Kž-259/2009-2 · Županijski sud u Koprivnici

Kž.259/09-2

Županijski sud u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Ivana Dekovića kao predsjednika vijeća, te Krešimira Kraljica i Nade Marincil kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Valentine Grobenski, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika I. D., radi kaznenog djela iz čl. 199. st. 1. i čl. 129. st. 1. Kaznenog zakona (KZ-a), odlučujući povodom žalbe okrivljenika, izjavljene protiv presude Općinskog suda u Koprivnici – Stalna služba u Đurđevcu, broj K.177/09-11 od 16. lipnja 2009. godine, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 16. rujna 2009. godine,

p r e s u d i o j e

Povodom žalbe okrivljenika, a po službenoj dužnosti, preinačuje se presuda Općinskog suda u Koprivnici – Stalna služba u Đurđevcu, broj K.177/09-11 od 16. lipnja 2009. godine tako da se utvrđuje da je okrivljenik I. D. radnjama opisanim u činjeničnom opisu navedene presude počinio kazneno djelo tjelesne ozljede iz čl. 98. KZ-a pa se na temelju istog zakonskog propisa okrivljeniku izriče novčana kazna u iznosu od 30 (trideset) prosječnih dnevnih dohodaka u Republici Hrvatskoj što ukupno iznosi 5.355,00 kn (slovima: pettisućatristopedesetpetkuna).

Odbija se žalba okrivljenika kao neosnovana i u preostalom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje se presuda prvostupanjskog suda.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Koprivnici – Stalna služba u Đurđevcu K.177/09 od 16. lipnja 2009. godine okrivljenik I. D. proglašen je krivim za tri kaznena djela i to za kazneno djelo nanošenja tjelesne ozljede iz čl. 98. KZ-a, za kazneno djelo prijetnje iz čl. 129. st. 1. KZ-a i za kazneno djelo uvrede iz čl. 199. st. 1. KZ-a. Nakon što su okrivljeniku za svako od navedenih kaznenih djela utvrđene novčane kazne, okrivljeniku je izrečena jedinstvena novčana kazna u iznosu od 30 prosječnih dnevnih dohodaka u Republici Hrvatskoj, odnosno novčana kazna u iznosu od 5.355,00 kn. Određeno je da je okrivljenik ovu novčanu kaznu dužan platiti u roku od 4 (četiri) mjeseca računajući od pravomoćnosti presude, a ukoliko okrivljenik ne plati navedenu novčanu kaznu, ista će se zamijeniti kaznom zatvora tako da će se jedan dnevni dohodak zamijeniti s jednim danom kazne zatvora. Temeljem čl. 122. st. 1. KZ-a okrivljenik je dužan na ime troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu platiti 300,00 kn, a određeno je da će se posebnim rješenjem odlučiti o troškovima kaznenog postupka privatnog tužitelja.

Protiv ove presude žalbu je podnio okrivljenik I. D. i iz sadržaja žalbe proizlazi da navedenu presudu pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi nije dat prijedlog u smislu odredbe čl. 365. st. 1. t. 4. Zakona o kaznenom postupku (dalje ZKP).

Odgovor na žalbu nije podnijet.

Okrivljenik u žalbi navodi da nije vrijeđao privatnog tužitelja te da ga nije fizički napao, a navodi i da privatni tužitelj nije zadobio nikakve tjelesne ozljede i smatra da je trebalo tijekom prvostupanjskog postupka saslušati svjedoka koji je navodno cijeli događaj vidio kroz staklena vrata.

Žalba okrivljenika je zapravo ponavljanje njegove obrane tijekom prvostupanjskog postupka pa u podnijetoj žalbi okrivljenik niti ne navodi koja je to osoba koja je navodno cijeli događaj vidjela i koja bi o događaju mogla svjedočiti. Ovakvom žalbom okrivljenika nije dovedena u sumnju potpunost i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja od strane prvostupanjskog suda.

Ovaj sud ispitao je pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 379. st. 1. t. 1. i 2. ZKP-a. Utvrđeno je da prvostupanjski sud tijekom postupka nije počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, ali je na štetu okrivljenika povrijeđen Kazneni zakon, jer je okrivljenik proglašen krivim za počinjenje tri kaznena djela. Iz činjeničnog opisa prvostupanjske presude proizlazi da je okrivljenik 10. ožujka 2009. godine u ugostiteljskom objektu „Š. d.“ vrijeđao privatnog tužitelja riječima koje su navedene u činjeničnom opisu, da je i prijetio privatnom tužitelju, a nakon toga je udario privatnog tužitelja šakom u glavu, uslijed čega je privatni tužitelj zadobio tjelesnu ozljedu. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđen je redoslijed radnji u smislu da je okrivljenik vrijeđao privatnog tužitelja, da je nakon toga prijetio privatnom tužitelju i na kraju je privatnom tužitelju nanio tjelesne ozljede. Sve te radnje odvijale su se na istom mjestu u kontinuitetu. Za kazneno djelo nanošenja tjelesne ozljede iz čl. 98. KZ-a predviđena je novčana kazna ili kazna zatvora do jedne godine pa je to kazneno djelo teže u odnosu na kazneno djelo uvrede iz čl. 199. KZ-a ili kazneno djelo prijetnje iz čl. 129. st. 1. KZ-a, jer je za ta kaznena djela predviđena novčana kazna, odnosno kazna zatvora do 6 mjeseci.

Okrivljenik je svoje uvrede i prijetnju realizirao nanošenjem tjelesne ozljede privatnom tužitelju i to kazneno djelo nanošenja tjelesne ozljede je glavno kazneno djelo koje u sebi konzumira i kazneno djelo uvrede i prijetnje. Kod izvršenja kaznenog djela nanošenja tjelesne ozljede uobičajeno je da prije nanošenja tjelesnih ozljeda dolazi do uvreda ili prijetnji pa su u konkretnom slučaju kaznena djela uvrede i prijetnje konzumirana, odnosno sastavni su dio izvršenog kaznenog djela nanošenja tjelesne ozljede iz čl. 98. KZ-a.

Zbog toga je okrivljenika trebalo proglasiti krivim za izvršenje jednog kaznenog djela i to kaznenog djela iz čl. 98. KZ-a i iz iznijetih razloga je preinačena presuda prvostupanjskog suda u pravnoj oznaci djela kojeg je počinio okrivljenik. Žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sadržava u sebi i žalbeni osnov zbog odluke o kazni i ovaj sud je ispitao da li je okrivljeniku izrečena adekvatna kazna za učinjeno kazneno djelo. Novčanom kaznom u iznosu od 5.355,00 kn, što predstavlja 30 prosječnih dnevnih dohodaka u Republici Hrvatskoj, po mišljenju ovog suda u potpunosti će biti ispunjena svrha kažnjavanja cijeneći stupanj kaznenopravne odgovornosti okrivljenika i težinu počinjenog djela. Okrivljenik je, s obzirom na svoje imovno stanje, u mogućnosti platiti novčanu kaznu, kao i određene troškove postupka i plaćanjem novčane kazne i troškova postupka neće biti onemogućeno daljnje normalno uzdržavanje okrivljenika. Pravilno je prvostupanjski sud cijenio i način izvršenja djela kao posebno otegotnu okolnost i nekom blažom kaznom doista ne bi bila ispunjena svrha izricanja kaznenih sankcija kako je ona predviđena odredbom čl. 6. i 50. KZ-a.

Zbog toga je žalbu okrivljenika trebalo odbiti kao neosnovanu i preinačiti pobijanu presudu u dijelu kako je to navedeno u izreci ove presude, a temeljem odredbe čl. 390. ZKP-a.

U Koprivnici, 16. rujna 2009. godine

ZAPISNIČAR:

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Valentina Grobenski v.r.

Ivan Deković v.r.