijeća i vijeće to nije smatralo svrhovitim (članak 374. stavak 2. ZKP-a).

Žalbe nisu osnovane.

Nije u pravu optuženik kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 367. stavak 1. točka 11. ZKP-a jer da se sud „u obrazloženju presude uopće nije bavio ni utvrđivanjem krivnje ... odnosno drugih odlučnih činjenica iz subjektivnog područja“. Odlučne subjektivne sastavnice kaznenog djela u konkretnoj situaciji (svijest optuženika da radi prodaje posjeduje i prevozi opojnu drogu heroin) prvostupanjski sud raščlanjuje i utvrđuje na nekoliko mjesta u obrazloženju presude (stranica 4 - treći odlomak odozdo, stranica 5 - drugi odlomak odozgo, stranica 6 - prvi odlomak odozgo). Uz to, prvostupanjski sud obrazlaže i voljnu sastavnicu namjere optuženika (hoće konkretno postupanje kao svoje, stranica 6 - treći odlomak odozgo) te i zaključuje da su ispunjena sva obilježja kaznenog djela iz članka 173. stavak 2. KZ-a, pri čemu treba naglasiti da ubrojivost optuženika nije osporena. Prema tome, prvostupanjski sud utvrđuje i obrazlaže krivnju optuženika pa nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se optuženik neosnovano poziva.

Žalitelj u žalbi problematizira pronalazak droge navodeći da su obavljene dvije pretrage njegovog kamiona i to jedna 8. veljače, a druga 9. veljače 2009. Međutim, iz prvostupanjske presude, a i stanja spisa, razvidno je da je 8. veljače 2009. obavljen pregled vozila (izvješće, list 35 spisa), a kako to proizlazi iz iskaza svjedoka A. M., uz dopuštenje vozača, tj. optuženika. Tada su uočeni sumnjivi paketi pričvršćeni na podvozje vozila kod spremnika za zrak kočnica i djelatnici policije su tada zastali s postupanjem i osigurali mjesto pregleda. Idući dan 9. veljače 2009. (list 37 spisa), a nakon ishođenja naloga istražnog suca, obavljena je pretraga prilikom koje je optuženik odbio branitelja i tada su izuzeti sumnjivi paketi te se kasnije vještačenjem, koje je prvostupanjski sud opravdano prihvatio, utvrdilo da je riječ o 7.161,30 grama heroina. Prema tome, djelatnici policije su postupali po pravilima struke i zakonito pa nije u pravu žalitelj koji, iako neizravno postavljajući pitanje zašto je bilo potrebno obaviti „dvije pretrage“, sada dovodi u pitanje zakonitost pronalaska opojne droge heroin.

I Kž 61/10-11

Kroz žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj u stvari prigovara ocjeni vjerodostojnosti iskaza optuženika i svjedoka A. M. i P. D. te zaključku prvostupanjskog suda kojim je kao vjerodostojan prihvatio iskaze svjedoka, a otklonio iskaz optuženika. Međutim, žalbeni navodi ne dovode u pitanje ocjenu vjerodostojnosti iskaza ispitanih osoba. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio i prihvatio iskaze svjedoka jer oni o odlučnim okolnostima iskazuju gotovo istovjetno, a nema okolnosti koje bi njihove iskaze dovodili u sumnju. Također je s pravom prvostupanjski sud otklonio kao nevjerodostojan iskaz optuženika kao „krajnje neprihvatljiv“ navodeći okolnosti koje ukazuju na neprihvatljivost optuženikova poricanja da je znao za drogu koju prevozi. Naime, više od sedam kilograma heroina vješto je skriveno ispod vozila koje optuženik vrlo dobro poznaje, nije životno da bi netko bez znanja optuženika na takvo mjesto stavio tu količinu droge ako optuženika uopće ne pozna i ne zna kamo ide i tako riskirao gubitak heroina vrlo velike vrijednosti, noćni popravak optuženikova vozila čiji prednji kraj je trebalo podignuti i osvijetliti podvozje gdje je sakriveni heroin bio uočljiv, unatoč nedaćama na putu koje optuženik navodi i nemogućnosti kontakta sa suprugom on ne ide kući u Z. već po dolasku u S. želi potražiti neizvjesni posao (prijevoz cementa) te čudno ponašanje i uznemirenost nakon što su ga zaustavili prometni policajci. Prvostupanjski sud pravilno uočava i te okolnosti, dajući pri tom valjane i za ovaj sud prihvatljive razloge ocjene vjerodostojnosti iskaza ispitivanih osoba i ostalih dokaza izvedenih na glavnoj raspravi, a koje razloge prihvaća i ovaj sud.

Žalbeni navodi koji uvelike ponavljaju obranu optuženika da je netko drugi, bez znanja optuženika, pričvrstio više od sedam kilograma heroina u dva paketa, svaki za jedan spremnik zraka za kočnice, ne dovode u pitanje potpunost i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Tako okolnost da je to mjesto ispod kamiona dostupno svakome, da optuženik nije cijelo vrijeme čuvao vozilo (iako sám optuženik tvrdi da je kod vulkanizera i noćnog popravka vozila bio prisutan cijelo vrijeme trajanja popravka), da optuženik nije imao toliko novaca da investira u tako veliku količinu droge, da nije bilo čudnog ponašanja optuženika kada su ga zaustavili prometni policajci, da optuženik ne bi dopustio popravak kamiona da je znao za pakete s heroinom, da su policajci „presjekli“ akciju umjesto da su pratili vozilo i saznali konačno odredište heroina, da nisu pronađeni biološki ni daktiloskopski tragovi, ne dovode u sumnju raščlambu prvostupanjskog suda te pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

Prigovarajući nepotpunosti utvrđenog činjeničnog stanja, žalitelj navodi da je trebalo provjeriti obranu optuženika o njegovom kretanju vozilom, da je trebalo provjeriti „čistoću heroina radi prosudbe vrijednosti istog i cjelovitog gledanja na ova događanja“ i s tim u svezi imovno stanje optuženika, da se pregleda video snimka s parkirališta „K.“ gdje je vršen pregled i ispita uposlenik „K.“ koji je obavljao čuvarsku službu. Međutim, imajući na umu pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje te valjano obrazloženje odlučnih činjenica, ovi žalbeni navodi ne dovode u sumnju potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. Pri tome treba navesti da su o pregledu vozila na parkiralištu kod „K.“ iskazivali optuženik i djelatnici prometne policije, a da dokazni prijedlozi koje navodi žalitelj nisu stavljeni na glavnoj raspravi koja je započela 9. studenog, a završila 27. studenog 2009. (listovi 328 i 345 spisa).

Žalitelj dovodi u pitanje dio činjeničnog opisa u kojem se navode rezultati pretrage obiteljske kuće optuženika i pronalazak pištolja „Lazer 2005“, serijskog broja …, kalibar 9 mm s pet komada pripadajućeg streljiva, navodeći da se radi o plinskom pištolju te priloživši

I Kž 61/10-11

presudu Prekršajnog suda u Zagrebu od 18. svibnja 2009., broj J-773/09, kojom je odbijena optužba protiv supruge optuženika da je bez odobrenja nadležnog tijela nabavila i držala navedeni prepravljeni plinski pištolj. Doista, u činjeničnom opisu kaznenog djela za koji je optuženik proglašen krivim, dio u kojem se navodi pretragom pronađeni pištolj je nepotreban jer se ne radi o bitnim sastavnicama kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim niti o preciziranju okolnosti vezanih uz kazneno djelo. No, ta okolnost ne dovodi u sumnju sadržaj činjeničnog opisa kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim jer su u njemu sve okolnosti koje su potrebne da se počinitelj i kazneno djelo odrede kao i bitne sastavnice kaznenog djela. Uz to, navođenje pronađenog pištolja u činjeničnom opisu ne dovodi u sumnju niti pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, a time niti krivnju optuženika za kazneno djelo za koje je pravilno proglašen krivim.

Nije u pravu državni odvjetnik, a niti optuženik kada u žalbama osporavaju kaznu na koju je optuženik osuđen. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio olakotne okolnosti (životna dob, obiteljske prilike, bolest supruge) te im dao odgovarajući značaj. Iako je prvostupanjski sud pogrešno uzeo raniju osuđivnost optuženika za kazneno djelo davanja lažnog iskaza iz članka 303. stavak 1. Kaznenog zakona kao otegotnu okolnost jer je nastupila rehabilitacija prema članku 85. stavak 5. alineja 4 KZ-a, imajući na umu da je ta presuda kojom je optuženik osuđen na novčanu kaznu postala pravomoćna 22. siječnja 2004., ta okolnost ne utječe na pravilnost visine kazne na koju je optuženik osuđen. Naime, vrlo velika količina posebno opasne droge heroin, od koje se mogu dobiti mnogobrojne pojedinačne doze, ukazuje na osobitu pogibeljnost kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim. Kada se pri tome vodi računa da kriminalna aktivnost optuženika uključuje i prijevoz droge preko državnih granica, a uz postojanje olakotnih okolnosti, tada je kazna u trajanju pet godina i šest mjeseci na koju je optuženik osuđen primjerena ličnosti optuženika i okolnostima njegovog kriminalnog ponašanja. Ova kazna predstavlja primjerenu ali i nužnu kaznu koja može dostatno utjecati na optuženika i na sve ostale da više ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno te istovremeno sadrži i dostatnu količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenog djela nanio društvu u cjelini

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, a pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz članka 379. stavak 1. ZKP-a na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 387. ZKP-a žalbe državnog odvjetnika i optuženog A. C. trebalo odbiti kao neosnovane i odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 5. svibnja 2010.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Martina Slunjski, v.r.

Senka Klarić Baranović, v.r.