I Kž-148/1991-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj:I Kž 148/1991-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Pavišić dr Berislava, kao predsjednika vijeća, te Drakulić Milene i Mikor Milivoja, kao članova vijeća i stručnog suradnika Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara,u krivičnom predmetu protiv os. P. D., zbog krivičnog djela iz čl. 168. st. 2. KZH u vezi s čl. 164. st. 1. KZH, odlučujući o žalbi osudjenika, podnesenoj protiv rješenja Okružnog suda u Bjelovaru od 22. siječnja 1991. K 107/88 (Kv -17/91), u sjednici održanoj 22. svibnja 1991,

r i j e š i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba os. P. D..

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem utvrdjeno je da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za amnestiju os. P. D., koji je presudom Okružnog suda u Bjelovaru osudjen zbog kriv. djela iz čl. 168. st. 2. KZH u vezi s čl. 164. st. 1. KZH, na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio osudjenik, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači, i utvrdi da su se, u konkretnom slučaju, stekli zakonski uvjeti za primjenu propisa o amnestiji osudjenika, oslobodjenje od izvršenja jedne četvrtine izrečene kazne.

Javni tužitelj Hrvatske, temeljem čl. 370. st. 2. ZKP, predložio je da se žalba osudjenika odbije kao neosnovana.

Razmotrivši žalbu ovaj drugostepeni sud nalazi da žalba os. nije osnovana.

Ne može se prihvatiti kao ispravno stanovište žalbe, slijedom kojeg je prvostepena presuda postala pravomoćna već 23. veljače 1990., a ne od vremena odustanka osudjenika od već izjavljene žalbe (25. rujna 1990), s osnovnim argumentom žalbe, da izjava o odustanku od žalbe na prvostepenu presudu ima posljedično-pravni učinak, prema kojem se smatra kao da ta žalba nije ni podnesena.

Medjutim, već sama okolnost da je spis, povodom

I Kž 148/1991-3

žalbe osudjenika, dostavljen na odlučivanje višem sudu, da je drugostepeni sud, po žalbi osudjenika, zakazao drugostepenu javnu sjednicu (25. IX 1990), na kojoj je osudjenik odustao od izjavljene žalbe, suglasno odredbi čl. 132. st. 1. ZKP, uložena žalba osudjenika, do tada je već stvorila odredjene pravne učinke.

Slijedom izloženog, ispravno je pravno stajalište prvostepenog suda, po kojem je prvostepena presuda postala pravomoćna kada je donijeto rješenje o odbačaju žalbe kao nedopušteno.

S obzirom na sve izloženo, u konkretnom slučaju nisu se stekli zakonski uvjeti iz čl. 1. i 2. Zakona o amnestiji, da se osudjenik oslobodi od izvršenja jedne četvrtine izrečene kazne, jer prvostepena presuda nije bila pravomoćna u vrijeme kad je stupio na snagu Zakon o amnestiji, pa je stoga, trebalo riješiti kao u izreci (čl. 397. st. 3. ZKP).

U Zagrebu, 22. svibnja 1991.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata v.r. Pavišić dr Berislav v.r.