Revr-521/2018-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 521/2018-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Dragana Katića, Darka Milkovića i Ivana Vučemila, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. C. iz G. P., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica J. M., odvjetnica u Z., protiv tuženika M. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-666/17-2 od 28. studenoga 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2892/16-52 od 28. veljače 2017., u sjednici održanoj 2. listopada 2018.,

p r e s u d i o j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom redoviti otkaz ugovora o radu od 30. svibnja 2011. utvrđen je nedopuštenim te je naloženo tuženiku tužitelja vratiti na posao na radno mjesto tehničkog direktora, kao i naknaditi mu troškove postupka u iznosu od 4.062,50kn. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05 i 84/08, 57/11 i 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, preinači nižestupanjske presude odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti uz naknadu troška postupka.

U odgovoru na reviziju tužitelj osporava revizijske navode i predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška revizije.

Revizija nije osnovana.

Prvostupanjski sud tužbeni zahtjev prihvatio je, s jedne strane, uz obrazloženje da tuženik nije dokazao postojanje povreda obveza iz radnog odnosa koje tužitelju spornim otkazom stavlja na teret, dakle, da nije dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz, a s druge strane uz obrazloženje da je tuženik postupio protivno odredbi čl. 111. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09 i 61/11 – dalje: ZR) jer prije otkazivanja ugovora o radu nije tužitelja upozorio na obvezu iz radnog odnosa i ukazao mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, a niti da je dokazao da su postojale okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati da to učini.

Drugostupanjski sud prihvatio je utvrđenje i izraženo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda.

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih ih podnosi. razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tuženik temelji na tvrdnji o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, učinjenoj pred drugostupanjskim sudom, jer da drugostupanjska presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a izneseni razlozi da su proturječni, te protivni sadržaju spisa i provedenim dokazima.

O tome u čemu se iskazuje proturječnost razloga drugostupanjske presude sa stanjem spisa revizija nema određenih razloga.

Suprotno tvrdnji revidenta drugostupanjski sud dao je razloge o svim žalbenim navodima od odlučnog značenja te nije počinio ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju određeno ukazuje tuženik, a ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP na koju isti sadržajno ukazuje.

U reviziji tuženik u bitnom ističe da prvostupanjski sud ocjenu izvedenih dokazao nije izveo na način propisan odredbom čl. 8. ZPP, čime da je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP, a drugostupanjski sud da tu povredu nije sankcionirao.

Pravilno je drugostupanjski sud zaključio da je ocjena dokaza po prvostupanjskom sudu izvedena na način propisan odredbom čl. 8. ZPP.

Ako odbije reviziju zbog toga što smatra da ne postoje u njoj istaknute povrede odredaba parničnog postupka, revizijski sud će glede toga obrazložiti svoju odluku samo onda ako se stranka na tu povredu nije pozvala već u žalbi ili ako se u reviziji tvrdi da je povreda učinjena u prvostupanjskom sudu (čl. 396.a st. 3. ZPP).

Sukladno citiranoj odredbi, vezano na revizijske navode o počinjenu bitne povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP, koje je kao žalbene navode otklonio drugostupanjski sud, obrazloženje je izostalo.

Ne postoji stoga revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Pretežnim revizijskim navodima tuženik osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

Prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija se ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga revizijski navodi tuženika kojima osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, kao nedopušteni nisu ocjenjivani.

Postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, osim uz paušalnu tvrdnju da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno zbog svih bitnih povreda, tuženik posebno i određeno ne obrazlaže.

Polazeći od pretpostavke da je tužitelj učinio veći broj povreda obveza iz radnog odnosa, smatrajući da sama ta okolnost i činjenica da je tužitelj bio tehnički direktor, čije radno mjesto je po samoj prirodi specifično i odgovorno, što predstavlja okolnost zbog koje nije opravdano očekivati od poslodavca da tužitelja upozori na obveze iz radnog odnosa, sadržajno ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava iz čl. 111. ZR.

Suprotno shvaćanju revidenta sama okolnost da je tužitelj obavljao poslove tehničkog direktora, dakle, poslove odgovorne osobe, ne predstavlja okolnost koja bi poslodavca oslobađala prethodnog upozoravanja na obveze iz radnog odnosa i ukazivanje na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede. U konkretnoj situaciji tim više jer je sporni otkaz dan 30. svibnja 2011., a posljednja povreda koju tuženik navodi u otkazu je propust s rashladnom komorom od 30. studenoga 2010.

Stoga, ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 392.a st. 1. ZPP i čl. 386. ZPP, a polazeći i od ocjene nižestupanjskih sudova da tuženik nije dokazao da bi tužitelj kršio obveze iz radnog odnosa koje mu tuženik stavlja na teret, ovaj sud nije našao ni postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu.

Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice.

Zagreb, 2. listopada 2018.

Predsjednica vijeća:

Marina Paulić, v. r.