I Kž-671/2000-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-671/00-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Josipa Budinskog, kao članova vijeća i tajnika u odjelu - višeg sudskog savjetnika Ahmeda Kapetanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. D. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. D. D. i dr. podnesenih protiv rješenja Županijskog suda u Zlataru od 2. listopada 2000. godine, br. K- 16/00, u sjednici održanoj 24. listopada 2000. godine,

r i j e š io j e :

Odbijaju se kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika i optuženika D. D., M. D., M.

V. i D. D.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem raspravnog vijeća Županijskog suda u Zlataru, temeljem čl. 78. st.

1. u svezi sa čl. 331. st. 2. ZKP pod toč. I. izreke izdvojeni su zapisnici o prepoznavanju osoba preko fotografija, sačinjeni u Policijskoj postaji Klanjec, dana 6. travnja 2000. godine (1. spisa 30, 31, 32), te zapisnici koji se odnose na obavljanje obavijesnih razgovora sa oštećenicima A. G., A. M. i K. F. (1. spisa 37 do 42) i službene zabilješke čiji se sadržaj odnosi na obavljanje obavijesnih razgovora sa opt. M. V. i D. D. (1. spisa 43, 44), kao i službene zabilješke o obavljenom obavijesnom razgovoru sa građaninom M. J. i I. K. (1. spisa 45, 46), time da je odlučeno da će se nakon pravomoćnosti tog rješenja izdvojeni zapisnici čuvati u posebnom omotu odvojeni od ostalih spisa.

Istovremeno je pod toč. II. izreke, sukladno čl. 331. st. 2. ZKP odbijen prijedlog branitelja optuženika za izdvajanje zapisnika o saslušanju svjedoka pred istražnim sucem Županijskog suda u Zagrebu, u predmetu Kir-982/00 i to A. M., K. F. i A. G. (1. spisa 58, 62).

Protiv tog rješenja u odnosu na toč. I. izreke pobijanog rješenja, kojim je prihvaćen prijedlog za izdvajanje zapisnika o prepoznavanju osoba preko fotografija, sačinjenih u Policijskoj postaji Klanjec, žalbu je podnio državni odvjetnik, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu na ponovno odlučivanje.

Protiv navedenog rješenja u dijelu pod toč. II. izreke kojim se odbija prijedlog za izdvajanje zapisnika o saslušanju svjedoka pred istražnim sucem Županijskog suda u Zagrebu u predmetu Kir-982/00, žalbe su putem svojih branitelj podnijeli svi optuženici i to D. D., M. D., M. V. i D. D. s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se iz spisa izdvoje zapisnici o saslušanju svjedoka pred istražnim sucem Županijskog suda u Zagrebu.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske u pismenom podnesku od 18. listopada 2000. godine, br. DOKŽ-1486/00 smatra, da je žalba županijskog državnog odvjetnika osnovana, a žalba optuženika nije osnovana.

Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.

Državni odvjetnik u svojoj žalbi navodi, da iz smisla odredbe čl. 240. ZKP, koji regulira istražnu radnju prepoznavanja osoba proizlazi da se prepoznavanje osoba može vršiti i preko fotografija, a ne samo uživo, pa kako su u konkretnom slučaju svjedocima pokazane i slike njima nepoznatih osoba, to je, neovisno o tome da li je bio prisutan i tumač, udovoljeno uvjetima iz čl. 240 ZKP, tako da nije bilo mjesta izdvajanju zapisnika o prepoznavanju osoba preko fotografija, sačinjenih u Policijskoj postaji Klanjec dana 6. travnja 2000. godine (1. spisa 30, 31 i 32), kako je to učinjeno pojanim rješenjem.

Za razliku od državnog odvjetnika, ovaj Vrhovni sud kao sud drugog stupnja, smatra da je sud prvog stupnja ispravno postupio kada je iz spisa izdvojio zapisnike o prepoznavanju osoba preko fotografija sačinjenih u Policijskoj postaji Klanjec dana 6. travnja 2000. godine.

Naime, u konkretnom slučaju radi se o zapisnicima o prepoznavanju osoba sačinjenih od strane redarstvenih vlasti samo na temelju fotografija, koje su pokazane svjedocima, pri čemu nije utvrđeno da li te osobe, inače strani državljani, poznaju i razumiju hrvatski jezik, što znači da je prepoznavanje obavljeno i bez odgovarajućeg sudskog tumača, te uz netočnu konstataciju da su radnji prepoznavanja bili nazočni i optuženici, mada isti nisu bili prisutni. Stoga, konačnu ocjenu suda prvog stupnja da radnja prepoznavanja osoba preko fotografija nije obavljena u skladu sa odredbom čl. 240. ZKP, zbog čega je zapisnike o prepoznavanju osoba trebalo izdvojiti (temeljem čl. 78. st. 1. u svezi sa čl. 331. st. 2. ZKP) prihvaća i ovaj Vrhovni sud, kao sud drugog stupnja, ukazujući i na ranije stajalište ovog Vrhovnog suda (I Kž-397/95), da se prema odredbi čl. 240. ZKP prepoznavanje osoba, kao istražna radnja može provesti isključivo njihovim osobnim predočavanjem, a ne i pokazivanju fotografija tih osoba, kao što je to ovdje slučaj.

Iz izloženih razloga trebalo je odbiti žalbu državnog odvjetnika i riješiti kao u izreci ovog rješenja.

U odnosu na žalbe opt. D. D., M. D., M. V. i D. D. protiv dijela II. izreke pobijanog rješenja kojim se odbija prijedlog o izdvajanju zapisnika o saslušanju svjedoka pred istražnim sucem Županijskog suda u Zagrebu u predmetu Kir-982/00, koji tvrde da njihovi branitelji nisu prisustvovali ispitivanju ovih svjedoka, te da tumač koji je prisustvovao ispitivanju ovih svjedoka nije prisegnut, pa da je stoga trebalo iz spisa predmeta izdvojiti zapisnike o njihovom ispitivanju, treba odmah reći da je sud prvog stupnja u pravu kada nije izdvojio ove zapisnike.

Naime, točno je da je ispitivanje svjedoka i to A. M., K. F. i A. G. izvršeno bez prisustva branitelja optuženika, kako to oni navode u svojim žalbama. Međutim, obveznost obrane, koja u konkretnom slučaju proizlazi kako iz težine kaznenog djela optuženika, tako i činjenice da se isti nalaze u pritvoru, relevantna je isključivo za provođenje istražnih radnji ispitivanja tih optuženika, a nema utjecaja na pravilnost provođenja drugih istražnih radnji (ispitivanje svjedoka, vještaka i dr.), kao što je to u konkretnom slučaju ispitivanje spomenutih svjedoka. Isto tako, ispitivanju svjedoka, koji su stranci, pred istražnim sucem osiguran je tumač, pa neovisno o tome što nije prisegnut, on je upozoren, kako se to vidi iz zapisnika o njihovom ispitivanju (I. 58 do 62), da će kao tumač vjerno prevesti pitanja koja se postavljaju i odgovore koji se daju, što preduzete radnje i po mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske čini zakonitim, te se kao takve mogu koristiti u ovom postupku, pa time nisu ostvareni zakonske pretpostavke za izdvajanje ovih zapisnika u smislu čl. 78. ZKP, kako je to pravilno izrekom II. pobijanog rješenja riješio prvostupanjski sud.

Stoga je trebalo odbiti žalbu svih optuženika, te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

Slijedom svega izloženog, valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja sukladno čl. 398. st. 3. ZKP.

U Zagrebu, 24. listopada 2000. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ahmed Kapetanović, v.r.

Milan Gudelj, v.r.