I Kž-342/1992-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 342/1992-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Pavišić dr. Berislava kao predsjednika vijeća, te Drakulić Milene i Mikor Milivoja, kao članova vijeća i stručnog suradnika Lipnjak- Bosanac Zlate, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. M. S. i dr. zbog krivičnog djela iz čl. 132. st. 1. KZH, odlučujući o žalbama javnog tužitelja i opt. M. S., podnesenim, protiv presude Okružnog suda u Bjelovaru od 25. ožujka 1992. K 117/91, u sjednici održanoj 7. listopada 1992, saslušavši zamjenika javnog tužitelja Hrvatske

Pulišelić Petra,

p r e s u d i o j e :

I. Uvažava se žalba javnog tužitelja, preinačuje se pobijana presuda, te se opt. M. S. i opt. K. I. za kriv. djelo za koje su tom presudom oglašeni krivima, na temelju čl. 132. st. 1. KZH, osudjuju i to opt. M. S. na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, a opt. K. I. uz primjenu čl. 42. toč. 2. i čl. 43. st. 1. toč. 3. preuzetog KZ na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

Opt. M. S., u tako izrečenu kaznu, po čl. 50. st. 1. preuzetog KZ uračunava se i vrijeme provedeno u pritvoru od 10. prosinca do 31. prosinca 1991.

II. Žalba opt. M. S. odbija se kao neosnovana te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrdjuje presuda suda prvog stupnja.

O b r a z l o ž e n j e

Okružni sud u Bjelovaru oglasio je krivim opt. M.

I Kž 342/1992-3

S. i opt. K. I. zbog kriv. djela iz čl. 132. st. 1. KZH, koje je opisano u izreci pobijane presude, te opt. M. S. izrekao kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, u koju mu je kaznu uračunato i vrijeme provedeno u pritvoru od 10. prosinca do 31. prosinca 1991. godine. Opt. K. I., primjenom čl. 52. st. 1. preuzetog KZ, izrečena je uvjetna osuda s utvrdjenom kaznom zatvora u trajanju od deset mjeseci, te rokom kušnje od dvije godine.

Protiv te presude žalbe su podnijeli javni tužitelj, zbog odluke o kazni s prijedlogom da se opt. M. S. izrekne stroža kazna, a opt. K. I. kazna zatvora bez primjene odredaba o ublažavanju kazne, te opt. M. S., takodjer iz žalbene osnove odluke o kazni, s prijedlogom da mu se izrekne blaža kazna zatvora.

Javni tužitelj Republike Hrvatske predložio je da se uvaži žalba javnog tužitelja, a žalba optuženika M. S. odbije kao neosnovana.

Žalba javnog tužitelja je osnovana, dok žalba opt. M. S. nije osnovana.

Ispitujući, prije svega, pobijanu presudu suda prvog stupnja po službenoj dužnosti u smislu čl. 376. Zakona o krivičnom postupku (preuzetog po čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku - "NN" broj 53/91 - ZKP), utvrdjeno je da u toj presudi nema niti jedne povrede zakona na koju ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.

Vezano za razloge iznijete u žalbi javnog tužitelja, oni se ukazuju posve osnovanim.

U pravu je javni tužitelj kada smatra da je opt. M. S. izrečena kazna zatvora u prekratkom vremenskom trajanju, a opt. K. I. preblaga krivična sankcija, pa da te sankcije nisu adekvatne težini učinjenog krivičnog djela.

U odnosu na opt. M. S., sud prvog stupnja doista nije cijenio kao otežavajuću okolnost podatak da je optuženik ušao u kuću oštećenice maskiran.

Uz navedeno, po ocjeni ovog suda, posebnu težinu djelu daje okolnost da je optuženik prema oštećenici primijenio fizičku silu jačeg intenziteta, a radilo se o osobi staroj 75 godina, skoro slijepoj, prema kojoj, s obzirom na starosnu dob i fizičku konstituciju, uopće nije trebalo primjenjivati fizičku silu radi postizanja one konkretne kriminalne svrhe za kojom je išao ovaj optuženik.

I Kž 342/1992-3

Upravo iskazana brutalnost prema ionako nemoćnoj žrtvi daje naglašenu objektivnu težinu djelu.

U odnosu na opt. K. I., koji je takodjer ušao u kuću oštećenice maskiran, i koji je u vrijeme dok je opt. M. primjenjivao prema oštećenici grubu fizičku silu, u više navrata, odlaskom do prozora, pazio da netko ne naidje, sve s jasno izraženom namjerom oba optuženika da pribave protupravnu imovinsku korist, su okolnosti koje ne dopuštaju ocjenu da se radi o društveno manje opasnom djelu kao zakonskom temelju za izricanje uvjetne osude.

Stoga je trebalo uvažiti žalbu javnog tužitelja zbog odluke o kazni, i pravilnom ocjenom kako objektivne težine djela i posljedice koja je nastupila djelatnošću optuženika, tako i pokazanog većeg stupnja kriminalne volje, osuditi opt. M. na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, a opt. K. uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne, na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, koje su kazne po ocjeni ovog suda po svom vremenskom trajanju takove kazne da će se njima postići svrhe kažnjavanja iz čl. 5. st. 2. i čl. 33.

KZJ.

Izloženi razlozi zbog kojih je uvažena žalba javnog tužitelja zbog odluke o kazni, te slijedom toga preinačena pobijana presuda, istovremeno ukazuju na neprihvatljivost izricanja blaže kazne opt. M.. Konkretno ocijenjenu težinu djela i društvenu opasnost sigurno ne može umanjiti podatak sadržan u mišljenju psihijatrijskog vještaka, a na koji ukazuje ovaj optuženik u žalbi,da je optuženik psihopatski i sociopatski strukturirana ličnost.

Stoga je primjenom čl. 387. st. 1. i čl. 384. ZKP. presudjeno kao u izreci.

U Zagrebu, 7. listopada 1992.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata, v.r.

Pavišić dr Berislav, v.r.