Revr-644/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 644/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća, te Brune Frankovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja Ž. T. iz O., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. R., odvjetniku u O., protiv tuženika B. d.o.o. Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ž. i partneri, odvjetnicima u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž- 2098/14-9 od 18. prosinca 2014., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-723/12-28 od 20. prosinca 2013., u sjednici održanoj 8. rujna 2015.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom kao neosnovan odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je zahtijevao da se utvrdi da je nezakonita odluka tuženika od 24. kolovoza 2012. o otkazu ugovora o radu, kojom mu je tuženik otkazao ugovor o radu sklopljen ... (toč. I. izreke), da se odredi sudski raskid ugovora o radu sa 12. studenim 2013. (toč. II. izreke), da se tuženiku naloži isplatiti mu iznos od 56.335,10 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu (toč. III. izreke) i iznos od 70.005,60 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na ime naknade plaće za razdoblje od 24. kolovoza 2012. do 12. studenog 2013. (toč. IV. izreke), te naknaditi parnični trošak (toč. V. izreke).

Ujedno je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 8.437,50 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan.

Drugostupanjskom presudom kao djelomično neosnovana odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda u odluci o glavnoj stvari, a kao djelomično osnovana prihvaćena njegova žalba u dijelu odluke o parničnom trošku te je u tom dijelu preinačena prvostupanjska odluka na način da je tužitelju naloženo naknadi tuženiku troškove postupka u iznosu od 2.500,00 kn.

Protiv drugostupanjske presude reviziju podnosi tužitelj pozivajući se na revizijske razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže reviziju prihvatiti i ukinuti nižestupanjske presude te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

Revizija tužitelja nije osnovana.

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) ovaj sud je u povodu revizije tužitelja ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

U okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj u reviziji sadržajno ukazuje da je tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer presuda ima nedostataka radi kojih se ne može ispitati, obzirom da ne sadrži razloge o njegovim žalbenim navodima kojima je ukazivao na ovu bitnu povredu učinjenu pred prvostupanjskim sudom.

Suprotno navodima revidenta u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Prema ocjeni ovog suda, u pobijanoj drugostupanjskoj presudi navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama, obrazloženje drugostupanjskog suda nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika zbog čega pobijana drugostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

Osim toga, u odnosu na ovu bitnu povredu odredbi parničnog postupka treba istaknuti da je drugostupanjski sud postupajući na temelju odredbe čl. 375. st. 1.ZPP u obrazloženju pobijane presude ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja te je označio razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.

Iz sadržaja revizije proizlazi da tužitelj u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka ukazuje i na bitnu povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 8. ZPP, budući smatra da sudovi nisu savjesno cijenili sve provedene dokaze već pobijanu odluku temelje na iskazima svjedoka zaposlenika tuženika D. L., K. T., B. S. i Z. L. te ostalim ispravama, ne navodeći pritom kojih.

Suprotno tvrdnji revidenta drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP jer ovu povredu može učiniti samo sud prvog stupnja koji sukladno odredbi čl. 8. ZPP odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a što je prvostupanjski sud, u konkretnom slučaju, i učinio.

Naime, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom ove zakonske odredbe pravilno ocijenio sve dokaze zasebno (posebno iskaze saslušanih svjedoka) tako i u zavisnosti sa ostalim provedenim dokazima, pa tako i sa sadržajem upozorenja tuženika zbog tužiteljevih povreda obveza iz radnog odnosa, ugovora o radu, medicinske dokumentacije i odluke o otkazu ugovora o radu.

Pritom valja istaknuti da drugostupanjski sud može počiniti ovu bitnu povredu samo u slučaju da je tu bitnu povredu odredaba parničnog postupka počinio prvostupanjski sud, a drugostupanjski je takvu povredu odredaba parničnog postupka propustio sankcionirati, a što u ovom predmetu nije slučaj.

Revident sadržajno ukazuje i na bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 219. st. 1.ZPP ističući da mu je u postupku pred prvostupanjskim sudom onemogućeno predlaganje dokaza jer je prvostupanjski sud odbio sve njegove dokazne prijedloge.

Suprotno navodima revidenta, nije počinjena ni ova bitna povreda odredaba parničnog postupka jer je tužitelj u tužbi, a i tijekom postupka, iznosio činjenice i predlagao dokaze na kojima temelji svoj zahtjev, a prvostupanjski sud je na temelju odredbe čl. 220. st. 2 ZPP pravilno odlučio o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica cijeneći pri tom i činjenicu da na ročištu za glavnu raspravu od 5. prosinca 2013., kada je glavna rasprava i zaključena, tužitelj nije predlagao nove dokaze, a niti je ustrajao na do tada predloženim.

Revizijski navodi tužitelja kojima on u okviru ovih revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka ukazuje na pogrešan zaključak nižestupanjskih sudova o kršenju njegovih obveza iz radnog odnosa zbog kojih mu je tuženik otkazao ugovor o radu i što je nezadovoljan ocjenom provedenih dokaza i zaključcima suda o ovoj utvrđenoj činjenici upućuju na razloge pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, međutim te razloge ovaj sud nije uzeo u obzir jer pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije razlog za izjavljivanje revizije (članak 385. ZPP).

Stoga nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad tu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem nedopuštenosti odluka tuženika od 15.3.2012. o otkazu ugovora o radu, kojom je tuženik otkazao tužitelju ugovor o radu sklopljen ..., zahtjev za sudski raskid ugovora o radu s ..., i naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu te naknadu neisplaćene plaće za razdoblje od 24. kolovoza 2012. do 12. studenog 2013.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika od ... i da je sa njim sklopio posljednji ugovor o radu na neodređeno vrijeme ... za obavljanja poslova voditelja preuzimanja robe u prodajnom centru u O.,

- da 21.8.2012. radeći u jutarnjoj smjeni nije obavljao poslove sukladno ugovoru o radu jer nije izvršio preuzimanje robe (od osam pošiljki, preuzeo je samo jednu sa jednom stavkom),

- da se ovi poslovi zbog upućivanja robe u prodajni centar smatraju prioritetnima,

- da je tužitelj prethodno u tri navrata pisano upozoren zbog sličnih povreda obveza iz radnog odnosa,

- da mu je tuženik zbog toga odlukom od ... otkazao ugovor o radu zbog njegovog skrivljenog ponašanja,

- da navedenog dana tužitelj nije dobio nalog za obavljanje drugih poslova (poslove preslagivanja paleta s drvom),

- da je tužitelju omogućena obrana,

- da je protiv navedene odluke tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava koji mu je odlukom tuženika od ... odbijen kao neosnovan.

Na temelju ovih činjeničnih utvrđenja, nižestupanjski sudovi su kao neosnovan odbili tužbeni zahtjev zaključivši da je tuženik, na kojem je bio teret dokaza u smislu odredbe čl. 131. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09, 61/11 i 73/13 - dalje: ZR), dokazao da je tužitelj počinio tešku povredu obveze iz radnog odnosa koja mu je stavljena na teret pobijanom odlukom o otkazu ugovora o radu, radi čega je imao opravdan razlog otkazati mu ugovor o radu na temelju odredbe čl. 107. st. 1. toč. 3.ZR, posebno u situaciji da poslovi zaprimanja robe predstavljaju prioritet u radu tužitelja i da ga je zbog sličnog neizvršavanja svojih obveza tuženik upozorio na obvezu iz radnog odnosa (čl. 111. st. 1. ZR).

Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud je ocijenio da su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo odbivši tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

Na temelju odredbe čl. 107. st. 1. toč. 3. ZR određeno je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

Odredbom čl. 111. st. 1. ZR određeno je da je prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika poslodavac dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

Polazeći od navedenih nespornih utvrđenja, a koja u revizijskom dijelu postupka ni ne mogu biti predmetom preispitivanja (argument iz odredbe čl. 385. ZPP), da tužitelj 21.8.2012. radeći u jutarnjoj smjeni bez posebnog razloga (nije dobio drugi nalog poslodavca) nije obavljao poslove sukladno ugovoru o radu - nije izvršio preuzimanje robe (od osam pošiljki, preuzeo je samo jednu sa jednom stavkom), iako se obavljanje tih poslova smatra prioritetnim zbog upućivanja robe u prodajni centar i da ga je poslodavac prethodno u tri navrata pisano upozoravao na obveze iz radnog odnosa (čl. 111. st. 1. ZR), nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo zaključivši da je tuženik imao opravdan razlog otkazati mu ugovor o radu na temelju odredbe čl. 107. st. 1. toč. 3. ZR, radi čega su pravilno zaključili o neosnovanosti tužbenog zahtjeva.

Slijedom navedenog, budući da nisu nađeni razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 8. rujan 2015.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.