I Kž-337/2005-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Ante Potrebice i mr. sc. Branka Brkića, kao članova vijeća i sudske savjetnice Anamarije Pavičić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. G. K., zbog kaznenog djela razbojništva iz čl. 218. st. 2. KZ, odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 16. veljače 2005. godine, broj K-121/04-49, u sjednici održanoj dana 6. svibnja 2008. godine, saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Milojka Vučkovića,
Legislator headnote
AI generatedI Kž-337/2005-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Na temelju čl. 82. KZ optuženiku je oduzeta imovinska korist ostvarena kaznenim djelom, tako da je obvezan isplatiti novčani iznos od 3.490,00 kn.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 337/05-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Ante Potrebice i mr. sc. Branka Brkića, kao članova vijeća i sudske savjetnice Anamarije Pavičić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. G. K., zbog kaznenog djela razbojništva iz čl. 218. st. 2. KZ, odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 16. veljače 2005. godine, broj K-121/04-49, u sjednici održanoj dana 6. svibnja 2008. godine, saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Milojka Vučkovića,
p r e s u d i o j e:
Odbija se žalba opt. G. K. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
Pobijanom presudom Županijski sud u Rijeci proglasio je krivim opt. G. K. zbog kaznenog djela razbojništva iz čl. 218. st. 2. KZ, pobliže opisanog u izreci te presude, te ga na temelju tog propisa, primjenom čl. 57. toč. d. KZ, osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.
Na temelju čl. 63. st. 1. KZ optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 24. studenog 2004. godine do 16. veljače 2005. godine.
Na temelju čl. 82. KZ optuženiku je oduzeta imovinska korist ostvarena kaznenim djelom, tako da je obvezan isplatiti novčani iznos od 3.490,00 kn.
Na temelju čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u nastavku: ZKP) optuženik je oslobođen od naknade troškova kaznenog postupka.
Protiv te presude žalbu je podnio optuženik putem branitelja M. Š., odvjetnika iz R., činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i zbog pogrešno utvrđenog
I Kž 337/05-3
optuženik oslobodi od optužbe ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, vraćajući spise prema čl. 373. st. 1. i 2. ZKP, stavio je prijedlog da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.
Žalba nije osnovana.
Nije osnovana žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
Žalbenim navodima optuženik, uz ponavljanje svoje obrane, nastoji dokazati da on nije počinio kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret. Pri tomu ne iznosi nešto novo što nije naveo u svojoj obrani i što prvostupanjski sud nije ocjenjivao, nego na temelju subjektivne ocjene dokaznog materijala i ponavljanja svoje obrane koju je dao na glavnoj raspravi pobija, bez valjanih protuargumenata, ispravnost utvrđenog činjeničnog stanja.
Nadalje, optuženik u svojoj žalbi polemizira s razlozima pobijane presude, sugerirajući zaključak, da nije počinitelj djela i da nije kazneno odgovoran.
Žalba optuženika svodi se u osnovi na osporavanje ocjene izvedenih dokaza, osobito iskaza svjedoka T. C., u poredbi s njegovom obranom, te ostalim izvedenim dokazima.
Protivno takvim žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski sud je ispravno ocijenio rezultat izvedenih dokaza, posebice baš iskaz svjedoka T. C., te izveo ispravan zaključak, da je upravo opt. G. K. počinio kazneno djelo razbojništva, na način pobliže opisan u izreci pobijane presude. Pri tomu je prvostupanjski sud na valjan i prihvatljiv način izložio iz kojih razloga uzima iskaz svjedoka T. C. istinitim, a protivno tomu obranu opt. G. K. neprihvatljivom. Za svoja utvrđenja i zaključke, prvostupanjski sud dao je iscrpne i uvjerljive razloge, koje u cijelosti prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud. Iskaz svjedoka T. C., djelatnice kladionice „S. T.“ d.o.o. na V., protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud je temeljito, savjesno i kritički ocijenio, a u razlozima naveo, da osobito cijeni upravo iskaz tog svjedoka, kako u istrazi, tako i na glavnoj raspravi. Za razliku od optuženika, koji je kroz izmjene i dopune svoje obrane nastojao konstruirati alibi, svjedok T. C. dala je svoj iskaz konzistentno i uvjerljivo. Ona je iskazala decidirano, da je oko 17,20 sati u prostorije kladionice „S. T.“ d.o.o. na V., gdje radi, ušla maskirana osoba koja joj je s nožem uperenim prema njenom tijelu naredila da legne na pod, što je ona u strahu za svoj život učinila. Tada je ta osoba ušla u ograđeni prostor kladionice i iz prve ladice radnog ormara uzela i za sebe zadržala novčani iznos od oko 3.500,00 kn, iskazala je T. C., kao svjedok, kako u istrazi tako i na glavnoj raspravi (list 35-36, 90/II i 91). Uz to treba istaći, da je T. C., kao svjedok, ustvrdila, da je tu osobu koja je ušla s nožem u kladionicu i naredila joj da legne na pod odmah i prigodom prepoznavanja prepoznala, kao osobu koja je dan ranije proboravila u kladionici više sati i koju je čak upitala da li nekoga čeka, a zapazila je i to, da je optuženik na sebi imao traperice, plavu jaknu tipa trenerke s kapuljačom, te da ima usko lice s dosta izbočenim obrazima. Takav iskaz svjedoka T. C. u skladu je sa zapisnikom o prepoznavanju (list 6-7/II), foto-dokumentacijom (list 85-89), zapisnikom o pretrazi stana (list
I Kž 337/05-3
8-9), potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta (list 10-11) i zapisnikom o očevidu (list 32-33).
Iz izloženog slijedi, protivno žalbenim navodima optuženika, da je prvostupanjski sud ispravno utvrdio sve odlučne činjenice koje su od važnosti za donošenje odluke u ovom kaznenom predmetu, a djelatnost optuženika osnovano i ispravno podveo pod zakonski opis kaznenog djela zbog kojeg je pobijanom presudom proglašen krivim. Za to svoje utvrđenje, uz rečeno u ovoj presudi, prvostupanjski sud dao je iscrpno, valjano i logično obrazloženje, koje u svemu kao ispravno prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud.
Stoga nije osnovana žalba opt. G. K. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
Nije u pravu optuženik (čl. 382. ZKP) kad se žali zbog odluke o kazni.
Pri odmjeravanju kazne, prvostupanjski sud ispravno je ocijenio težinu kaznenog djela i stupanj kaznene odgovornosti optuženika, kao i sve ostale okolnosti, pobliže navedene u razlozima pobijane presude, što utječu da kazna bude teža ili lakša, pa je prema takvoj ocjeni opt. G. K. ispravno izrekao kaznu zatvora u najkraćem mogućem trajanju od jedne godine, koja će ostvariti svrhe iz čl. 6. i čl. 50. KZ.
Ispitujući, u smislu čl. 382. ZKP, opravdanost i zakonitost oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom (čl. 82. KZ), Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da je prvostupanjski sud trebao oduzeti stečenu imovinsku korist upravo iz razloga koji su navedeni u pobijanoj presudi prvostupanjskog suda.
S obzirom na izloženo, ne postoje razlozi iz kojih opt. Goran Kraljić pobija prvostupanjsku presudu. Kako ne postoje ni povrede zakona iz čl. 379. st. 1. ZKP, koje drugostupanjski sud ispituje po službenoj dužnosti, na temelju čl. 387. ZKP presuđeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 6. svibnja 2008. godine
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Anamarija Pavičić, v.r.
Lidija Grubić Radaković, v.r.