II Kž-548/2009-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. B. i optuženog D. V., zbog kaznenih djela iz članka 90. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama optuženika podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 3. kolovoza 2009. broj Kv-I-552/09 (K-150/09) o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 24. kolovoza 2009.,
Legislator headnote
AI generatedII Kž-548/2009-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio optuženi A. B. putem branitelja D. K., odvjetnika iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ž. F. & D. K. iz O., s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i odredi da se optuženi A. B. ima odmah pustiti na slobodu. Protiv prvostupanjskog rješenja se žali i optuženi D. V. putem branitelja I. P., odvjetnika iz V. te predlaže da se pobijano rješenje ukine.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Kž 548/09-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. B. i optuženog D. V., zbog kaznenih djela iz članka 90. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama optuženika podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 3. kolovoza 2009. broj Kv-I-552/09 (K-150/09) o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 24. kolovoza 2009.,
r i j e š i o j e:
Žalbe optuženog A. B. i optuženog D. V. odbijaju se kao neosnovane.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženih A. B. i D. V., zbog kaznenih djela protiv života i tijela, ubojstava iz članka 90. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 129/00 i 51/01 – dalje u tekstu: KZ), na temelju članka 109. stavak 1. točka 4. i stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – dalje u tekstu: ZKP), produljen je pritvor protiv oba optuženika iz osnove propisane člankom 102. stavak 1. točka 4. ZKP-a.
Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio optuženi A. B. putem branitelja D. K., odvjetnika iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ž. F. & D. K. iz O., s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i odredi da se optuženi A. B. ima odmah pustiti na slobodu. Protiv prvostupanjskog rješenja se žali i optuženi D. V. putem branitelja I. P., odvjetnika iz V. te predlaže da se pobijano rješenje ukine.
Žalbe nisu osnovane.
Suprotno žalbenim navodima, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu
II Kž 548/09-3
mjere pritvora protiv optuženih A. B. i D. V. iz osnove propisane u članku 102. stavak 1. točka 4. ZKP-a.
Naime, optuženicima je pravomoćnom optužnicom stavljeno na teret da su počinili tri kaznena djela ubojstava iz članka 90. KZ-a na način da su 9. lipnja 2004. oko 15,50 sati, u S. B., na pješačkoj stazi koja se nalazi ispred ugostiteljskog objekta, tijekom prepirke i naguravanja s oštećenicima D. P., Ž. P. i G. P., u cilju usmrćenja sve trojice oštećenika, iz pištolja u njih ispalili više komada streljiva, pri čemu su svakom od oštećenika nanijeli više strijelnih rana od kojih su i preminuli.
Unatoč tome što se radi o kaznenom djelu kojemu su svojstvene teške okolnosti počinjenja, opisani načini postupanja optuženika, iskazana bezobzirnost i upornost u inkriminiranom ponašanju te činjenica da je djelo počinjeno usred bijela dana na mjestu gdje se kreće veći broj ljudi, čiji su životi i sigurnost opisanim postupanjem optuženika također bili ugroženi, u svojoj ukupnosti u znatnoj mjeri nadilaze uobičajene okolnosti pod kojima se čine ovakva kaznena djela i predstavljaju posebno teške okolnosti koje ukazuju na daljnju neophodnost primjene mjere pritvora protiv optuženih A. B. i D. V. iz osnove propisane člankom 102. stavak 1. točka 4. ZKP-a.
Žalbenim navodima sadržajno se niti ne pobija egzistentnost pritvorske osnove iz članka 102. stavak 1. točka 4. ZKP-a, već se tvrdi da dosadašnjim vremenom tijekom kojeg su optuženici bili lišenu slobode (što u pritvoru, a što na izdržavanju jedinstvene kazne dugotrajnog zatvora na koju su bili osuđeni presudama ukinutim od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske) iscrpljeni svi rokovi trajanja pritvora predviđeni odredbama ZKP-a. No, ti žalbeni navodi ne dovode u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke, jer prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, još uvijek nije istekao rok trajanja pritvora iz članka 109. stavak 2. ZKP-a.
Naime, optuženi A. B. i D. V. u predmetnom su postupku lišeni slobode 9. lipnja 2004. Rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 25. svibnja 2006. broj Kv-52/06 (K-28/04), nakon donesene nepravomoćne presude, protiv optuženih A. B. i D. V., na temelju članka 109. stavak 2. ZKP-a produljeno je ukupno trajanje pritvora. Prema izreci tog rješenja, pritvor može trajati do pravomoćnosti rješenja, ali najdulje šest mjeseci, računajući od 9. lipnja 2006. Prema tome, pritvor produljen na temelju članka 109. stavak 2. ZKP-a u konkretnoj situaciji najdulje je mogao trajati do 9. prosinca 2006.
Budući da je u konkretnoj situaciji kazneni postupak protiv optuženika pravomoćno dovršen 19. rujna 2006., donošenjem presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj III Kž- 6/06, to su optuženi A. B. i D. V. s danom 19. rujna 2006. postali osuđenici. Ujedno im je s tim danom prestao teći i pritvor, a ne s danom pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne, kako to pogrešno smatra sud prvog stupnja u pobijanom rješenju. Ovo stoga jer se u konkretnoj situaciji na optuženike primjenjuje odredba članka 109. stavak 5. ZKP-a, kojom je propisano da će okrivljenik koji se nalazi u pritvoru, a presuda kojom mu je izrečena kazna zatvora je postala pravomoćna, ostati u pritvoru do upućivanja na izdržavanje kazne. Prema tome, s danom pravomoćnosti presude 19. rujna 2006. optuženi A. B. i D. V. su se nalazili u pritvoru dvije godine, tri mjeseca i 10 dana.
II Kž 548/09-3
Odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske od 7. srpnja 2009. broj U-III-3872/2006 i U-III-3880/2006 ukinute su presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 19. rujna 2006. broj III Kž-6/06 te od 21. ožujka 2006. broj I Kž-1043/05 i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu te je predmet vraćen Županijskom sudu u Slavonskom Brodu na ponovno suđenje.
Rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 24. srpnja 2009. IK I-180/06 nad osuđenim A. B. obustavljen je postupak izvršenja kazne zatvora, a rješenje je postalo pravomoćno 30. srpnja 2009., kada je A. B. ponovno stekao status pritvorenika. Budući da ukupno trajanje pritvora iz članka 109. stavak 2. ZKP-a u trenutku pravomoćnosti presude nije bilo u cijelosti konzumirano (prestalo dva mjeseca i 20 dana), to je optuženom A. B. s danom 30. srpnja 2009. ponovno počeo teći pritvor, s time da sukladno odredbi članka 109. stavak 1. točka 4. i stavak 2. ZKP-a maksimalan rok trajanja pritvora ističe 20. listopada 2009.
I nad osuđenim D. V. je rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 24. srpnja 2009. IK I-168/06 obustavljen postupak izvršenja kazne zatvora koje je rješenje postalo pravomoćno 29. srpnja 2009. No, taj se je optuženik nalazio na izdržavanju supletorne kazne zatvora od 29. srpnja 2009. do 7. kolovoza 2009., kada je otpušten. Stoga je optuženi D. V. status pritvorenika ponovno stekao tek 7. kolovoza 2009. Budući da ukupno trajanje pritvora iz članka 109. stavak 2. ZKP-a u trenutku pravomoćnosti presude niti u odnosu na njega nije bilo u cijelosti konzumirano (također je prestalo dva mjeseca i 20 dana), to je optuženom D.
V. s danom 7. kolovoza 2009. ponovno počeo teći pritvor, s time da sukladno odredbi članka 109. stavak 1. točka 4. i stavak 2. ZKP-a maksimalan rok trajanja pritvora ističe 27. listopada 2009.
Budući da žalbama optuženih A. B. i D. V. nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno odredbi članka 398. stavak 4. ZKP-a, pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 398. stavak 3. ZKP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 24. kolovoza 2009.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Martina Slunjski, v.r.
Vesna Vrbetić, v.r.