Gžzp-305/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gžzp 305/07-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, po sutkinji Davorki Lukanović- Ivanišević, u pravnoj stvari predlagateljice K. S. iz Z., zastupanoj po punomoćnici J. M., odvjetnici iz Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi predlagateljice protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu posl.broj Gzp-741/07-3 od 13. rujna 2007., dana 30. listopada 2007.

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba predlagateljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gzp-741/07-3 od 13. rujna 2007.

Obrazloženje

Županijski sud u Zagrebu je rješenjem posl.br.Gzp-741/07-3 od 13.rujna 2007.odbacio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku koji je predlagateljica podnijela tom sudu 28.kolovoza 2007.

Predlagateljica je podnijela žalbu protiv tog rješenja ne navodeći određeno zakonom predviđene žalbene razloge niti žalbeni prijedlog osim što predlaže da se njezina žalba „usvoji“.

Žalba nije osnovana.

Prije svega valja istaći kako je prvostupanjski sud, protivno žalbenim navodima, pravilno postupio kada je, temeljem odredbe čl.194.st.3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 – dalje u tekstu: ZPP), odbacio zahtjev predlagateljice s obrazloženjem da je u istom predmetu (Pn-638/93) 12. siječnja 2007. već podnijela zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, te je u odnosu na taj zahtjev postupak u tijeku pred navedenim sudom.

Što se tiče žalbenih navoda predlagateljice kako se njezin zahtjev od 28.kolovoza 2007. zapravo odnosi na duljinu trajanja postupka povodom zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku koji je u tijeku pred Županijskim sudom u Zagrebu, ovaj sud ocjenjuje neosnovanima i te žalbene navode.

Naime, odredbom članka 27. stavka 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“ 150/05, 16/07 - skraćeno: ZS) propisano je da stranka u sudskom postupku, koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Navedeni propis oslanja se na odredbe članka 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 41/01-pročišćeni tekst, 55/01-ispr.) i članka 4. ZS-a kojima se jamči pravo na suđenje u razumnom roku odnosno odredbu članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, koja je stupila na snagu nakon 6. studenog 1997. stupanjem na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99- pročišćeni tekst, 8/99- ispravak i 14/02, dalje: Konvencija).

U primjeni članka 6. stavka 1. Konvencije pravo na pošteno suđenje uključuje i pravo na suđenje u razumnom roku u sporovima o nekom građanskom pravu ili obvezi, pri čemu valja reći da bi se radilo o onim postupcima čiji ishod ima izravan učinak na određivanje ili ispunjavanje sadržaja nekog privatnog prava, odnosno obveze.

Prema mišljenju ovog suda, isti smisao ima i odredba članka 27. stavka 1. ZS-a glede opsega i sadržaja zaštite prava na suđenje u razumnom roku, kada spominje "prava i obveze".

S obzirom na sve navedeno, na žalbene navode predlagateljice da je u ovom predmetu zatražila zaštitu prava na suđenje u razumnom roku zbog njezine ocjene o neučinkovitosti i dugotrajnosti postupka u kojem je također zatražena zaštita prava na suđenje u razumnom roku, valja odgovoriti da se ne radi o postupku čiji ishod ima izravan učinak na sadržaj nekog privatnog prava.

Zato, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, predlagateljici nije niti u tom slučaju mogla biti pružena sudska zaštita, jer nisu ostvarene pretpostavke iz članka 27. stavka 1. ZS-a za odlučivanje o osnovanosti zahtjeva.

Iz navedenih je razloga, temeljem odredbe čl. 380.toč.2.ZPP, u vezi s pravnim pravilom iz paragrafa 21. bivšeg Zakona o sudskom vanparničnom postupku, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ 73/91), valjalo odbiti žalbu predlagateljice i riješiti kao u izreci.

U Zagrebu, 30. listopada 2007.

SUTKINJA:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti ustavna tužba.