II Kž-450/2001-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-450/01-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda Zlate Lipnjak-Bosanac, kao predsjednice vijeća, te mr. Branka Zmajevića i Neve Šibl,, kao članova vijeća i više sudske savjetnice – tajnice u odjelu Sanje Katušić- Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. Ž. J. i dr. zbog kaznenih djela iz čl. 343. st. 2. i 3. i dr. KZ, odlučujući o žalbama okr. Ž. J. i okr. B. R. podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 15. lipnja 2001. godine, br. II-Kv-183/01 (Kio-323/01), o produljenju pritvora tijekom istrage nakon mjesec dana, u sjednici održanoj dana 25. lipnja 2001. godine,

r i j e š i o j e :

Prihvaćaju se žalbe okr. Ž.J. i okr. B.R., preinačuje se pobijano rješenje, pa se ukida pritvor protiv imenovanih okrivljenika.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem na temelju čl. 106. st. 2. ZKP, produljen je iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 2. ZKP pritvor protiv okr. Ž.J. i okr. B.R., tijekom istrage nakon mjesec dana za još jedan mjesec. Istraga se protiv imenovanih okrivljenika vodi zbog kaznenih djela iz čl. 343. st. 2. i 3. i dr. KZ.

Protiv tog rješenja podnijeli su žalbe okr. Ž.J. po branitelju M.Š., odvjetniku iz R. i okr. B.R., po branitelju odvjetniku Lj.D. iz R., s prijedlozima da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv oba okrivljenika ukine.

Žalbe su osnovane.

Kao prvo, treba reći da se okr. B.R., temeljem rješenja o provođenju istrage od 31. svibnja 2001. godine (listovi 207 do 211 spisa), stavlja na teret kazneno djelo davanja mita iz čl. 348. st. 1. KZ. za koje djelo je zakonom propisana kazna zatvora do tri godine, pa se za to djelo, prema odredbi čl. 430. ZKP, vodi tzv. skraćeni (sumarni) postupak.

Slijedom navedenog, a s obzirom da, prema odredbi čl. 106. st. 2. ZKP i dosadašnjoj sudskoj praksi, u sumarnom postupku prije podizanja optužnog prijedloga trajanje pritvora ne može biti dulje od mjesec dana, to nije bilo objektivnih zakonskih preduvjeta za produljenje pritvora protiv okr. B.R., neovisno o tomu što se na temelju čl. 29. ZKP vodi jedinstveni postupak, tj. provodi istraga i protiv tog okrivljenika. Ovo stoga što taj okrivljenik ne smije u pogledu ostalih odredbi što se odnose na sumarni postupak doći u teži položaj od onoga u kojem bi se nalazio da se vodi odvojeni postupak, a što se, dakako, odnosi i na odredbe o trajanju pritvora.

Stoga je u pravu ovaj žalitelj kada navodi da je protiv njega nepravilno produljen pritvor iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 2 ZKP, pa je valjalo prihvatiti žalbu i tom okrivljeniku ukinuti pritvor.

Što se tiče okr. Ž.J., njemu se, na temelju naprijed navedenog rješenja o provođenju istrage stavljaju na teret dva kaznena djela, i to kazneno djelo pokušaja protuzakonitog posredovanja iz čl. 343. st. 2. i 3. u svezi čl. 33. KZ i kazneno djelo davanja mita iz čl. 343. st. 1. KZ, a kako je za djelo iz čl. 343. st. 3. KZ zapriječena kazna zatvora do pet godina, to gore navedeni razlozi koji su od koristi za okr. B.R. ne vrijede za okr. Ž.J.

Međutim, u odnosu na okr. Ž.J., prvostupanjskim rješenjem se navodi da postoji osnovana sumnja da bi okrivljenici puštanjem na slobodu ometali kazneni postupak utjecajem na svjedokinju koja je tajnica Općinskog suda u Dugom Selu, a s obzirom na navode obrane okr. B.Ž. u pogledu odgode izvršenja kazne zatvore u tom Općinskom sudu. No, da bi egzistirala tzv. koluziona opasnost, potrebno je da postoji osnovana sumnja da će okrivljenik na slobodi ometati kazneni postupak utjecajem na svjedoke ili sudionike, a ta opasnost mora se temeljiti na konkretnim okolnostima koje trebaju biti specificirane i nabrojene.

Navodi iz obrazloženja rješenja odnose se na postojanje apstraktne mogućnosti utjecaja, koja postoji u svim kaznenim predmetima, dok se ne vidi i nije jasno iz kojih to konkretnih okolnosti sud prvog stupnja smatra da postoji opasnost da bi okr. Ž.J. utjecao na navedenu, još neimenovanu svjedokinju – tajnicu Općinskog suda u D.S.. To naročito kada se ima u vidu činjenični supstrat djela pod toč. 2. rješenja o provođenju istrage, iz kojeg proizlazi da je taj okrivljenik primljeni novac proslijedio neutvrđenoj službenoj osobi Općinskog suda u Dugom Selu i kod te osobe ishodio donošenje pozitivnog rješenja o odgodi izvršenja kazne zatvora. Osim toga, navodi obrane okr. B.Ž. upućuju na to da je samo on kontaktirao s neimenovanom tajnicom Općinskog suda u Dugom Selu, pri čemu je on opisao tijek svog susreta i razgovora s njom, i pri čemu taj okrivljenik nije sugerirao niti naznačio da bi okr. J. novac proslijedio baš toj osobi, pa takva obrana, u korelaciji s ranije navedenim supstratom činjeničnog opisa terećenog djela, ne daje osnova za sumnju da će okr. Ž.J. na slobodi utjecati na svjedočki iskaz navedene svjedokinje – tajnice Općinskog suda u Dugom Selu.

Stoga, kako sud prvog stupnja navodi apstraktnu mogućnost utjecaja, te kako nema okolnosti iz kojih bi proizlazila konkretna opasnost, a to nije navedeno ni u prijedlogu istražnog suca (list 356 i 357 spisa), valjalo je i žalbu okr. Ž.J. prihvatiti, jer osnovana sumnja da će taj okrivljenik na slobodi ometati kazneni postupak utjecajem na neimenovanu svjedokinju, tajnicu Općinskog suda u Dugom Selu, ne proizlazi niti iz obrazloženja pobijanog rješenja, a niti iz podataka u spisu, kako je to već navedeno.

Ostali u rješenju spomenuti svjedoci, nisu predloženi na okolnosti kaznenih djela za koje okr. J. stavljaju na teret.

Slijedom svega navedenog, riješeno je kao u izreci, temeljem čl. 398. st. 3. ZKP.

U Zagrebu, 25. lipnja 2001. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanja Katušić-Jergović, v.r.

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.