I Kž-Us-63/2014-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-Us 63/14-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te mr. sc. Marijana Svedrovića i mr. sc. Branka Brkića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. B. R. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 31. siječnja 2014. godine, br.: K-Us-18/13, u sjednici održanoj dana 17. rujna 2014. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića, opt. B. R. i njegovog branitelja K. V., odvjetnika iz Z.,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. B. R., po čl. 453. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine“, br.: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12 i 56/13 – dalje u tekstu: ZKP/08) oslobođen je od optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv službene dužnosti – zlouporabom položaja i ovlasti – iz čl. 337. st. 1., 3. i 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97), činjenično i pravno opisanog u izreci pobijane presude.

Po čl. 158. st. 3. ZKP/08, ošt. Republika Hrvatska, zastupana po Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, sa svojim imovinsko-pravnim zahtjevom, br.: AD1/09 od 11. prosinca 2009. godine, radi naknade štete u iznosu od 10.245.707,60 kn upućena je na parnicu.

č. 1.-5.

Po čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 1. to ZKP/08, kao i nužni izdaci te nagrada branitelja pali su na teret proračunskih sredstava.

I Kž-Us 63/14-6

Istom presudom, po čl. 452. toč. 3. ZKP/08, protiv opt. I. B. (sa osobnim podacima kao u izreci prvostupanjske presude) odbijena je optužba da bi počinio kazneno djelo protiv službene dužnosti – pomaganjem u zlouporabi položaja i ovlasti – iz čl. 337. st. 4. u vezi čl. 1. KZ/97, a u vezi čl. 38. KZ/97.

Po čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1.-5. ZKP/08 kao i nužni izdaci i nagrada branitelja, pali su na teret proračunskih sredstava.

Protiv osuđujućeg dijela pobijane presude žalbu je podnio Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje u tekstu: državni odvjetnik – USKOK), zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 470. st. 2. ZKP/08) i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 470. st. 3. ZKP/08), s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, pobijanu presudu u njenom osuđujućem dijelu ukine i u tom dijelu predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu državnog odvjetnika – USKOK-a, podnio je opt. B. R., po branitelju K. V., odvjetniku iz Z., s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, žalbu državnog odvjetnika – USKOK-a, br.: K-US-21/09 od 11. travnja 2014. godine odbije kao neosnovanu te potvrdi presudu Županijskog suda u Zagrebu, br.: 10 K-Us-18/13 od 31. siječnja 2014. godine.

Sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, koje je u roku vratilo spis Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na nadležno postupanje (br.: KŽ-DO-565/14 od 7. svibnja 2014. godine).

O sjednici drugostupanjskog vijeća, a po čl. 475. st. 2. ZKP/08, uredno su izvješteni opt. B. R. i njegov branitelj K. V., odvjetnik iz Z., koji su na sjednicu vijeća i pristupili, a sjednici drugostupanjskog vijeća prisustvovao je i zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorad Cuculić.

Žalba nije osnovana.

U odnosu na pogrešno utvrđeno činjenično stanje

Državni odvjetnik (USKOK) u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pobijanu presudu temeljio na pet pogrešnih zaključaka, a koji nemaju uporište u provedenim dokazima (kako iskazima svjedoka tako i sadržaju dokumentacije koja prileži kaznenom spisu):

1. Prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da je, u konkretnom slučaju, nabava nebojnih motornih vozila za potrebe Oružanih snaga Republike Hrvatske (dalje: OSRH) i

, te pogrešno zaključuje

nebojnih motornih vozila za taktički komunikacijski sustav, bila žurna

da opt. B. R., zbog kratkoće vremena, nije mogao učiniti ništa drugo već pregovarati samo sa jednim ponuditeljem i to T.D. E. d.o.o.,

2. Pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da je opt. B. R. donio odluku o

, jer iz iskaza predstavnika tih neposrednoj pogodbi sa T.D. E. d.o.o. po savjetu stručne službe

službi jasno proizlazi da oni nikada nisu opt. B. R. rekli da je ponuda T.D. E. d.o.o. najpovoljnija, a to ne proizlazi niti iz sadržaja dokumenata koje su sačinjavale stručne službe,

I Kž-Us 63/14-6

3. Pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da je do neizbora ponude T.D. M. I. H. d.o.o. došlo zbog pravne prepreke za zaključenje pravnog posla s tim trgovačkim društvom, a iz razloga što je T.D. A. H. – kao jedini osnivač T.D. M. I. H. d.o.o. bilo u sudskom sporu s Ministarstvom obrane,

4. Pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da su vozila T.D. M. I. H. d.o.o. imala tehničkih nedostataka, odnosno da njihova ponuda nije zadovoljavala taktičko-tehničke zahtjeve, jer takav zaključak prvostupanjskog suda, ne temelji se ni na sadržaju zapisnika o radu Povjerenstva, a osim toga, niti jedan član Povjerenstva nije iskazivao da bi opt. B. R. govorio o tehničkim nedostatcima vozila koje je ponudilo trgovačko društvo M. a niti mu je rekao da je ponuda T.D. E. d.o.o. bila najpovoljnija, i

5. Prvostupanjski sud je pogrešno zaključio da opt. B. R. nije počinio kazneno djelo, odnosno, da njegovim protupravnim radnjama nije uzrokovana šteta velikih razmjera za Ministarstvo obrane, odnosno, Republiku Hrvatsku.

Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ocijenio je razloge prvostupanjskog suda u pogledu "svih pet pogrešnih zaključaka", na koje ukazuje državni odvjetnik u svojoj žalbi, te je zaključio da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, suprotno navedenim stajalištima državnog odvjetnika istaknutim u žalbi.

AD1. Prije svega, nije u pravu državni odvjetnik kada u žalbi ističe da je "nabava nebojnih motornih vozila za potrebe OSRH nije bila žurna i da opt. B. R., kao ministar obrane "zbog kratkoće vremena" nije bio prisiljen pregovarati samo sa jednim ponuditeljem i to T.D. E. d.o.o.". Naime, prvostupanjski sud, vrlo detaljno obrazlaže istaknute okolnosti, i na str. 40. odl. 6.-10. i str. 41., odl. 3. pobijane presude, pravilno zaključuje: "Odluka o provedbi nabave vojnih nebojnih motornih vozila za potrebe Oružanih snaga Republike Hrvatske, koju je 23. prosinca 2004. godine donio opt. B. R., u kojoj se navodi da će se putem izravne pogodbe pregovarati sa T.D. E. d.o.o., temeljila se na odredbi čl. 12. st. 2. toč. 4. Zakona o javnoj nabavi, koja odredba propisuje da "naručitelj iznimno može koristiti način nabave izravnom pogodbom s jednim ponuditeljem…ako je nabava žurna i uzrokovana događajima koje itelj nije mogao predvidjeti, a postupak nabave u rokovima predviđenim za druge vrste naruč

nabave nije moguće provesti bez većih štetnih posljedica".

Takav zaključak prvostupanjskog suda u cijelosti podržava Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski su, jer nema nikakve dvojbe da iz iskaza čelnika – djelatnika Oružanih snaga Republike Hrvatske J. L., S. B. i M. O. proizlazi da je Glavni stožer prema MORH-u iskazao zahtjev za nabavu nebojnih motornih vozila za 2004. godinu, a u cilju ispunjavanja partnerskih ciljeva te ulaska Republike Hrvatske u NATO savez. Prema iskazu svjedoka J. L. radilo se o političkoj odluci Republike Hrvatske da se pridruži NATO savezu, a MORH je bio jedan od nositelja tih poslova.

Da je nabava motornih nebojih vozila bila žurna, i da bi drugačiji oblici nabave proizveli štetne posljedice (u smislu odredbe čl. 12. st. 2. toč. 4. Zakona o javnoj nabavi), proizlazi iz iskaza, prije svega, O. Ž. koja je na sastanku Kabineta opt. B. R. iskazivala da je o "ovoj nabavi osobito inzistirao Glavni stožer, te je naglasila da ukoliko MORH sredstva koja su u proračunu bila odobrena za nabavu motornih vozila za 2004. godinu, u toj godini ne bi iskoristio, ona bi u tom slučaju propala…dok je svjedok M. R. u više navrata iskazivao da su

I Kž-Us 63/14-6

predstavnici Oružanih snaga požurivali nabavu, a sve kako bi se ispunili uvjeti za osiguranje planiranih ciljeva i pravo ulaska Republike Hrvatske u NATO savez".

Pored iskaza istaknutih svjedoka, tijekom studenog 2004. godine Glavni stožer OSRH uputio je Službi za razvoj, opremanje i modernizaciju izvješća u kojima je opetovano naglašavao prijeku potrebu nabave motornih vozila radi implementacije partnerskih ciljeva.

Isto tako, iz iskaza (obrane) opt. I. B. proizlazi da je on opt. B. R. sâm rekao da nema uvjeta da se nabava motornih vozila provede za 15-ak dana, koliko im je preostalo do kraja godine – što u svojem zajedništvu znači da je opt. B. R. postupao u skladu sa zakonskim ovlastima, te da je iskoristio mogućnost nabave izravnom pogodbom u pregovaračkom postupku s jednim ponuditeljem, jer su u protivnom mogle nastati posljedice vezane za dinamiku ulaska Republike Hrvatske u NATO savez – kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud (str. 41., odl. 4. pobijane presude), a koje razloge u cijelosti prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud.

AD2. Isto tako, isticanje državnog odvjetnika (USKOK-a) "da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je opt. B. R. odluku o neposrednoj pogodbi sa T.D. E. d.o.o. donio po savjetu stručne službe, jer takav zaključak proizlazi iz sadržaja dokumenata koje su sačinjavale stručne službe", nije prihvatljivo za Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, jer iz iskaza svjedoka D. P. – djelatnika u Upravi za logistiku GS OS RH proizlazi da je kupnja kamiona koji su specificirani u Ugovoru sklopljenom između MORH-a i T.D. E. d.o.o. od 28. prosinca 2004. godine, rezultat zahtjeva koje je podnio SROM, a svjedok I. S. – djelatnik u Upravi za logistiku, također je iskazao "da upravo svih 39 kamiona koji su nabavljeni, koriste se u postrojbama OSRH", a iz Ugovora od 28. prosinca 2004. godine proizlazi da je opt. B. R. nabavio tipove i vrstu vozila sukladno zahtjevima Glavnog stožera i SROM-a, ali u manjem broju u pojedinim kategorijama, koji je odgovarao iznosu raspoloživih financijskih sredstava.

Iz tih razloga, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, prihvaća zaključak prvostupanjskog suda "da su kamioni koje je T.D. E. d.o.o. isporučio MORH-u nabavljeni prema unaprijed utvrđenim ciljevima i potrebama MORH-a, definiranim od strane GS i SROM-a, a financijska sredstva za kupnju ovih vozila namjenski su iskorištena – kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud i iznosi dostatne razloge za takvo utvrđenje (na str. 42., odl. 3. pobijane presude), a pitanje "povoljnosti" i "nepovoljnosti" ponude T.D. E. d.o.o. biti će razmotreno kasnije.

AD3. Državni odvjetnik (USKOK) u ponovljenom postupku, još jednom ističe, da za T.D. M. I. H. d.o.o. nije postojala pravna prepreka da sudjeluje u postupku nadmetanja za nabavu nebojih motornih vozila, no, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, (pored onog što je već istaknuto u presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske br.: I Kž- Us-55/11 – str. 14.) posebno ukazuje na razloge prvostupanjskog suda koji su istaknuti na str. 43. odl. 5.-7. pobijane presude, iz kojih razloga proizlazi da iz mišljenja Pravne službe MORH-a nedvojbeno proizlazi "da bi se svaka buduća suradnja između MORH-a i T.D. A. H. d.o.o. (kao osnivača T.D. M. I. H. d.o.o.) mogla odnositi pod uvjetom da se prethodno sporazumno riješe sve dotadašnje sporne situacije, a one u 2004. godini nisu bile riješene. Upravo suprotno: Pravna služba MORH-a dostavila je obavijest o svim postupcima koji su se vodili između T.D. A. H. d.o.o. i MORH-a, radi naknade štete, s iznosima na koji su tužbeni zahtjevi postavljeni, a njihov je ukupni zbroj prelazio deset miliona kuna.

I Kž-Us 63/14-6

Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra pravilnim zaključak prvostupanjskog suda "da je opt. B. R., kao ministar obrane bio dužan štiti materijalne interese MORH-a…te je opravdano mogao zaključiti da neriješeni imovinskopravni odnosi između T.D. A. H. d.o.o. i MORH-a predstavljaju faktički ozbiljnu prepreku za njihovu daljnju poslovnu suradnju…a sve u cilju da otkloni rizike koji su s tim u vezi mogli nastati za MORH" (str. 43., odl. 7. pobijane presude). Radi se o vrlo važnoj okolnosti jer, prema mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, od te okolnosti ovisi i ukupna ocjena o najpovoljnijoj ponudi u smislu toč. E Upute za logistiku GS OS RH i SROM-a, prema kojoj se, kao najpovoljnija ponuda ima smatrati ponuda sa najnižom cijenom, ali uz uvjet da su ispunjeni traženi tehnički ali i ostali uvjeti.

Za Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, posve je neprihvatljiva tvrdnja državnog odvjetnika (USKOK-a), iznesena u žalbi, da okolnost što "…u konkretnom slučaju Ministarstvo obrane nije bilo tužitelj, pa se ne može reći da je T.D. A. H. d.o.o. prema tom Ministarstvu obrane neuredno izvršavalo svoje prethodne obveze…" (str. 11., odl. 2. žalbe), jer samo postojanje spora između stranaka, pretpostavlja određeni rizik za MORH, kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud (str. 43., odl. 7. pobijane presude).

AD4. U pogledu ocjene tehničkih nedostataka vozila T.D. M. I. H. d.o.o., prvostupanjski sud ne dovodi u pitanje zaključke vještaka za promet koji su u odnosu na ponude svih tvrtki, za svaku pojedinu kategoriju vozila, pri čemu niti jedna od tvrtki nije u cijelosti ispunjavala sve tražene uvjete. Međutim, prvostupanjski sud, realno zaključuje da opt. B. R., kao ministar, nije bio kompetentan, a nit stručno osposobljen da bi mogao meritorno odlučivati o svim tehničkim uvjetima (karakteristikama) pojedinih kategorija vozila, već je tu zadaću povjerio članu Povjerenstva za nabave S. Z. (str. 47., odl. 1. pobijane presude). Međutim, S. Z., prema vlastitom iskazu, u dopisu kojeg je 29. studenog 2004. godine uputio O. Ž. – načelnici Službe za ugovaranje i nabavu, uopće nije uvrstio T.D. M. I. H. d.o.o., iz razloga jer je ta tvrtka "…imala spor s MORH-om" (str. 46., odl. 2. pobijane enog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je pravilno zaključio o presude). Iz tako utvrđ

"nezadovoljavajućoj" ponudi T.D. M. I. H. d.o.o. – a protivno tvrdnji državnog odvjetnika (USKOK-a) istaknutoj u žalbi.

AD5. Iz obrazloženja pobijane presude (str. 48., odl. 6.) nedvojbeno proizlazi da je prvostupanjski sud s razlogom prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje za knjigovodstvo i financije S. J., prema kojima, između ostalog, proizlazi da je "…MORH nabavljene kamione platio po tržišnoj cijeni i da Ministarstvo obrane eventualno nije pretrpjelo nikakvu štetu".

Pored istaknutih "pet pogrešnih zaključaka" prvostupanjskog suda, državni odvjetnik (USKOK) u svojoj žalbi ističe čitav niz činjenica, analizira sadržaje iskaza pojedinih svjedoka, daje svoje mišljenje o utvrđenom činjeničnom stanju, sa prijedlogom da viši sud - Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, preocijeni ocjenu izvedenih dokaza i opt. B. R. "proglasi krivim za optuženo kazneno djelo" (str. 14. žalbe).

Međutim, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u cijelosti prihvaća razloge prvostupanjskog suda iznesene u obrazloženju pobijane presude pod naslovom "Ocjena dokaza u odnosu na činjenični supstrat" (str. 38.-50. pobijane presude), te na iste razloge upućuje državnog odvjetnika (USKOK-a).

I Kž-Us 63/14-6

U odnosu na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje

Državni odvjetnik (USKOK) u žalbi ističe da je prvostupanjski sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer je opt. I. B. na raspravi 28. siječnja 2014. godine (kada je državni odvjetnik – USKOK odustao od kaznenog progona protiv opt. I. B. – str. 6757 spisa) dao predsjedniku vijeća na uvid podnesak naslovljen "dopuna obrane" sa zahtjevom da "ovaj podnesak čini sastavni dio njegove današnje obrane" (str. 6757 spisa).

Kako je opt. I. B. prethodno usmeno dao svoj iskaz (obranu), te kako je dodatno iskazao "da je to sve što može reći u vezi nabave nebojih motornih vozila za MORH u 2004.", te kako nitko od prisutnih opt. I. B. nije postavio niti jedno pitanje, prvostupanjski sud donio je postupovno rješenje kojim je vratio gore spomenuti podnesak opt. I. B., sa obrazloženjem da je opt. I. B. u cijelosti usmeno dao svoju obranu, a ako je želi nadopuniti da to uvijek može, nakon čega je opt. I. B. naveo da nema više ništa dodati, a stranke u kaznenom postupku navele su da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga (str. 6757 spisa).

Takvo postupanje prvostupanjskog suda po ničemu ne ukazuje da je prvostupanjski sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje, kako to u žalbi ističe državni odvjetnik (USKOK), a posebno ne na način da se radi o "bilješkama opt. I. B. kojima se on služio prilikom iznošenja usmene obrane" (str. 12., odl. 2. žalbe).

S obzirom na vrstu odluke koja je donesena u ovom drugostupanjskom postupku odluke donesene na temelju čl. 158. st. 3. ZKP/08 i čl. 149. st. 1. ZKP/08, utemeljene su na zakonu.

Zbog svega iznesenog, po čl. 482. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 17. rujna 2014. godine

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Martina Slunjski, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.