Pž-2030/2014-4 · Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

47. Pž-2030/14-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Draženke Deladio, predsjednika vijeća, Kristine Saganić, suca izvjestitelja i Tatjane Kujundžić Novak, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 2. I. d.d., OIB …, Z., T. bana J. J. , 3. E.-C. d.o.o., OIB …, Z., V. , 4. G. d.o.o., Z., M. ; tužitelje pod 3. i 4. zastupa punomoćnik T. O., odvjetnik u O. društvu I., O. & P. d.o.o., Z., S. , 6. K. d.d., OIB …, Z., R. , 7. M. P. d.d., OIB …, Z., K. put b.b, 8. I. O. R. P. d.o.o., OIB …, O., F. , 9. I. O. d.d., OIB …, O., F. , 10. S. d.o.o., S., D. , 11. T. d.o.o., OIB …,

Č., K. b.b., 12. K. d.d., OIB …, Z., V., 13. M. J., S., G. , 14. F. d.o.o., OIB …, Z., V. V. , 15. P. Z. d.d., Z., B. , 16. V. S. d.o.o., OIB …, S., K. Z. 7, 17. I. d.o.o., OIB …, Z., S. , 18. F. d.d., OIB …, Z., V. , 19. Z. D., S., R. , 21. A. d.o.o., OIB …, Z., S. , 22. F. T., B., S. cesta , 23. M. B., B., K. M., 25. J. O., B., A. G. M. 3, 26. L. C. d.o.o., OIB …, P., D. 3, 27. I. - I. N. d.d., OIB …, Z., A. V.. H. 10, koje zastupa punomoćnik T. O., odvjetnik u O. društvu I., O. & P. d.o.o., Z., S. , 28. E. Z. Z. d.o.o., OIB …, Z., P. S., P. V.. B. 15, 29. A. T. d.o.o., OIB …, Z., R. b.b., 31. M. R., S., A. B. 19, 32. B. P., B., K. 26, 33. Z. P. d.d., OIB …, Z., I. , 34. R. d.o.o., OIB …, S., L. , 35. Z. U.-S. P. d.d. u stečaju, Z., P. 22, 36. I. d.o.o., Č., K. Z. 13, 39. M. S. d.d. u stečaju, OIB …, S. P. S., M. G. 52, 40. Z. H. d.o.o., OIB …, Z., A. D. , P. V. i odvodnja, Z., F. 1, kojeg zastupa punomoćnik D. C., odvjetnik u Z., V. , 41. M. T., vl. obrta D., B., T. , 42. S. I. d.d., OIB …, P., A. , 43. I. Z. M. I. I. M. R., OIB …, Z., K. cesta , 44. K. P. d.d., OIB …, K., D. 22, 45. B. d.o.o., OIB …, Z., V. Š. 3c, 46. I. I., vl. obrta G., S., P. K. , 47. Z. B., R. P. 223, 48. M. d.d. u stečaju, OIB …,

Č., Ž. fašizma , 49. S. d.o.o., OIB …, S., Q. 8, 50. G. & L. d.o.o. u likvidaciji, OIB …, S., P. cesta , 51. I. K. d.d., OIB …, O., F. 99, 52. V. T. I. d.o.o., OIB …, Z., H. 19/I, 53. M. d.d., K., M. L. , 54. Ž. d.d., OIB …, Z., R. cesta 210, 55. K.-D. d.d. u stečaju, Z., M. 2, 56. D. – I. Z., S. trg 7, 57. Z. B. d.d., OIB …, Z., P. 2, 58. M. T. čarapa d.d., OIB …,

Č., N. , 59. H. C. d.o.o. Z., B. , OIB …, 60. U. Z. R. H. O. P. R. I. Z., S., S. R. 74, 61. M. d.d., OIB …, M. S., T. ulica 1, 62. I. M. industrija d.d., OIB …, Z., U. kralja Z. , 63. S. Z. - kućni savjet, S., Z. , 65. H. Z. T. K., Z., D. , 66. J. T. iz Z., J. , 67. Ž. d.o.o., OIB …, O., Đ. 3, 68. M.-C. d.d. u stečaju, Z., B. A. , 69. D. d.o.o., OIB …, Z., M. Č. , 70. M.-Z. d.o.o., OIB …, Z., S. 134, 71. I. d.o.o., OIB …, Z., L. , 72. K. d.d., Z., V. 87, 73. L. S. d.d., OIB …, S., N. Š. Z. b.b., 74. C. O. d.d., , OIB …, Z., T. bana J. J. 13, 75. F. d.d. u stečaju, Z., I. , 76. K. d.d., OIB ..., K., Ž. b.b., 77. L. d.o.o., OIB …, Z., Ž. b.b., kojeg zastupa punomoćnik N. D., odvjetnik u Z., D. 3, 78. O. D. d.o.o., OIB …, Z., P. V.. B. 15, 79. N. d.o.o., Z., D. , 80. P. d.d., OIB …, Z., U. grada V. , 81. E.-Z. d.d., Z., R. cesta 228, 82. S. d.d., B., V. S. 11, 83. D. d.d., OIB …, S., O. kneza D. , 84. B.-B. d.d. Z., B. b.b., 85. Z. T. d.o.o., Z., S. , 86. I. d.d., OIB …, S. I. Z., F. , 87. R. K. vl. P. Z., B. Ž. put , 88. C. B. d.d., OIB …, Z., K. , 89. Đ. d.d., OIB …, Đ., E. centrala , 90. A. P. d.o.o., OIB …, Z., T. bana J. J. , 91. S. d.d., OIB …,

Ž., N. Š. , 92. S. P. d.d., OIB …, P., S. b.b., 93. H.-H. P. d.d., OIB …, Z., J., 94. T. E. Ž. d.d., OIB …, Z., F. , 95. A. G., B., Đ. B. , 96. P. d.d., OIB …, K., A. S. , 97. P. T. d.o.o., OIB …, K., U. J. V. b.b., 99. S. d.d., OIB …, O., M. G. , 100. R.-J. d.o.o., Z., 101. F. d.o.o., OIB …, Z., G. G. T. 4, 102. O. H. d.o.o., OIB …, Z., H. , 103. J. N., R., R. 12, 104. T. d.d., OIB …, Z., S. avenija , 105. D. d.d. u stečaju, OIB …, Z., D. S. , 106. B. H., B., B. , 107. T. d.d., OIB …, Z., U. grada G. , kojeg zastupa punomoćnik R. Š., odvjetnik u Z., K. M. , 111. J. J., S., E. K. , 112. D. L., S., M. R. 139, 113. M. K., S., S. D. 41, 114. Z. J., S., T. U. , 115. I. B., S., H. , 116. S. N., S., M. J. , 117. M. Š., S., L. , 118. D. R. i 119. D. K., svi kao pravni slijednici S. d.d. u stečaju S., protiv tuženika P. B. iz Z., V. , kojeg zastupa punomoćnik I. S., odvjetnik u Z., radi isplate iznosa od 5,024.300,00 kn, odlučujući o žalbama tužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1412/12 od 25. studenog 2013., u sjednici vijeća održanoj 21. srpnja 2015.

r i j e š i o j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1412/12 od 25. studenog 2013. u točkama 1. i 2. izreke i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II. O naknadi troškova žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud svojom konačnom odlukom.

Obrazloženje

Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1412/12 od 25. studenog 2013. odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 5,024.300,00 kn s kamatama od 19. veljače 1997. do isplate, s osnove ugovora o prijenosu poslovnog udjela od 18. veljače 1997., kao i zahtjev za naknadu parničnih troškova (točka 1.). Tužiteljima je naloženo tuženiku naknaditi parnični trošak od 249.830,00 kn (točka 2.), dok je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška od 95.985,75 kn (točka 3.).

Tako je prvostupanjski sud odlučio o zahtjevu za plaćanje naknade za prijenos poslovnog udjela, jer je zaključio da je tuženik tu svoju ugovornu obvezu ispunio (čl. 321. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, i 91/96; dalje: ZOO).

Protiv navedene presude (u točkama 1. i 2. izreke) žalbu su podnijeli tužitelji: E.-C. d.o.o. Z., G. d.o.o. Z., I. I. N. d.d. Z., Z. H. d.o.o. Z. - podružnica V. i odvodnja, C. O. d.d. Z. i T. d.d. Z..

Tužitelji E.-C. d.o.o. Z., G. d.o.o. Z. i I. I. N. d.d. Z., pobijaju navedenu presudu isticanjem svih žalbenih razloga, navodeći da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst i 25/13; dalje: ZPP). U bitnome, oni se protive zaključku prvostupanjskog suda da je tuženik podmirio sve ugovorne obveze. Takav je zaključak u suprotnosti s iskazom svjedoka A. G. koja je posvjedočila samo o činjenici da je potpisala potvrdu, ali je izjavila da nema saznanja o sadržaju te potvrde niti je znala o kojim je ugovorima riječ, dok je na upit na koji je način utvrdila da su obveze tuženika podmirene, izjavila da to ona nije utvrdila već da je samo potpisala potvrdu. Dakle, niti je ta potvrda dokaz o plaćanju duga niti se iz iskaza svjedoka to može zaključiti. Protive se i odluci o trošku, jer je sud trebao označiti jesu li tužitelji dužni naknaditi troškove solidarno ili svaki do visine udjela u stečajnoj masi. Predlaže da ovaj sud pobijanu presudu preinači ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Žalbu je podnio i tužitelj Z. H. d.d. Z. iz svih žalbenih razloga, s prijedlogom da je ovaj sud preinači. Tvrdi da je pobijana presuda nerazumljiva i da ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik ustupom njegove tražbine prema dužniku R. d.d. na S. d.d. (na čije su mjesto stupili tužitelji), djelomično podmirio dug prema tužitelju u iznosu od 608.000,00 DEM, dok je za ostatak obveze tužitelj imao mogućnost naplate iz založenih dionica. Prvostupanjski sud je pogrešno zaključio da je tuženik ispunio svoju obvezu, jer je ugovor o prijenosu, odnosno stjecanju zaloga vlastitih dionica, ništav. Tuženik je kao osiguranje plaćanja dao vlastite dionice u društvu S. d.d., tom istom društvu u zalog, protivno čl. 238. i 233. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj 111/93, 34/99, 121/99 – vjerodostojno tumačenje, 52/00 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 152/11 – pročišćeni tekst, 111/12 i 68/13) te čl. 103. ZOO-a. Zato nisu osnovani navodi da se tužitelj mogao naplatiti iz založenih dionica, a kad bi prijenos dionica i bio valjan, samim stjecanjem založnog prava ne smatra se da je ispunjena obveza, jer se vjerovnik mogao namiriti tek eventualnom prodajom dionica, što zbog stečaja nije mogao. Daljnjim žalbenim navodima se protivi zaključku prvostupanjskog suda da iz potvrde koju je potpisala A. G. proizlazi da je tuženik u cijelosti namirio dug, jer ona za to nije bila ovlaštena. Protivi se i odluci o trošku, jer nije jasno jesu li tužitelji dužni naknaditi trošak solidarno ili do visine udjela u stečajnoj masi (čl. 193.a st. 3. Stečajnog zakona, „Narodne novine“ broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 187/04, 82/06, 116/10, 25/12, 133/12 i 45/13; dalje: SZ). Predlaže pobijanu presudu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev.

Žalbu je podnio i tužitelj C. O. d.d. Z. iz svih žalbenih razloga s prijedlogom da je ovaj sud preinači, u bitnome osporavajući zaključak prvostupanjskog suda o tome da je dug u cijelosti namiren. Na računu nema dokaza o uplati tuženika, a potvrda je preuopćena i iz nje se ne može zaključiti koji je dug i u kojem iznosu podmiren. Time što je tuženik primio dionice i vratio ih, ne može se zaključiti da je tužitelj namiren; sud je naveo da tužitelj nije nikada porekao da je dionice koje mu je tuženik ostavio u zalog i ovlastio ga da se namiri iz tih dionica, vratio tuženiku pa prema tome sud zaključuje o ispunjenju obveze. Nadalje, stranke su ugovorile da se razlika (vrijednost udjela umanjeno za iznos od 608.000,00 DEM na ime ustupljenog potraživanja od R. d.o.o.) plati u roku od 190 dana, a potraživanje je osigurano zalaganjem dionica tužiteljevog prednika, S. d.d. Založni vjerovnik, ujedno i tužitelj, ima pravo namiriti se i od unovčenja dionica, jer se vjerovnik može namiriti iz vrijednosti zaloga, ali time vjerovnik nije lišen prava na naplatu dospjele tražbine. Tužitelj je doduše to učinio tek po otvaranju stečajnog postupka, kad je utvrđeno da sredstva tužitelju na ime otplate duga nisu doznačena. Sud opravdava nepostojanje uplate činjenicom da je dug namiren dijelom ustupanjem tražbine, a većim dijelom davanjem dionica S. d.d. koji je otkupio od imatelja dionica S. d.d. što je u suprotnosti s drugostupanjskom odlukom iz koje proizlazi da kad bi prijenos dionica i bio valjan, samim stjecanjem založnog prava ne smatra se da je ispunjena obveza jer se vjerovnik mogao namiriti tek eventualnom prodajom dionica, što zbog stečaja nije mogao. Zato nije jasno na čemu sud temelji odluku, jer je potvrdu izdala osoba koja svjedočenje dokumentira izjavom da je sigurna da je dug podmiren, unatoč tomu što novca nije bilo, a prodaja dionica nije bila moguća, uz činjenicu da dionice uopće nisu bile ni određene.

Tužitelj T. d.d. Z. podnosi žalbu iz svih žalbenih razloga. Smatra da je obrazloženje presude u suprotnosti s rezultatima provedenih dokaza, jer zaključak o tome da je tuženik ispunio svoju obvezu, nema uporišta u sudskom spisu. Ukazuje na to da kad dužnik ustupi vjerovniku potraživanje zbog toga da cesionar tu tražbinu naplati od cedentova dužnika, tada se obveza gasi ili umanjuje tek kad vjerovnik naplati ustupljeno potraživanje (čl. 444. st. 2. ZOO-a). U ovom slučaju, obveza ustupitelja ne prestaje sklapanjem ugovora o cesiji. Tuženik nije tužitelju podmirio iznos od 608.000,00 DEM, jer G. H. d.o.o. nije imao novčano potraživanje prema R. d.d. pa ga nije ni mogao prenijeti na tuženika, a on potom na S. d.d., iz razloga što je G. holding d.o.o. vršio kupoprodaju dionica S. d.d. od R. d.d. Inače, nejasno je kako je sud zaključio da je tuženik platio i razliku do utuženog iznosa. Sud se poziva na potvrdu tuženika, a time što su dionice u zalogu, one i dalje glase na tuženika i tuženik obvezu nije podmirio niti je dokazao da se tužitelj namirio iz zaloga. Sud temelji presudu na iskazu A. G. koja nije imala niti ovlaštenje za takvu potvrdu niti samostalno zastupati društvo S. d.d. pa taj dokaz ne može biti odlučujući i jedini za odbijanje tužbenog zahtjeva.

Žalbe su osnovane.

Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

Pobijana je presuda zahvaćena apsolutno bitnom povredom odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP-a, budući da je, prije svega, donesena u odnosu na pojedine tužitelje koji su prestali postojati još i prije donošenja pobijane presude. Dakle, pobijana je presuda donesena u odnosu na osobe koje ne mogu biti stranka u postupku.

Prema podacima iz sudskog registra, ovi su tužitelji prestali postojati brisanjem iz sudskog registra, prije donošenja pobijane presude (uz brojčanu oznaku iz uvoda ove odluke):

15. P. Z. d.d., Z., B. , brisan 27.10.2005.

35. Z. U.-S. P. d.d. u stečaju, Z., P. 22, brisan 1.7.2008.

39. M. S. d.d. u stečaju, S. P. S., M. G. 52, OIB … brisan 20.2.2012.

48. M. d.d. u stečaju, Č., Ž. fašizma , OIB …, brisan 13.6.2011.

55. K.-D. d.d. u stečaju, Z., M. , brisan 18.9.2007.

60.U. Z. R. H. O. P.- N. R. I. Z., S., S. R. , brisan 13.2.2008.

61. M. d.d., M. S., T. ul. , OIB …, brisan 13.11.2012.

68. M.-C. d.d. u stečaju, Z., B. A. 19, brisan 16.10.2008.

70. M.-Z. d.o.o., Z., S. , OIB …, brisan 15.10.2012.

72. K. d.d., Z., V. , brisan 6.9.2005.

75. F. d.d. u stečaju, Z., I. , brisan 13.3.2006.

79. N. d.o.o., Z., D. , brisan, 26.9.2001,

81. E.-Z. d.d. Z., R. c. , brisan 15.5.2006.

82. S. d.d., B., V. S. 11, brisan 22.2.2007.

84. B.-B. d.d. Z., B. b.b., brisan 23.10.2007.

89. Đ. d.d., Đ., E. centrala , OIB …, brisan 17.2.2012.

101. F. d.o.o., Z., G. G. T. 4, OIB …, brisan 11.2.2004.

Napominje se da su pojedini tužitelji brisani iz sudskog registra nakon donošenja pobijane presude, i to:

2. I. d.d., Z., T. bana J. J. , OIB …, brisan 26.5.2014.

3. E.-C. d.o.o., Z., V. , OIB …, brisan 24.4.2014.

8. I. O. R. P. d.o.o., O., F. , OIB …, brisan 7.8.2014.

14. F. d.o.o., Z., V. V. 5, OIB …, brisan 28.7.2014.

49. S. d.o.o., S., Q. 8, OIB …, brisan 30.6.2014.

50. G. & L. d.o.o. u likvidaciji, S., P. cesta 10, OIB …, brisan 1.12.2014.

71. I. d.o.o., Z., L. 17, OIB …, brisan 10.4.2014.

94. T. E. Ž. d.d., Z., F. 10, OIB …, brisan 31.3.2015.

97. P. T. d.o.o., K., U.. J. V. b.b, OIB …, brisan 27.1.2014.

Nad ovim je tužiteljima otvoren stečajni postupak prije donošenja pobijane presude:

9. I. O. d.d., O., F. 99, OIB …, St-490/11 od 27.5.2013.

42. S. I. d.d., P., A. 58, OIB …, St-206/12 od 1.6.2012.

58. M. T. čarapa d.d., Č., N. 2, OIB …, St-456/11 od 11.1.2012.

83. D. d.d., S., O. kneza D. 15, OIB …,

Dakle, prvostupanjski je sud prilikom donošenja pobijane presude počinio niz povreda u postupanju, kada je prije svega pobijanu presudu donio u odnosu na nepostojeće tužitelje, koji su prestali postojati prije donošenja te presude. Naime, brisanjem iz sudskog registra, pravna osoba - trgovačko društvo prestaje postojati i gubi svojstvo pravne osobe (čl. 4. ZTD-a) pa je prvostupanjski sud, primjenom odredbe čl. 212. st. 1. t. 4. ZPP-a, bio dužan utvrditi prekid postupka.

Za vrijeme dok traje prekid postupka, sud ne može poduzimati parnične radnje (osim ako je prekid nastupio nakon zaključenja glavne rasprave pa sud može na temelju te rasprave donijeti odluku, što nije konkretan slučaj (arg. iz čl. 214. st. 2. ZPP-a).

Zbog navedenog prvostupanjski sud nije mogao donijeti pobijanu presudu, a da prethodno nije utvrdio prekid postupka. Uz navedeno, s obzirom na to da je nad dijelom tužitelja pokrenut stečajni postupak, parnica je također u prekidu ex lege, prije donošenja pobijane presude.

S obzirom na to da su tužitelji jedinstveni suparničari, postupak je u odnosu na sve tužitelje u prekidu. Tek po njegovom nastavku, u odnosu na pravne sljednike, može se odlučiti o tužbenom zahtjevu.

Zato, budući da su tužitelji solidarni vjerovnici i u konkretnom slučaju jedinstveni suparničari (čl. 201. ZPP-a), na što je ukazano i ranijom odlukom ovog suda, pobijana je presuda ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (čl. 369. st. 1. ZPP-a).

U nastavku postupka, prvostupanjski sud će prije svega donijeti rješenje kojim će utvrditi da je parnica u prekidu, a nastavit će postupanje i donijeti rješenje o nastavku, ako se ispune za to zakonom propisane pretpostavke (čl. 215. ZPP-a).

Inače, napominje se da su pojedini tužitelji odustali od tužbe, o čemu je već odlučeno pravomoćnim rješenjima o povlačenju tužbe (L. d.d., P. d.d., I. d.d., H. d.d., V. C. d.d., K. d.d., B. 1862 d.d., C. C. d.d. i H. Š. d.o.o.).

U odnosu na žalbene navode, a radi pravilnosti postupanja u slučaju ostvarenja uvjeta za nastavak parnice, ističe se sljedeće:

Sadržajem žalbi u bitnome se osporavaju zaključci prvostupanjskog suda o tome da je tuženik ispunio ugovornu obvezu; zatim o valjanosti ugovora o prijenosu, odnosno stjecanju zaloga; o valjanosti cesije. Prvostupanjski je sud u ponovljenom postupku, postupajući po uputi ovog suda, izveo daljnje dokaze kako bi ispitao istinitost odlučnog tuženikovog prigovora o namirenju duga.

U stečajnom postupku nad stečajnim dužnikom S. d.d. u stečaju S., rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj St-41/97 od 14. lipnja 2006., tužiteljima kao vjerovnicima trećeg višeg isplatnog reda, prenijeta je neunovčena stečajna masa, između ostalog i sporna tražbina, i to razmjerno nenamirenim iznosima njihove tražbine. U pogledu tražbina koje su im ustupljene, ti vjerovnici postaju solidarni vjerovnici (čl. 193.a Stečajnog zakona, „Narodne novine“ broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03 i 187/04), što znači da je aktivna solidarnost ustanovljena i za troškove preuzete parnice. Tim je rješenjem utvrđen omjer u kojem se tražbine na njih prenose i tužitelji stupaju na mjesto stečajnog dužnika u svim postupcima; omjer prenesenih tražbina odlučan je za međusobne odnose između tužitelja, dok u ovoj parnici nastupaju kao solidarni vjerovnici.

Pravni prednik tužitelja S. d.d. u stečaju Z., pokrenuo je ovu parnicu pozivajući se na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-869/98 od 4. svibnja 1999. U tom je postupku, vođenom radi pobijanja pravnih radnji stečajnog dužnika, odbijen tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništavosti i pobijanja Ugovora o prijenosu poslovnog udjela od 18. veljače 1997. kojim je S. d.d. prenio svoj poslovni udio u temeljnom kapitalu S. trgovine d.o.o., na tuženika. Tužitelj je tvrdio da je ugovor ništav, jer je realizacija ugovora vršena stjecanjem vlastitih dionica, ali je tužbeni zahtjev pravomoćno odbijen s obrazloženjem da plaćanje nije ugovoreno u dionicama i da nije plaćeno dionicama tužitelja pa zato tužitelj može ustati tužbom radi isplate i tražiti ispunjenje ugovora. Pravni prednik tužitelja pokrenuo je ovu parnicu radi isplate iznosa od 5,024.300,00 kn, budući da tvrdi ne postoji dug tužitelja prema društvu R. d.d. pa nije ni trebalo zatvarati takvo dugovanje, a tuženik dug nije platio. Tuženik je osporio tužbeni zahtjev tvrdnjom da je naknadu po tom ugovoru platio. Plaćanje ugovorne obveze tuženik obrazlaže na sljedeći način:

- iznos od 608.000,00 DEM platio je ustupom pravnom predniku tužitelja tražbine koju je imao prema društvu R. d.d. K., kako bi S. d.d. prijebojem zatvorila njenu obvezu prema R. d.d. Tvrdnju tužitelja o tome da S. d.d. nije imala obveza prema R. d.d. smatra nebitnom, jer je tuženik ustupio svoju tražbinu pa je stvar tužitelja na koji će način ustupljenu tražbinu naplatiti. Čak i da S. d.d. nije imala tražbinu prema R. d.d. i čak da nije naplatila ustupljeno potraživanje, tuženik je dio obveze ispunio ustupom tražbine (čl. 444. st. 1. ZOO- a).

- ostatak se obvezao platiti u roku od 10 dana, a kao osiguranje plaćanja dao je u zalog dionice Sama d.d. iz kojih se pravni prednik tužitelja mogao naplatiti.

- pravni prednik tužitelja izdao mu je potvrdu 27. ožujka 1997. o tome da on nema duga prema tužitelju na temelju tog ugovora.

- tražbina je u zastari.

Prigovor zastare pravilno je ocijenjen, s obzirom na to da se u ovom slučaju primjenjuje opći zastarni rok (čl. 371. ZOO-a); tražbina je dospjela 19. veljače 1997., a tužba je podnijeta 8. ožujka 2001., dakle zastara nije nastupila.

Iz dokumentacije u spisu, proizlazi sljedeće:

- 17. srpnja 1996. (list 18. – 20. spisa) sklopljeno je Sporazumno utanačenje između društava S. d.d. S., G. holding d.o.o., tuženika i T. D.. Time je utvrđeno:

a) tuženik je imatelj 16.092 dionica društva S. d.d. i nositelj prava i obveza iz ugovora kojim je T. D. prenio na tuženika prava i obveze za 12.087 dionica S. d.d.;

b) G. holding d.o.o. je za dionice S. d.d. platio R. d.d. iznos od 608.000,00 DEM; to se potraživanje G. holding d.o.o. obvezao cesijom prenijeti na tuženika;

c) S. d.d. obvezala se osnovati društvo S.-trgovina d.o.o. s temeljnim kapitalom u iznosu od 5,024.300,00 kn;

d) tuženik će na ime kupnje 100% udjela S.-trgovine d.o.o., na S. d.d. prenijeti 16.092 djelomično otplaćenih dionica i svih ostalih dionica čiji je eventualno imatelj, te da će cesijom ustupiti potraživanje od R. d.d. u iznosu od 608.000 DEM kojeg je na njega prenio Globus holding d.o.o.;

e) S. d.d. obvezuje se na ime stečenih dionica i drugih prava prenijeti 100% udjela u društvu Sama-trgovina d.o.o. na tuženika.

- 18. veljače 1997. (list 4. spisa), Ugovorom o prijenosu udjela, S. magazin d.d. S. (S. d.d.) prenio je na tuženika u cijelosti njegov poslovni udio u društvu S. trgovina d.o.o. S. (čiji je osnivač prenositelj), uz naknadu iznosa od 5,024.300,00 kn. Tuženik se obvezao platiti taj iznos na ovaj način: a) prenositelju će ustupiti pravo na naplatu iznosa od 608.000,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti od društva R. d.d. K., kako bi prenositelj time platio svoj dug tom društvu; b) ostatak naknade tuženik se obvezao platiti u roku od 10 dana, a kao zalog za ispunjenje dužne činidbe, stjecatelj daje u zalog dionice S. d.d. Pravomoćnom sudskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje ništavosti, odnosno pobojnosti tog ugovora pa se u ovoj parnici bezuspješno ističu prigovori utvrđenjima iz pravomoćne sudske odluke.

- Ugovorom o ustupu potraživanja od 27. veljače 1997. (list 14. – 15. spisa) sklopljenom između G. holdinga d.o.o. Z. kao ustupitelja i tuženika kao primatelja, utvrđeno je da je 11. srpnja 1995. G. H. d.o.o. sklopio ugovor o prijenosu dionica S. d.d. s društvom R. d.d.; da po tom ugovoru i s naslova prijenosa dionica S. d.d. i izvršenih plaćanja, G. holding d.o.o. ima potraživanje prema R. d.d. u iznosu od 608.000,00 DEM u kn; tim ugovorom G. holding d.o.o. ustupa, a tuženik prima upravo to potraživanje.

- Ugovorom o ustupanju potraživanja od 28. veljače 1997. (list 16. – 17. spisa), sklopljenom između tuženika kao ustupitelja i S. d.d., S. kao primatelja, utvrđeno je da je tuženik sklopio ugovor o ustupanju s društvom G. H. d.o.o., 27. veljače 1997., da po tom ugovoru tuženik ima tražbinu prema R. d.d. u iznosu od 608.000,00 DEM i da tuženik tim ugovorom ustupa tu tražbinu na tužitelja.

- iz preslike potvrde na listu 21. spisa od 27. ožujka 1997., proizlazi da je A. G. u ime S. d.d., S., potvrdila da je tuženik podmirio sve obveze prema S. d.d., nastale na temelju ugovora o prijenosu udjela za S.-trgovinu d.o.o.

Nadalje, pravni prednik tužitelja koji se obvezao osnovati društvo kćer Sama-trgovina d.o.o., obvezao se i prenijeti stopototni udio u tom društvu na tuženika, što je učinio ugovorom od 18. veljače 1997. Tuženik se obvezao platiti naknadu za taj prijenos, na način da će pravnom predniku tužitelja ustupiti pravo naplate iznosa od 608.000,00 DEM od R. d.d., a radi osiguranja isplate preostalog dijela naknade, obvezao se dati u zalog dionice. No, predmet zaloga nije određen pa nije ni realno očekivati da se pravni prednik tužitelja od toga mogao namiriti; u svakom slučaju, eventualno postojanje založnog prava ne znači i ispunjenje obveze.

Međutim, ono što je od odlučnog značaja jest upravo to što se u spisu nalazi potvrda o ispunjenju predmetne tražbine pa je za pravilnost odluke o tužbenom zahtjevu valjalo ispitati sadržaj i istinitost predmetne potvrde, budući da je s jedne strane tuženik tvrdio da je utuženi dug namirio i da mu je to tužitelj i priznao, a s druge strane tužitelji su osporavali istinitost te isprave.

Onaj tko ispuni obvezu, ima pravo zahtijevati da mu vjerovnik o tome izda priznanicu pa se u slučaju njenog izdavanja pretpostavlja da su uz glavnicu, isplaćene i kamate i svi troškovi (čl. 321. ZOO-a).

Tužitelj je osporavao istinitost potvrde koju je potpisala A. G.. Stoga je prvostupanjski sud osnovano, u ponovljenom postupku, prihvatio dokazni prijedlog da se ona sasluša na okolnost izdavanja sporne potvrde i obrazloženja na koji je način tuženik podmirio svoju obvezu, jer novac nije primljen na žiro-račun niti na blagajnu. Na osnovi valjane ocjene dokaza, prvostupanjski je sud zaključio da je tuženik dokazao da je tužitelju platio predmetnu tražbinu, budući da to proizlazi iz pisane potvrde prednika tužitelja i iz iskaza svjedoka. A. G. potvrdila je činjenicu da je ona potpisala tu potvrdu kao član uprave prednika tužitelja te da je o tome postojala odluka skupštine pravnog prednika tužitelja (koju je predala stečajnom upravitelju prednika tužitelja). Dakle, sadržajno ona je izričito potvrdila i činjenicu da je potpisala tu potvrdu i činjenicu da je tuženik dug namirio.

Zato i ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda o namirenju duga.

U Zagrebu 21. srpnja 2015.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

DRAŽENKA DELADIO, v.r.