Rev-2717/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2717/1990-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Ilije Čuljata, Augusta Husinca i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužiteljice R. D., iz Z., koju zastupa Š. D., odvjetnik iz S. P., protiv tužene V. D., iz P. ..., koju zastupa D. Ž., odvjetnik iz S. P., radi činidbe, rješavajući reviziju tužene, protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Slav. Požegi, od 19. lipnja 199o. br. Gž-658/9o. kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Slav. Požegi, od 9.ožujka 199o. br. P-lo41/89- 7, u sjednici održanoj dana 9. travnja 1991.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužene odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostepenom odlukom potvrdjena je prvostepena presuda kojom je tužena obvezana da tužiteljici preda 18 prostornih metara ogrijevnog drveta srednje kvalitete, ili da u slučaju nemogućnosti ispunjenja te obveze tužiteljici plati protuvrijednost po cijenama na dan isplate.Odlučeno je da tužena naknadi tužiteljici parnični trošak od 29 dinara.

Protiv pravomoćne drugostepene presude reviziju je izjavila tužena iz svih razloga predvidjenih u zakonu s prijedlogom da se revizija prihvati, obje odluke ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje, ali pred izmijenjeno vijeće.

Na podnesenu reviziju nije odgovoreno, niti se Javni tužilac Hrvatske izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Podnosilac revizije nalazi da su sudovi u ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva zanemarili važnu činjenicu, da se tužena nalazila u posjedu spornih nekretnina (kuća i okućnica), da je uredno plaćala odgovarajuće doprinose i propust je sudova što nisu saslušali tužiteljicu kao stranku, jer bi se izvodjenjem tog dokaza utvrdilo da je tužiteljica znala i pristala da tužena sporne objekte izda u zakup šumariji Slavonska Požega. Sama okolnost što je tužiteljica postala vlasnik tih objekata i to nakon završetka ostavinskog postupka i sporazuma o diobi nasljedstva ne predstavlja valjanu pravnu osnovu za opravdanje tužbenog zahtjeva za predaju u posjed stvari.

Tužena nije u pravu. U postupku je utvrdjeno, da su stranke u ostavinskom postupku koji se vodio pod oznakom 0-693/83. na dan 3. travnja 1989. godine sklopile sporazum o diobi nasljedstva prema kojem je tužena dobila 1/4 uštedjevine, štednjak "Plamen" i pravo na uživanje šume u

V. selu, a sporna imovina sa kojom je tužena ugovorom o zakupu raspoložila pripala je u vlasništvo tužiteljice. Ugovor o zakupu sporne imovine zaključili su tužena i šumarija Slavonska Požega u toku mjeseca svibnja 1989. dakle nakon sklapanja sporazuma o diobi nasljedstva. Slijedom tih pravno odlučnih činjenica pravilna je ocjena sudova da je tužena u času sklapanja spomenutog ugovora znala da se ne radi o njenoj, već o imovini tužiteljice i da zbog toga nije bila ovlaštena da sa tom tudjom imovinom raspoloži na način kako je to učinila, zbog čega i ne postoji valjana pravna osnova da ono što je po tako zaključenom ugovoru primila i zadrži za sebe. I konačno na posebne revizijske navode valja odgovoriti da okolnost što se tužena u času zaključenja ugovora o zakupu nalazila u posjedu te imovine tuženu ne ispričava, jer pravo posjeda ne sadržava i pravo raspolaganja sa stvari, koje je isključivo pravo vlasnika. Budući da nema povreda postupka niti pogrešne primjene materijalnog prava, kako to pogrešno nalazi tužena, to je njenu reviziju kao neosnovanu valjalo odbiti (čl. 393. ZPP-a).

U Zagrebu, 9.travnja 1991.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v. r.