Kzz-31/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kzz 31/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zmajević mr. Branka kao predsjednika vijeća, te Petranović Milana, Gudelj Milana, Mikor Milivoja i Potrebica Ante kao članova vijeća i stručnog suradnika Vinja Ileane kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv os. M.M. zbog krivičnog djela iz čl. 140. st. 1. KZRH, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti državnog odvjetnika Republike Hrvatske podignutom protiv pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu od 22. travnja 1992. K 377/92 i presude Okružnog suda u Splitu od 24. lipnja 1992. Kž 318/1992, u sjednici održanoj 21. prosinca 1993., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske P.B.,

p r e s u d i o j e :

Utvrđuje se da je osnovan zahtjev za zaštitu zakonitosti, preinačuje se pravomoćna presuda što je čine presuda Općinskog suda u Splitu od 22. travnja 1992. K 377/92 i presuda Okružnog suda u Splitu od 24. lipnja 1992. Kž 318/92 na način, da se ukida daljnji uvjet postavljen u uvjetnoj osudi, tj. da os. M.M. u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude iseli iz apartmana … u hotelskom naselju "D. " S., … i slobodnog od osoba i stvari preda ga na raspolaganje vlasniku Republici Hrvatskoj.

O b r a z l o ž e n j e

Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu od 22. travnja 1992. K 377/92, koja je potvrđena presudom Okružnog suda u Splitu od 24. lipnja 1992. Kž 318/92 izrečena je os. M.M. na temelju čl. 52. i 53. OKZRH uvjetna osuda za krivično djelo protupravnog zauzimanja nekretnina u društvenom vlasništvu iz čl. 140. st. 1. KZRH, tako da mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca i ujedno određeno da se ta kazna neće izvršiti ako osuđenik u roku od jedne godine ne počini novo krivično djelo i pod daljnjim uvjetom da u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude iseli iz apartmana … u hotelskom naselju "D. " S., … i slobodnog od osoba i stvari preda ga na raspolaganje vlasniku Republici Hrvatskoj.

Protiv te pravomoćne presude državni odvjetnik Republike Hrvatske podigao je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog povrede krivičnog zakona iz čl. 365. toč. 5. (čl. 355. toč. 5. prečišćenog teksta) ZKP, učinjene na štetu osuđenika.

Državni odvjetnik u zahtjevu izražava stajalište da su sudovi određivanjem ove druge obveze kao sporednog (dodatnog) uvjeta za odgodu izvršenja kazne, prekoračili svoja ovlaštenja iz čl. 52. st. 2. OKZRH i time na štetu osuđenika povrijedili krivični zakon.

Zahtjev je osnovan.

Iako je prema odredbi čl. 52. st. 2. (čl. 47. st. 2. prečišćenog teksta) OKZRH sud ovlašten da u uvjetnoj osudi odredi da će se kazna izvršiti ako osuđenik u određenom roku ne vrati imovinsku korist pribavljenu krivičnim djelom, ne nadoknadi štetu što ju je uzrokovao krivičnim djelom ili ne ispuni drugih obveza predviđenih krivičnopravnim odredbama, u konkretnom slučaju ipak je ostvarena istaknuta povreda krivičnog zakona iz čl. 365. toč. 5. (čl. 355. toč. 5. prečišćenog teksta) ZKP, jer se zahtjev za povrat uzurpirane nekretnine ne može postaviti u parnici pred redovnim sudom, dakle ni dosuditi na temelju čl. 108. st. 2. (čl. 100. st. 2. prečišćenog teksta) ZKP. Kako imovinskopravni zahtjev mora biti dosuđen u krivičnom postupku na temelju čl. 100. st. 2. ZKP da bi se počinitelju krivičnog djela mogla nametnuti obveza naknade štete odnosno povrata stvari, mora se raditi o zahtjevu za čije je rješavanje nadležan redovni sud (čl. 96. st. 1., 97. st. 1., 100. i dr. prečišćenog teksta ZKP).

Ovo iz razloga jer je vraćanje uzurpirane nekretnine u nadležnosti, i to isključivoj, upravnih organa, a ne redovnih sudova. To proizlazi kako iz izričite odredbe čl. 94. st. 6. Zakona o stambenim odnosima, tako i iz više odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske donesenih u povodu sukoba nadležnosti između redovnog suda i upravnih organa, prema kojima se radi o isključivoj nadležnosti stambenih, odnosno upravnih organa kad se radi o vraćanju uzurpiranih nekretnina.

Zbog navedenih razloga, na temelju čl. 409. st. 1. ZKP, trebalo je uvažiti zahtjev za zaštitu zakonitosti i presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 21. prosinca 1993.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vinja Ileana v.r.

Zmajević mr. Branko v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)